Pjesmom protiv zaborava

U sklopu dana sjećanja na žrtvu Vukovara, članice udruge «Braniteljice domovinskog rata RH” ove godine organizirale su sedmi puta festival “Grad u školjci”. Na natječaju za najljepšu neobjavljenu domoljubnu pjesmu pod nazivom “Pjesmom protiv zaborava ” s temom Domovinski obrambeni rat 1991-1995. mogle su sudjelovati punoljetne osobe iz Republike Hrvatske i dijaspore. Pristiglo je 83 pjesme iz cijele Hrvatske, ali i inozemstva. Izdan je zbornik sa 30 prvorangiranih pjesama, na kojeg su braniteljice iznimno ponosne i u koji su uložile izniman trud.

Članice Udruge dobile su veliku potporu od grada Vukovara, a u glazbenom djelu klape Hrvatske ratne mornarice “Sv. Juraj” i mnogih drugih. Već petu godinu zaredom festival se održava pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice RH, gđe. Kolinde Grabar Kitarović.

Na finalnoj večeri proglašeni su pobjednici kojima je uručena simbolična nagrada a deset prvoplasiranih autora dobilo je priznanje.

Udruga napominje kako želi ovim natječajem potaknuti pisanje domoljubne poezije, kako bi se kroz stih i riječ očuvale vrijednosti Domovinskog obrambenog rata i sjećanje na sve podinule i nestale braniteljice i branitelje.

Pjesme pristigle na natječaj ocijenilo je prosudbeno vijeće s pet članova, prof. Književnosti Višnja Sorčik- profesorica Hrvatskog jezika i književnosti. Članica Matice hrvatske te voditeljica Odijela za književnost ogrnaka Matice hrvatske Vinkovci, prof. književnosti Ante Jukić- profesorica Hrvatskog jezika i kniževnosti, šlanica Matice hrvatske, Tanja Belobrajdić- idjena začetnica projekta, braniteljica Vukovara, umirovljena časnica HV-e, hrvatska književnica i pjesnikinja, članica Matice hrvatske, Dubravko Duić- šlan Matice Hrvatske, hrvatski pjesnik, kipar, slikar, medaljar, illustrator, umjetnik svjetskog glasa, branitelj Vukovara, i Verica Marunček - voditeljica projekta, braniteljica, umirovljana došasnica HV-e i pjesnikinja

Na finalnoj večeri proglašeni prosudbeno vijeće, kao najbolju neobjavljenu pjesmu 2019. godine proglasilo je pjesmu “Grad i njegova djeca”, autorice Ljubice Ribić.

Grad i njegova djeca

Moja djeca se rodiše u krivo vrijeme
u vrijeme čemera i plača
u vrijeme prkosa
Moja djeca se rodiše u nemilo vrijeme
umjesto parkova
podrumi
umjesto cike i školskog zvona
krikovi i fijuci
umjesto majčina mlijeka
krv na usnama
Moja djeca snivaju
na poljima pokošenog klasja
na rukama žeteoca
na skutima dojilja
Moja djeca se rodiše u krivo vrijeme
u podrumima im svukoše majke
na stratištima pogubiše očeve
na ulicama ubiše sestre
Umjesto klikera
mrtve oči u jamama
Moja djeca su zaspala prerano
ne vidjevši Dunav u praskozorje
i Vuku u smiraj dana
Moja djeca su tragovi na mojim ulicama
prozori na mojim kućama
svjetla u mojim domovima

Ljubica Ribić

U ovoj reportaži donosimo još tri krasne pjesme kojima je žiri izabrao kao najbolje.

Moj prijatelj i ja branitelji

Čuo se prasak, kraj mene si pao
lice ti bijelo obliveno krvlju
a ja sam bijedan kraj tebe stao
ne čujem ništa, gledam tvoje grudi

Uzdižu se i trzaju glasno
kao da sve rijeke slijevaju se tamo
kao da sve šume u njima šumore
u očima tvojim još je sunce sjalo
i kao da nikad ugasit se ne će

Potom sam te glasno u bunilu zvao
na razdrte grudi k'o pijan sam pao
i jasno sam čuo ljubav kako teče

Poslije su se moje posrebrile kose
i dok sjetan nijemo zurim u daljine
znane glase čujem što me k tebi nose
a koraci tvoji još kraj mene zvone

Još uvijek slušam šum iz tvojih gudi
još gledam sunce u tvojim očima
taj gorući plamen tješi me noćima
i jedino s njime ja u snove tonem

Ana Jakopanec

Život u meni

Bio sam jedan od mnogih mladića
kao zlokobna ptica najavi kraj,
sjeverni vjetar zamrzne srca,
ote mi mladost, ukrade san,
crni dan na vrata stiže,
ponos u meni pobijedi strah,
krenuh i ja, smrt me ne će
              život u meni proklinje rat.

Još sam ovdje k'o lutak na koncu,
krik me budi, traži spas,
kolona mrtvih u nebo korača,
              život u meni nastavlja rat.

Đurđa Haberle

Pod bijelom tišinom

Hrvatska nije samo riječ,
što odzvanja kao mati,
ona je i šum vjetra
koji se poljima zlati.
Hrvatska nije samo usklik,
što iz grla mnogih se dijeli,
ona je i himna tišini
koju nose križevi bijeli.

Aljoša Vuković

Počasna gošća finalne večeri bila je gospođa Lyliane Fourier, majka Francuza nestalog na Ovčari - Jean Michela Nikoliera, čiji posmrtni ostaci nisu nađeni do današnjeg dana.

Ivana Tanovitski