Maceljski Križni put - „Stopama pobijenih“ 2019.
Ua Gluhu subotu, 6. travnja 2019. održan je tradicionalni Križni put „Stopama pobijenih“, kojeg su pripremili članovi Udruge MACELJ 1945. u suradnji sa Župom svetog Jurja iz Đurmanca.
Ovogodišnji, Maceljski Križni put bio je zaista poseban. Za razliku od prošlih godina, kada je blagdan Uskrsa bivao najčešće koncem ožujka, u tjednu punog Mjeseca, neposredno nakon proljetne ravnodnevnice, a naš Križni put održavamo dva tjedna ranije, bilo je godina kada smo i po snježnim putovima hodočastili „Stopama pobijenih“ u prvoj polovici ožujka. Ove godine puni Mjesec svijetlio nam je 21. ožujka, ali samo 20 sati prije astronomskog početka proljeća, tako da je to bio posljednji puni Mjesec ove kalendarske zime.
Prema zapisima iz Svetoga Pisma na Veliki četvrtak, nakon Posljednje večere Isus je otišao sa svojim učenicima na molitvu u vrt Gestsemani. Njegovo bolno lice osvjetljavao je Mjesec svojim punim sjajem, i to je bio prvi proljetni puni Mjesec u tjednu uoči židovskog blagdana Pashe. Zbog toga i mi kršćani zapadnoga obreda slavimo blagdan Uskrsa na kraju tjedna koji obasjava prvi proljetni puni Mjesec. Ove 2019. godine biti će prvi proljetni puni Mjesec 19. travnja, pa zato blagdan Uskrsa slavimo u prvu nedjelju poslije te Mjesečeva mijene, a to je u nedjelju 21. travnja i to je najkasniji mogući datum blagdana Uskrsa u kalendarskoj godini. Toliko o načinu određivanja datuma proslave Uskrsa.
Za ovogodišnji Križni put „Stopama pobijenih“, Udruga MACELJ 1945. dala je izraditi svoju novu, veliku zastavu, koja je prvi put uz hrvatski stijeg pratila Kristov križ na putu od Željezničke postaje Đurmanec pa do Maceljske grobnice i Crkve Muke Isusove, nakon kojih je sabrano i pobožno koracalo nekoć krvlju natopljenim putem, vjerničko mnoštvo.
Sve postaje ovog Križnog puta pratila je kronologija hrvatske tragedije 1945. prikazane kroz Muku Isusa Krista, o. Bonaventure Duda, tih pretužnih hrvatskih nesreća iz poraća 1945. godine, kada je sav slobodni svijet slavio slobodu, a hrvatskom Zemljom tekli su potoci nevine krvi, hrvatske mladosti.
Sabranost okupljenih hodočasnika bila je vjernički dostojanstvena sve do dolaska na XII. postaju Križnoga puta – Isus umire na križu, na lokalitetu Lepa Bukva, gdje je nalazi grobnica 21 umorenog svećenika i bogoslova, koji su ovdje bili bačeni u jamu, i čija imena i prezimena i njihove župe i djelovanje znamo, jer je to u Kronici Franjevačkog samostana u Krapini zapisao hrabri fratar o. Ostijan Ostrognaj, gvardijan toga samostana krvave 1945., riskirajući tako i svoj vlastiti život.
U ovoj dakle jami ležali su do njihova otkapanja i dostojnog ukopa u Maceljskoj grobnici ovi - „Veri martyres pro fide et Patria“ (Pravi mučenici za vjeru i Domovinu). Njihov grijeh je bio što su bili predstavnici Crkve u Hrvata i valjalo ih je zato ubiti. Udruga MACELJ 1945. uputila je još 2017. godine, vapaj s ovoga groba da Crkva pokrene postupak proglašenja ovih žrtava – mučenicima svete Crkve.
Dolazak na ovaj lokalitet Lepe Bukve, sve je hodočasnike ostavio zaprepaštenim, jer su zatekli tužnu sliku nasilno slomljene metalne ograde na mostiću prema jami i križu iznad nje, i bačene u potok. Uz mostić je bačen i stari TV prijamnik, a na oltaru s kojeg je Sluga Božji dr. Franjo Kuharić, ovdje na Lepoj Bukvi služio prvu Maceljsku sv. Misu, skinuta su metalna vratašca i bačena također u potok.
Predmolitelj Križnoga puta na ovoj, XII. postaji prije nastavka pobožnosti, i sam zaprepašten nemilim događajem, pozvao je hodočasnike da u sabranosti i bez srdžbe, poput Mojsija na brdu Gorućeg grma, osjete „svetost ovoga mjesta“. Žalosni, ali bez mržnje u srcu, pomoliti ćemo se za nepoznatog počinitelja ili počinitelje na svetoj Misi na kraju ove pobožnosti.
Ovogodišnji Križni put „Stopama pobijenih“ završen je u Crkvi Muke Isusove na Macelju. Sveta Misa prikazana je za sve Maceljske žrtve i sve žrtve Hrvatskog Križnog puta 1945., kao i za sve pokojne članove Udruge MACELJ 1945., posebno za prvog predsjednika Udruge g. Stjepana Brajdića i prošlog ljeta umrlog drugog predsjednika g. dr. Stjepana Bačića.
U pobožnosti je sudjelovalo preko 200 hodočasnika iz Zagreba, Samobora, Varaždina, Krapine, Đurmanca i drugih mjesta, a posebno je bilo radosno sudjelovanje mladih vjernika, krizmanika iz Župe sv. Juraja iz Đurmanca.
Naša je pobjeda u znaku Križa, a ne u zabludama bezbožnoga, odnarođenoga svijeta. Zato Maceljska šuma nije samo mjesto stradanja, već poruka pobjede. U to mnogi i danas ne vjeruju. Onoga prvoga Velikog petka tek je šačica ljudi, pravih prijatelja, stajala uz Križ ubijenog čovjeka Isusa, koji su mu vjerovali! Svi ostali su se razbježali, glavom bez obzira iako su pune tri godine živjeli s Isusom i gledali čuda koja je činio.
Nakon nepuna tri dana, onaj na Kalvariji umoreni Krist, snagom svojega Božanstva ustao je od mrtvih!
Križ je znak i naše hrvatske pobjede!
Udruga MACELJ 1945. čuva uspomenu na Maceljske žrtve, i s velikim marom dobronamjernih i stručnih osoba, pripremila je Prijedloga Zakona o „Spomen području Macelj“, te ga je prije pola godine uputila na razmatranje u Vladu Republike Hrvatske, koja će ga nakon što se usuglase stajališta, čvrsto vjerujemo, uputiti na usvajanje u Hrvatski državni sabor.
tekst: Ivan Jaklin, glasnogovornik Udruge MACELJ 1945.
Fotografije: Marijan Pinhak