Tragom opisanih zlodjela Sime Dubajića i Milke Planinc

Kapela Corpus Domini sa zagrebačke Trešnjevke organizirala je 23. rujna Hodočašće križnim putem hrvatskih zarobljenika na Kočevski Rog u Sloveniji. U jednome danu posjetila je jednu od devet jama Grobišče pod Krenom. Sudjelovalo je 30 hodočasnika: 23 iz Zagreba i sedam hodočasnika iz udruge Hrvatskih branitelja iz Gline. Potresan i dirljiv je bio križni put pred kraterom duboke jame u kojoj je ubijeno i bačeno oko 5000 zarobljenika u početku lipnja 1945. godine. Zatim smo proslavili svetu misu u kapeli „Božanskog milosrđa“ i zadražli se neko vrijeme u šutnji i molitvi.

Krizni1

Krizni2

Krizni3

Svake subote dolaze hodočasnici posjetiti ovu masovnu grobnicu, kaže Andrej, volonter iz župe sv. Jerneja u Kočevju, koji je taj dan bio naš vodič. Kao hodočasnici prošli smo put autobusom Autoturista iz Zagreba, preko Karlovca i Delnica na Brod na Kupi, granica sa Slovenijom i stigli u Kočevje. Župnik Danijel Štih primio nas je vrlo srdačno, pokazao nam crkvu sv. Jerneja (sv.Bartola) koja ima izgled male katedrale. Neoromanička kamena crkva izgrađena je prema bečkom arhitektu Fridrichu von Schmidtu, koji je gradio i đakovačku katedralu. Završena je 1900 godine, a stanovnici su bili Nijemci, katolici, kojih je bilo ovdje oko 10.000. U Kočevju i okolici živjeli su preko 600 godina, željeli su da to bude njihova katedrala i da imaju svoju biskupiju. Župnik Stich je objasnio da su se Nijemci prije 1945 uspjeli iseliti u Zapadnu Njemačku, a u Kočevje su se doselili prognani Slovenci i druge nacionalnosti. Župna crkva sv. Jerneja je trobrodna, u unutrašnjosti ima baldahin i vrlo mnogo vrijednih umjetnina.

Krizni4

Krizni5

Put do Grobišča pod Krenom, na Kočevskom Rogu, dužine je od nekoliko kilometara, makadam cestom, koja bi trebala zbog tolikih masovnih grobnica biti davno asfaltirana. Uz put, dva kilometra prije masovne grobnice, postavljene su postaje križnog puta s dvometarskim crnim drvenim stupovima i likom Isusove patničke glave. Figure križnog puta u drvetu je izradio slovenski kipar Radovan Jenko. U jednoj maloj vrtači podignuta je prva kapela 1990, gdje su prvi put slovenski i hrvatski vjernici hodočastili na to mjesto strave, u sjenama visokih stabala planinske šume. Te 1990. godine 8. srpnja služio je svetu misu nadbiskup ljubljanski Alojzije Šuštar pred 30.000 vjernika. Na misu je u znak pomirenja došao i Milan Kučan, prvi predsjednik samostalne slovenske države.

U novije vrijeme 2005.godine na jednoj zaravni kraj masovne grobnice izgrađena je veća kapela posvećena „Božanskom milosrđu“. U njoj je predivan višemetarski mozaik postavio isusovac Marko Ivan Rupnik, na kojima je prikazao Isusa na sudu pred Pilatom sa zločincem Barabom, a u sredini Isusa za stolom sa izmučenim zarobljenicima i na kraju Posljednji sud Isusa sa ubojicama zarobljenika.

Pokraj kapele je veliki krater, 5 x 15 metara raspona koji zjapi prema prikrivenoj dubini, koja vodi u neizmjerni ponor. Taj ponor nije istražen, on navodno u sebi krije preko 5000 ubijenih zarobljenika.

Prvi put u svjetskoj javnosti o pokolju na Kočevskom Rogu govorio je 1976. Borivoje Karapandžić na BBC predstavljajući svoju knjigu „Jugoslavensko krvavo proleće“. Milovan Đilas je također u razgovoru na BBC 1977. iznio svoje svjedočanstvo o Kočevskom Rogu što je opisao u svojoj knjizi „Vreme ratno“. Povjesničar Nikolaj Tolstoj u četverosatnoj emisiji na BBC iznio je svoja istraživanja koja je objavio 1993.u časopisu “Encounter”.

Svakako je istina o Kočevskom rogu najjače odjeknula iz svjedočanstva dvojice partizana, Jure Glavaša i Ive Gugića, koji su sudjelovali u dobrovoljačkom ubilačkom bataljunu. Oni su svoje svjedočanstvo ispripovijedali novinaru Zoranu Božiću 1992. godine, koje je objavljeno 2007. u „Hrvatskom slovu“. Slično svjedočanstvo ispripovjedio i objavio Simo Dubajić u knjizi „Život, greh i kajanje. Od Kistanja do Kočevskog Roga“, Beograd 2006. Major Dubajić kao zapovjednik ubilačkog bataljuna hvalio se da je ubio 13.000 Hrvata i žao mu je da ih još više nije poubijao. Povjesničar Perme Franc i drugi objavili su zbornik: “Tudi i mi smo umrli za domovino - Zamolčni grobovi in njihove žrtve“, Ljubljana 2000. U zborniku su donijeli izjavu o pokolju zarobljenika partizana M. Pogačnika, koji je bio u partizanskoj slovenskoj jedinici koja je sudjelovala u pokolju na Kočevskom Rogu.

Iz tih svih svjedočanstava proizlazi da su Engleski časnici vojnike zarobljenike u Bleiburgu prevarili obećanjem da će ih prevesti u Italiju, a oni su ih izručili partizanima i u nekoliko kompozicija vlakova za stoku prevezli u Jesenice zatim u Ljubljanu.

U zgradi nadbiskupskog sjemeništa Šent Vid rasporedili su ih u kategorije A, B i C. Kategorije B i C sigurno odlazile na likvidacije. Zatim su ih ponovno kompozicijama vlakova za stoku prevozili u Kočevje. Budući da su slovenski partizani imali svoja skloništa za vrijeme talijanske okupacije u Kočevskom Rogu u BAZI 20, dobro su poznavali cijelo područje i njegove jame. Taj strašni zločin protiv ženevske konvencije o zarobljenicima učinila je 11. dalmatinska brigada 26. dalmatinske divizije JNA.

krizni6

Krizni7

Po nalogu vrhovnog komandanta Tita, izabrano je 70 dobrovoljaca za ubilačku četu. Komandir čete je bio major Simo Dubajić, a komesar je bila Milka Planinc, koju su zvali „komesarka Milja“. Ta je četa ubijala zarobljenike serijski od 29.svibnja do 9. lipnja 1945. godine. Pratnju i potporu tom masovnom pokolju dao je slovenski partizanski odred. Svaki dan su ubijali te jadne ljude od 4 sata ujutro do 22 navečer, dnevno najmanje 1300 žrtava. U tom ubijanju se istakao major Simo Dubijać koji je tvrdio da je dao ubiti 13.000 Hrvata te da mu je žao što ih nije više poubijao. Sotonski se iživljavala komesarka Milja, Milka Planinc, koja je bila opčinjena maštom za mučenje i ubijanje ljudi. Živim je žrtvama, ustaškim časnicima, „zabijala čavao u čelo i pri tome govorila „Jesam li ti konačno izbila iz glave Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Drugi njezin specijalitet je bio „slano hrvatsko srce“ kad je vadila srce iz ranjenih ljudi i vukla ga po tlu. Za slobodne Hrvatske pitali su Milku Planinc za ta zlodjela, ona se branila da je to pročitala u novinama, no da to ona nije radila.

Kočevje je posjetio Tito 1.lipnja 1945. s Rankovićem, Đilasom u velikoj pratnji generala i vojnog osiguranja. Taj dan je bio policijski sat u Kočevju što i danas pripovijedaju stariji ljudi. Nakon ovog strašnog pokolja ubilačka četa je odlikovana medaljama i činovima te dobila 10 dana nagradnog odmora da banče i piju po hotelima na Bledu.

Slovenska komisija za žrtve rata obilježila je devet ponora, jama u kojima je ubijeno je i bačeno 40 000 tisuća hrvatskih zarobljenika, ustaša i domobrana, 5000 slovenskih domobrana, 2000 ljotićevaca, četnika Dobrovoljačkog srpskog korpusa i nekoliko stotina njemačkih zarobljenika i drugih. Kad su sve zarobljenike poubijali i bacili u ponor, a računa se da je likvidirano oko 60.000 ljudi, polili su ih živim vapnom i bacili eksploziv koji je stvorio krater vulkanskih razmjera.

Poslije demokratskih promjena 1990. Srpske su udruge postavile spomen stećak s natpisom na ćirilici za ubijene zarobljenika Dobrovoljačkog korpusa. Slovenska udruga i Hrvatski domobran iz Samobora postavili su skromne križeve s kratkim natpisom. A ova masovna grobnica pod Krenom čeka od Udruga hrvatskih branitelja veliki stećak svim ubijenim hrvatskim vojnicima zarobljenicima i civilima s prikladnim natpisom. Svi smo se pitali kad će se takav spomenik podići barem na jednoj od devet jama masovnih grobnica?

Hodočasnici su pod vodstvom don Pavle Crnjca pred ovim stravičnim kraterom izmolili dirljiv križni put zarobljenika, a poslije toga u kapeli „Božanskog milosrđa slavili svetu misu za njihov pokoj. U Zagreb smo se vratili u molitvi i razgovoru o strašnim doživljajima s ovog mjesta partizanskog stravičnog zločina.

Krizni8

Krizni9

Tekst: Pavao Crnjac
Fotografije: Darko Sturlić

Pon, 18-12-2017, 00:16:25

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).