Šparhet koji vleče ormare na Trgu kralja Tomislava

Suvremena svijest Hrvata je živi dokaz ništavnosti Darwinove teorije o evoluciji. Jer, narod se tuži, da se javni poslovi traljavo i nemarno opravljaju, da se pravica ne kroji kao što bi valjalo, kradje su se pomnožile, gospodarske podružnice omlitavile su kao nikad prije, nerodna i zapuštena polja – jednom rieči, za dobro naroda nije uradjeno upravo ništa. Nisam ja tako lud, da bih zbog toga našu vladu osuđivao: nije ovomu zlu naša vlada kriva, nego mi sami, piše uvodničar u prvom broju Gospodarskog lista iz 1862. godine, u kojoj je Zagreb dobio prvi željeznički kolodvor i prvu hrvatsku Tvornicu likerah, ruma, vinovca i kvasine. A u drugu ruku, piše Vjekoslav Klaić 1913., se mnogi Hrvati, osobito manje inteligentni, vole isticati stranim govorom, nego rodjenim materinjim.

2010.

Snimka iz zraka pokazuje u prvom planu željeznički kolodvor "Zagreb Zapadni kolodvor", zatim Trg Francuske republike (nekoć Keglevićev trg, Keglbajs) nasuprot kolodvorske zgrade, veliku livadu dr. Franje Tuđmana i do nje zdesna četri zgrade bivše Pješačke vojarne kraljevića Rudolfa u današnjoj Ulici Republike Austrije.

2011. Prijamna zgrada Zapadnog kolodvora, pročelje obnovljeno 2007. godine.

1862. – Zagreb Južni kolodvor

1924. – Zagreb Sava

1943. – kolodvor je dobio današnje ime Zagreb Zapadni kolodvor

1913.

Prva željeznička pruga na području Kraljevine Hrvatske bila je dovršena 24. travnja 1860. i puštena u promet u Međimurju – od mosta na Muri kod Kotoribe preko Čakovca do Trnovca, i dalje do spoja s prvom prugom u Austro-Ugarskoj carevini (Beč-Maribor-Ljubljana-Trst) negdje kod Pragerskoga (Zidanog Mosta) u slovenskoj Štajerskoj. Pruga je izgrađena radi povezivanja mađarskoga glavnog grada (Pešte) s lukom u Trstu. Hrvatska se Međimurja odrekla i mirno ga prepustila ugarskoj vlasti u ožujku 1861. To je stara navada Hrvatskog naroda (ZERP, Savudrijska vala, Sveta Gera, Prevlaka i Dunavska ada kao najsvježiji primjeri "evolucije svijesti" upravljačke elite u Hrvata).

1864. Zagreb Južni kolodvor (Agram Südbahnhof)

2009.

1862. – na zapadnoj periferiji grada izgrađen je prvi zagrebački željeznički kolodvor, nazvan Zagreb Južni kolodvor (Agram Südbahnhof) po francusko-austrijskom invenstitoru (Carsko i kraljevsko družtvo Južnih željeznica) nove željezničke pruge Zidani Most – Zagreb – Sisak – Galdovo (brodsko pristanište na Savi). Prvi vlak stigao je u Zagreb 3. rujna 1862., a idući dan nastavio je pokusnu vožnju preko završenog Savskog mosta do Siska. Zagrepčani su to čudo neviđeno nazvali "šparhet koji vleče ormare".

Južni kolodvor je zajedno s prugom pušten u promet 1. listopada 1862. godine. U tišini, bez svećanosti, i za takve prigode uobičajenog blagoslova.

Vožnja od Zagreba do Zidanog Mosta (80 km) trajala je oko tri sata; diližansi je za isti put trebalo 12 sati!

Zagreb je izgradnjom pruge dobio izravnu vezu s Bečom i Trstom, ali izgubila je Hrvatska. Nova pruga je trgovinu Panonske oblasti, koja je do tada išla preko Senja i Rijeke, preusmjerila na prugu Beč – Trst, te onemogućila povezivanje Slavonije s Jadranom, kao i Hrvatske s Istrom ili Dalmacijom koje su bile pod Austrijskom upravom. U novije vrijeme svjedoci smo propasti luke Rijeke i preusmjeravanja trgovine na slovensku luku Kopar, te odbijanje Slovenije da izgradi autocestu od Maribora do Macelja. Sve se ponavlja.

I još jedna zanimljivost. Do većeg zastoja u polaganju pruge došlo je početkom 1862. kod sela Mraclin i Odre zbog pobune seljaka protiv izvlaštenja zemljišta. Tek intervencijom vlasti, uspjelo se je uspostaviti mir i omogućiti daljnji rad. Ista sela pobunila su se zbog istog razloga i 2008. - 2009. godine prigodom trasiranja autoceste Zagreb – Sisak.

Iste 1862., kad je u Vlaškoj ulici br. 106 otvorena i prva hrvatska Tvornica likerah, ruma, vinovca i kvasine (preteča današnjeg Badela 1862), vlasništvo dvojice zagrebačkih poduzetnika, Gracijana Mihića i Eugena Sabljića (koju će poslije preuzeti zagrebački židovski poduzetnici Franjo Pokorny i Vladimir Arko), u Americi bijesni građanski rat i počinje gradnja američke Transkontinentalne željezničke pruge.

*Transsibirska pruga (Petrograd - Vladivostok) izgrađena je u razdoblju od 1891. do 1904.

1905.

1889. – izgrađena je Pješačka vojarna kraljevića Rudolfa za dva pukovnijska stožera i četiri pješačka batalijuna smještena u 13 većim dijelom dvokatnih zgrada.

2011.

Od Južnog kolodvora vodi put Kolodvorskom cestom (Ulica Republike Austrije) pa onda Ilicom, ili Prilazom, u grad. Za polazak u grad ima pred kolodvorom fijakera i služnika, a od 1891. tramvaja i omnibusa. Tramvaj ne prima veće prtljage.

1880. S mrkog tornja bat... Kroz samoću, muk... Željeznicu guta već daljina

Slika prikazuje bijeli Zagreb grad s južne strane: u sredini je palača Akademije (JAZU), ali Kemijskog laboratorija i Umjetničkog paviljona još nema.

Štreka (pruga, op.a.) ugarske državne željeznice, s brkljom na Preradovićevoj ulici, spaja Južni kolodvor s Paromlinom u Petrinjskoj ulici.

1880.

Južno kukuruzište i donji dio produžene Preradovićeve ulice (do 1876. Svilarska ul.) koja ide do savskog kupališta i skele u Trnju.

1892.

U sredini slike vidimo Kemijski laboratorij na Akademičkom trgu. Umjetnički paviljon još nije izgrađen.

2010.

Zdesna gore su zgrade Kemijskog laboratorija (danas Knjižnica HAZU) i Umjetničkog paviljona, u sredini Trg kralja Tomislava, slijeva Trg Ante Starčevića, hotel Esplanada i zgrada HZZO, te lijevo dolje Zagreb Glavni kolodvor.

2011. Trg kralja Tomislava

Na istočnoj i zapadnoj strani trga uzdižu se palače koje su projektirali zagrebački arhitekti i graditelji.

2011. Umjetnički paviljon, križanje Trenkove ulice sa Strossmayerovim i Tomislavovim trgom

1891. – Franjo barun Trenk (+1749.) – "Trenkovi panduri", i Albinijeva opereta Barun Trenk – dobio je svoju ulicu koja ide od Savske do "Zrinjevca". Do tada se ulica zvala Nova ulica, a prije 1886. godine Vojnička ulica, kojom su od davnine marširale razne vojske.

1950. – Komunistička vlast Narodnog odbora grada Zagreba ("naš dragi Veco" Holjevac) tu je ulicu preimenovala u Ulica 8. maja 1945.

1990. – ulici je vraćeno staro ime.

1955. Jugoslavenska vojska i Ulica 8. maja 1945.

Pitanje za "Milijunaša": Jesu li Slovenija i Srbija imale Ulicu 8. svibnja 1945.?

1942. Talijanska vojska

2011.

2011. Pogled na Trenkovu ulicu

1896.

1891. – izgrađena je palača Hrvatskoga književnog društva svetog Jeronima (slijeva na gornjoj fotografiji). Bila je to prva kuća na obodu budućeg Trga Franje Josipa. Društvo sv. Jeronima utemeljio je 1868. kardinal Juraj Haulik, sa zadatkom da pristupačnim pučkim knjigama zabavno-poučnog sadržaja prosvjećuje hrvatski narod.

1898. Petar Preradović i Paviljon za umjetnost

1898. – dovršen Paviljon za umjetnost (Umjetnički paviljon) na Trgu Franje Josipa I.

1895.

1895. – spomenik Petra Preradovića, dar Stjepana pl. Miletića, postavljen je 23. svibnja s južne strane Akademičkog trga, iza Kemijskog laboratorija.

2011.

1954. – maknut je Rendićev spomenik Petra Preradovića, i na njegovo mjesto postavljen je Kršinićev spomenik Streljanje talaca.

1900.

"Takove skladnosti i bujnosti tri trga (Franje Josipa I., Akademički i Zrinjevac) što se od državnoga kolodvora nižu do ulice Marije Valerije, te se jedan drugoga hvataju, malo će se naći i po najvećim gradovima svijeta."

1900.

1900. – Zagreb ima 57.690 gradjanskih stanovnika i 6.435 zgrada, od toga 49 trokatnica;

– na 1000 muškaraca dolazi 969 ženskinja;

– gotovo trečina pućanstva živi od obrta i industrije (točno 32,68%), od toga bilo je tek 2170 samostalnih obrtnika i industrijalaca;

– najbrojniji iza obrtnika bili su žitelji koji žive od intelektualne privrede (13,41% ukupnoga stanovništva).

Najveći dio od toga postotka pripada javnim činovnicima i službenicima (oko 9%); ostalo pripada profesorima i učiteljima (2,01%), svećenicima i redovnicima (0,89%) književnicima i umjetnicima (0,61%), zdravstvenom osoblju (0,64%) i napokon odvjetnicima i javnim bilježnicima (0,37%);

– umirovljenika bilo je 7,6%.

2011.

Spomenik i Trg kralja Tomislava, te Umjetnički paviljon su zasigurno najviše fotografiran urbani prizor u Zagrebu. Umjetnički paviljon je od 2007. godine "umotan u plahte", a tek sredinom ove godine završena je vanjska konzervatorska obnova Umjetničkog paviljona. No, zbog svekolike ljubavi gradske uprave za ovaj grad, skele i lepršave neuredne krpe još nisu skinute.

Evolucija svijesti: "... toga rugla ne bi dobre volje podnosio nijedan narod, osim našega" (napisano 2. listopada 1862.).

2011.

1905. Ugao Trga Franje Josipa I. i Ulice 7

Palače po obodu trga izgrađene su do 1904. godine.

2011. Ulica kneza Branimira nekoć je imala naziv Ulica 7, i cesta B (Boroševa cesta)

I da ne bude zabune: fotografija je snimljena početkom mjeseca kolovoza, a suho žuto jesenje lišće (kakvim su okićena brojna stabla u centru grada) posljedica je prekomjerne "betonizacije" kojom organi iz gradske uprave lijeće u Zagrebu svoj "kompleks pašnjaka".

2011.

1895.

1892. – srpanj, zagrebački gradonačelnik Adolf pl. Mošinski i ban Khuen Héderváry svečano otvorili veliki kolodvor južno od središta grada, 186 metara dugu kolodvorsku zgradu Kraljevske državne ugarske željeznice.

1892. – izgrađeni su pješački željezni most iznad pruge u Petrinjskoj ulici (most koji je do prije desetak godina stajao uz zgradu Glavne pošte 2) i tramvajska pruga sa stajalištem i okretištem na južnoj strani današnjeg hotela Esplanada. Perivoja još nema.

1895. – zbog najavljene posjete austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje Josipa I. u listopadu, privremeno se uređuje livada u perivoj između zgrada Umjetničkog paviljona i kolodvora, koji je 22. kolovoza dobio ime Trg Franje Josipa I.

1887. – Trg I

1895. – Trg Franje Josipa I.

1919. – Trg I

1927. – Trg kralja Tomislava

1907.

 1907.

 2011.

1892. detalj katastarske karte Zagreba (1892., mierilo 1:11,500)

1854. – izmjerom zemlje za katastar, tiskana je prva karta Zagreba i okolice za potrebe građana i gostiju.

1887. – izrađena je Druga regulatorna osnova grada Zagreba (urbanistički plan, op.a.). Pod vodstvom gradskog inžinira Milana Lenucija planira se gradnja monumentalnog parkovnog okvira središta Donjeg grada, sastavljenog od Iztočnog, Južnog i Zapadnog perivoja.

1892. – Na katastarskoj karti iz 1892. označeni su zelenom bojom već uređeni parkovi: Zrinski i Strossmayerov trg (Istočni perivoj), Botanički vrt (Južni perivoj), a žutom bojom budući parkovi/trgovi (Zapadni perivoj: Marulićev, Mažuranićev i Sveučilišni trg; Južni perivoj: Starčevićev trg; Istočni perivoj: Trg Franje Josipa).

U tlocrtu grada na katastarskoj karti može se vidjeti i oblik Istočnog, Južnog i Zapadno perivoja. Zašto ga od Drugog svjetskog rata do danas nazivaju Lenucijeva ili Zelena potkova kad s oblikom potkove nema sličnosti?

1987.

U silnom strahu da Zagreb na bude oblijepljen plakatima s međunarodnim logotipom Univerzijade (slovo "U"), slovo "U" je zamijenjeno čiriličnim slovom "Y".

Josip Vrhovec (+2006.), posljednji ministar inostranih poslova SFRJ, mogao je pojasniti promjenu logotipa i paranoičan strah titoista od "ustaša" u Zagrebu.

2008.

1925. – Robert Frangeš-Mihanović prihvatio se izrade spomenika prvom hrvatskom kralju Tomislavu.

1938. – kompletno dovršen spomenik

1939. – odgođeno postavljenje spomenika jer su zbog orijentacije kipa prema sjeveru izbili veliki prosvjedi u Zagrebu

1941. – postavljeno postolje od švedskog granita i dvije velike reljefne ploče

1947. – postavljen spomenik (ali su Frangešove reljefne ploče, zbog "previše hrvatstva" maknute; vraćene 1991.).

*Na mjestu spomenika kralju Tomislavu trebao je biti postavljen spomenik caru Franji Josipu, po prijedlogu zagrebačkog arhitekta Viktora Kovačića.

Dio zapadne strane Tomislavova trga dodiruje se s Trgom Ante Starčevića.

1895. Niť pod Beč, niť pod Peštu, već za slobodnu i samostalnu Hrvatsku – Dr. Ante Starčević

1894. – na poticaj Stranke prava gradi se palača, Narodni dom dr. Ante Starčevića, svečano otvoren 15. kolovoza 1895. godine.

1907.

1938. – prigodom obnove pročelja Starčevićeva doma skinute su s krovne balustrade skulpture s alegorijskim grupama, simbolima Kulture i Prosvjete, Hrabrosti i Stabilnosti, Časti i Zdravstva, Mira i Jedinstav, koje su predstavljale ideološki program Stranke prava.

2011.

2011. Kupola s krilatom bakljonošom, Genijem Prosvjete

1898. Prostor Južnog perivoja

Starčevićev dom potaknuo je izgradnju zgrada i Ulice 12, buduće ulice Antuna Mihanovića (1835. napisao je pjesmu Horvatzka domovina koja je postala hrvatska himna).

Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave djedovino,

da bi vazda sretna bila!

...

Polovica površine predviđene za Južni perivoj nije uređena sve do 1903. godine. Te godine izgrađena je palača Prometne uprave ugarskih željeznica (danas Uprava HŽ) i uređen je perivoj/park. Polovica parka bit će poslije Prvog svjetskog rata dodijeljena "građevinskom lobiju", pa će on tu izgraditi hotel Esplanada i palaču Središnjeg ureda za osiguranje radnika s Okružnim uredom.

1928. Trg Ante Starčevića

1925. – izgrađen hotel Esplanada

1928. – uređen park ispred hotela Esplanada nazvan je Trg Ante Starčevića

1928. – izgrađena palača Središnjeg ureda za osiguranje radnika s Okružnim uredom (danas HZZO u Mihanovićevoj).

1934.

Poslije Drugog svjetskog rata zagrebački parkovi, trgovi i ulice izgubili su sjaj. Prvi tračak svjetla u namjerno zapuštenom srcu grada pojavio se u vrijeme zagrebačkog gradonačelnika Mate Mikića i "Yniverzijade".

2011.

2008.

1994. – na Stračevićevom trgu izgrađen je podzemni trovački centar Importane. Maleni park s fontanom na krovu trgovačkog centra podsjeća nas na nekadašnji Južni perivoj.

 2011.

1936.

1911.

1934. Zagreb Glavni kolodvor

Dame i gospodo, drugovi i drugarice - čuvajte mi Jugoslaviju!

Godine 1934., i godine 1980., na Glavnom kolodvoru u Zagrebu nakratko je stao vlaka s istovjetnom porukom Zagrepčanima - Čuvajte mi Jugoslaviju!

Prvi je prevozio lijes s tijelom srpskog kralja Aleksandra Karađorđevića ("oca naših naroda"), a drugi lijes s tijelom Josipa Broza Tita ("največeg sina naših naroda"). Dva diktatora, jedna posljednja želja - Čuvajte mi Jugoslaviju!

1924.

Bože, čuvaj Hrvatsku.

Doista nam dolaze vrlo mučni dani.

(Nastavlja se)

Ljubomir Škrinjar