Stranci su oduvijek više od nas cijenili našu kulturnu baštinu, i nerijetko je odvozili u svoje muzeje i riznice. Da 1911. godine u Žminj nije došao profesor Anton Gnus, po narodnosti Čeh i konzervator carsko-kraljevskog Središnjeg povjerenstva za zaštitu spomenika, Žminjci bi ostali bez crkvice Svetog Antuna Opata, koja zajedno sa crkvicom Svetog Trojstva predstavlja spomenik vjeri, mašti i graditeljskoj sposobnosti Istrana. 

Sveti Antun Opat i Sveto Trojstvo ne nose oznaku Zaštićene kulturne baštine RH. 

Crkvica Svetog Antuna Opata u Žminju

Godina gradnje – 1381. – uklesana je u natpisu na pročelju.

Gnus je zatekao crkvicu u jadnom stanju, zapravo u njoj je bio vinski podrum i spremište za polodjelske alate, pa je nagovorio nadvojvodu-prijestolonasljednika Franju Ferdinanda da ju od siromašnog vlasnika otkupi za 450 kruna. Nakon kupovine i upisa vlasništva moglo se početi s restauracijom. A onda se dogodilo Sarajevo...

I ovdje je unutrašnjost oslikana, kao i kod sto godina mlađe crkvice Svetog Trojstva, biblijskim prizorima koji žiteljima na slikovit način prenose kršćanski nauk. Najstarije očuvane freske u sjeverozapadnoj Hrvatskoj imamo u Loboru.

Istarski graditelji sagradili su obje crkve (Svetog Antuna Opata i Svetog Trojstva) na originalan način: masivni bočni zidovi produžuju se u bačvasti svod koji je duž crkvene lađe oblikovan u gotičkoj šiljatoj formi. 

Gospodin Ratko Jeromela, načelnik općine Žminj, bio nam je odličan "turistički vodič“ u Žminju, kojeg voli i o kojem jako puno zna. Hvala mu!

Na osami nedaleko od Žminja nalazi se crkva Sv. Marije (kolokvijalno nazvana Svetomore tj. ona koja sve može), izgrađena 1723. na temeljima jednobrodne bazilike iz XII stoljeća. 

Istarska lopica (predvorje crkve) svoje podrijetlo ima u otvorenom predvorju antičkog hrama. Uobičajeno je građena s drvenom krovnom konstrukcijom koju nose kameni stupovi različitog oblika i stila, a Žminjani su iznenađujuće oblikovali stupove lopice crkve Sv. Marije. 

Drveno krovište podržavaju „karijatide“, stupovi oblikovani ljudskim likom. Kisele kiše iz sjeverne Italije polako nagrizaju ove lijepo isklesane barokne svece i anđele. Uz crkvu nalazilo se antičko naselje, moguće je i ova crkva podignuta na temeljima Jupiterova hrama (jedan od iskopanih epigrafa posvećen je Jupitru), pa su neki stručnjaci iz nedaleke prošlosti pokušali oduzet ponos i dostojanstvo graditeljima ovih stupova tvrdeći da su „karijatide“ i medaljone iskopali iz antičkog naselja. 

  Antički Rimljani bi znali reći Discere non est vitiosum, sed ignorare - Nije zlo učiti, nego ne znati. 

  Ljubomir Škrinjar

{mxc}