Gundulićeva

Znate li koje je boje gaćica danas obukla efemerna pjevačica Slađana? Naravno. A, da je današnju žarulju izumio Hrvat, i da je prva žarulja u Zagrebu zasjala ispred Hrvatskog glazbenog zavoda u Gundulićevoj, i da je prvi neboder...? Ne znam i ne zanima me previše. Nisu to životna pitanja, i kome to uopće treba – reče usmjeravani robot na daljinsko upravljanje i nastavi užurbano niz Ilicu. S time bi se inteligentan narod ponosio. U svijetu informacija postali smo primitivci.

1886. Pogled na Gundulićevu ulicu

1 - ugao Gundulićeve i Ilice; 2 - Narodni zemaljski glasbeni zavod; 3 - škola Družbe sestara milosrdnica; 4 - Plinara i Evangelička crkva; 5 - ugao Savske i Ulice br. 11 (današnja Vodnikova)

2011. Pogled na Gundulićevu ulicu

1- ugao Gundulićeve i Ilice; 2 - Hrvatski glazbeni zavod; 3 - Ženska opća gimnazija Družbe sestara milosrdnica; 4 - Elektra i Evangelička crkva; 5 - križanje Savske, Vodnikove i Jukićeve ulice

2011. Gundulićeva ulica

Ulica koja okomito spaja Ilicu s Mihanovićevom ulicom i ulazom u Botanički vrt dobila je 1864. godine ime po hrvatskom pjesniku Ivanu Gunduliću (+1638.).

1935.

1900.

2012. Palače Hrvatskog glazbenog zavoda (lijevo) i Muzičke akademije (desno)

Hrvatski glazbeni zavod (HGZ) najstarija je glazbena ustanova u Hrvatskoj.

Palača HGZ-a s neorenesansnim pročeljem (arh. Franjo Klein i Janko Grahor) izgrađena je 1876., a palača Muzičke akademije s neobaroknim pročeljem (arh. Robert Wiesner i Viktor Šafranek) 1895. godine. Dvije zgrade se iznutra doimlju kao cjelina.

„G. 1827. utemeljeno je u Zagrebu „Družtvo prijatelja glasbe" s namjerom, da u zemlji goji i širi glasbenu umjetnost. U tu svrhu otvori početkom školske godine 1827-28. posebnu glasbenu učionu (primljeno 36 učenika, koji su pohađali trogodišnji nauk u pjevanju ili gudačkim instrumentima, op. Lj.Š.), u kojoj se je podučavalo u teoriji glasbe, u pjevanju i guslanju. G. 1876. sagradi si liepu vlastitu sgradu - Narodni zemaljski glasbeni zavod- u slogu talijanske renesanse, u kojoj ima prostranu dvoranu s galerijami za koncerte."

• 1827. - utemeljeno je u Zagrebu Družtvo prijatelja glasbe - službeni naziv Societas filharmonica zagrabiensis - u javnosti poznato kao Musikverein

• 1847. - Skladnoglasja družtvo zagrebačko (uvođenje službenog imena Družtva na hrvatskome jeziku)

• 1851. - Družtvo prijateljah glasbe u Hervatskoj i Slavonii sa središtem u Zagrebu (prva verzija imena)

• 1851. - Družtvo prijateljah muzike u Zagrebu (druga, prihvaćena verzija imena)

• 1861. - Narodni zemaljski glasbeni zavod ("zavod" umjesto "društvo")

• 1895. - Hrvatski zemaljski glasbeni zavod

• 1925. - Hrvatski glazbeni zavod

• 1945.- Glazbeni zavod

• 1991. - Hrvatski glazbeni zavod

1876. - Svečano otvorena palača Hrvatskog glazbenog zavoda, tj. Narodni zemaljski glasbeni zavod u Gundulićevoj ulici. U Velikoj dvorani, "najljepšoj i najukusnijoj dvorani glavnoga grada" (26 x 11,5 x 6,5 metara, i 380 sjedala), održan je 4. prosinca svečani koncert. Prva zagrebačka koncertna dvorana je u prošlosti služila i za plesne zabave, izložbe, književne večeri, ali i kazališne priredbe.

1895. - Svečano otvaranje nove palače HGZ-a (danas Muzička akademija), i novog stubišta do Velike koncertne dvorane u staroj palači, bilo je 14. listopada, a uz najviše domaće uglednike otvaranju je prisustvovao car Franjo Josip I. sa suprugom.

1916. - Hrvatski zemaljski glazbeni zavod prerasta u Hrvatski zemaljski konzervatorij (tj. glasbenu akademiju)

1921. - mijenja ime u "Kraljevski konzervatorij"

1922. - promijenio ime u "Kraljevska muzička akademija"

1935. Prvi zagrebački neboder - poslovno-stambena zgrada Radovan

Deveterokatnica na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice izgrađena je 1934. godine za Eugena Radovana, trgovca i ekskluzivnog zastupnika tvrtki Bosch, Blitz i Opel. Ovu stambeno-poslovnu uglovnicu projektirao je arhitekt Slavko Löwy, podrijetlom iz obitelji koprivničkih Židova koji su se bavili trgovinom i omogućili mu školovanje u Beču. Umro je 1996. godine u stanu na devetom katu svog nebodera.

2011.

Stambena uglovnica Kallina (na slici lijevo pročelje obloženo keramičkim pločicama) značajna je za povijest secesijske arhitekture u Hrvatskoj. Izgrađena je 1904. po projektu arhitekta i poznatog okultista Vjekoslava (Alojza) Bastla iz biroa zagrebačkih Židova "Hönigsberg i Deutsch".

*Bastlovo djelo su i Trgovačko obrtni muzej/Etnografski muzej (1903.), kuća Feller/Elza - Fluid (1905.), Poslovna zgrada-kavana Corso (1906.), Gradska tržnica Dolac (1930.)...

1902. Ugao Gundulićeve i Marovske ulice (Štufflajeva od 1941., Masarykova od 1946.)

Nekada su uglovnice morale biti istaknute zbog lakše orijentacije u gradu. Najčešće su se gradile s kupolom ili okruglim uglom.

U prizemlju kuće s kupolom na uglu Gundulićeve i Marovske ulice bila je od 1906. do 1941. redakcija Dežmanovog „Obzora", utjecajnog hrvatskog dnevnog lista, a nakon 1945. u njoj je otvorena „pjesnička" ofucana donjogradska birtija Blato.

Zahvaljujući dr. Milivoju Dežmanu (+1941.), tj. njegovoj trubadurskoj ljubavi spram Ljerke Šram, Zagreb će dobiti bolnicu za plućne bolesti na Brestovcu, prvu specijaliziranu bolnicu te vrste na jugu Europe.

2011. Obnovljena fasada kuće Klein (1874.) koju je sebi izgradio arh. Franjo Klein

2011. Detalj fasade kuće Klein u Gundulićevoj ulici

1909. Ugao Gundulićeve i Kukovićeve (danas Hebrangove) ulice

Evangelička crkva sa župnim dvorom, Hermann Bollé 1883; dogradnja 1909.

2011.

1909.

2011.

"Zagrebačka evangelička obćina i župna crkva Isuskrsta je središte za dijasporu od preko 6.000 duša u Hrvatskoj, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Župna joj crkva liepa je gradnja u gotskom slogu izvedena i uredjena po nacrtih graditelja Stolne crkve Hermana Bollea g. 1883. troškom od 38.000 for., a do nje podignut je župni dvor troškom od 22.000 for. Gradilište poklonila joj je gradska obćina. Okolo crkve uredjen je mali ukusni perivoj, pristupan obćinstvu. Crkva posvećena je 30. ožujka 1884." (A. Hudovsky "Zagreb i okolica – kažiput za urodjenike i strance", 1892.)

2011. Ugao Gundulićeve i Hebrangove ulice - poslovna zgrada "Elektra"

1877. – Tjelovježbeno športsko društvo „Hrvatski sokol" (utemeljeno 1874. u Zagrebu) organiziralo je 20. siječnja, povodom proslave 50. obljetnice Družtva prijatelja glasbe, svečani sokolski ples u Hrvatskom glazbenom zavodu. Iznenađenje večeri bila je lučnica zagrebačkog profesora Ivana Stožira (+1908.) koja je strujom iz galvanskog članka (akumulatora) osvjetljavala ulaz u HGZ. Bila je to prva javna demonstracija uličnog električnog svjetla u Zagrebu.

*1829. – Prvu žarulju sa žarnom niti od ugljena patentirali su Henry Woodward i Mathew Evans iz Toronta, a Thomas Alva Edison otkupio je prava na njihov patent 1879. godine i svijetu predstavio svoju prvu žarulju.

1903. – Koliko Hrvata zna da je žarulju koja još i danas rasvjetljuje najviše domova širom svijeta izumio i patentirao hrvatski znanstvenik Franjo Hanaman (sa svojim suradnikom austrijskim znanstvenikom dr. Alexandrom Justom)? Postupak za dobivanje volframovih žarnih niti patentirali su 1903. u Beču, a godine 1910. patentna prava za žarulju sa žarnom niti od volframa otkupio je američki General Electric.

*Franjo Hanaman (+1941.) osnovao je 1922. godine Zavod za anorgansku kemijsku tehnologiju i metalurgiju Sveučilišta u Zagrebu na Marulićevu trgu 20.

1934. Poslovna zgrada "Elektra"

1934. – U vrijeme kada Zagreb ima nešto više od 230.000 stanovnika gradi se poslovna zgrada "Elektra" (arh. Juraj Denzler).

2008. Munjara Ozalj proradila je 18. kolovoza 1908.

1892. – Gradsko zastupstvo donosi odluku da se na Kupi kod Ozlja gradi Munjara (elektrana), čemu se usprotivio grad Karlovac, a karlovački list Glasonoša objavio je da Zagreb želi oteti Karlovcu 8.000 konjskih snaga, pa je jedan karlovački gradski zastupnik, po zanimanju postolar, ovako reagirao: "Prepustimo tolike konje Zagrebu, jer gdje ćemo za njih naći štale u Karlovcu, a osim toga, tko će tolike konje hraniti."

1906. – Zagreb odustaje od Munjare na Kupi i Gradsko zastupstvo 29. kolovoza donosi odluku o gradnji toplinske elektrane u Zagrebu.

2011. Elektrana-toplana Zagreb-zapad kod Doma sportova

1907. – Dana 5. studenoga, u krugu Gradskog vodovoda, na mjestu današnje Elektrane-toplane Zagreb-zapad kod Doma sportova u Zagorskoj ulici proradila je prva zagrebačka termoelektrana - Gradska munjara, 1907. - 1931.

Električna centrala općine Slob. kralj. grada Zagreba, 1931. – 1934.

Električna centrala općine grada Zagreba, 1934. – 1944.

Munjara općine grada Zagreba, 1944. – 1945.

Električno poduzeće Hrvatske 1946.

Elektra Zagreb 1991.

Toga dana u 18.30 na Jelačićevu trgu zasjala je prva javna električna rasvjeta - električne plamenke - ("Trg je osvijetljen kao plesna dvorana"), a 7. studenoga priključena je na napon cjelokupna izgrađena mreža s javnom rasvjetom i potrošačima. Najveći potrošač električne energije bio je Gradski vodovod, a od 1910. i tramvaj.

1880. Gradski vodovod

Za svotu od 290.713 forinti i 57 novčića, Zagreb je 7. srpnja 1878. dobio Gradski vodovod. Uz taktove limene glazbe na Jelačićevu trgu svečano su puštena u zrak dva velika i desetak manjih vodoskoka, „a što je izazvalo pravu buru oduševljenja znatnog broja okupljenih Zagrepčana". Zagreb je u to vrijeme imao oko 30.000 stanovnika.

„Vodovod predan je javnoj porabi 7. srpnja 1878. svečanim načinom. Grad Zagreb providja se vodom podzemnicom, koja se crpi parnim strojem iz zdenca izkopana kraj strojarnice. Zdenac udaljen je 2.400 mtr. od Save, a 700 mtr. od obronka brežuljka Zagrebačke gore. Vodovod tako je uredjen, da se sve kuće do najvišega kata mogu providiti vodom. Radi k tomu potrebitoga većega tlaka namješten je vodovodni reservoir u Jurjevskoj ulici br. 35 kraj crkvice sv. Jurja 72 metra nad ništicom vodomjera na Savskom mostu.

1902. Gradski vodovod

Voda crpljena strojem iz zdenca širi se cievnom mrežom po svih ulicah, a što se nepotroši u času, to se izlieva u reservoir, u kojem se skuplja kao zaliha za ono vrieme, kada strojevi nerade.

Zdenac ima promjer od 5,6 metara, a obiluje tolikom vodom, da ju strojevi do kraja izcrpiti nemogu. Strojevi namješteni su tri, koji za 24 sata mogu dignuti 100.000 hkt. vode.

Vodovodna pristojba plaća se po veličini stanova, a udešena je tako, da jedinična ciena raste s veličinom stana. Prema tomu plaćaju imućniji veću pristojbu, a siromašniji manju. Ova primjerice iznosi mjesečno za stan jedne sobe 15 nvč., a za veliki stan (8 soba) 37.25 nvč. po sobi." Vodomjeri su postavljeni tek 1912. godine.

*Çatal Höyük (u današnjoj Turskoj) najstariji neolitički grad na svijetu (7.500 – 5.700 pr.Kr.) s oko 3.000 do 8.000 stanovnika, imao je sustav za navodnjavanje, a s njim vjerojatno i neki oblik vodovoda.

*Mohenjo-daro (u dolini Inda u današnjem Pakistanu) bio je oko 2.600 pr.Kr. najveći grad na svijetu s približno 35.000 stanovnika. Imao je vodovod, kanalizaciju, javne bazene i podno grijanje (hypocaustum).

1931. Ugao Gundulićeve i Kraljice Marije - nekadašnje poslovne zgrade Gradske plinare, a danas Elektre

*...Kukovićeva, 1920.-Kraljice Marije, 1941.-A. Musolinija, 1946.-Brače Kavurića, 1991.-Hebrangova

1900. Gradska plinara Zagreb d.o.o.

Od kamene uljanice do staklene petrolejke proteklo je približno 70.000 godine, a od prve petrolejke (1783.) do električne žarulje (1829.) svega 50 godina.

Zagreb je oko 1750. godine osvijetljen malim uljanim svjetiljkama koje su svaku večer palili gradski nažigači, a kuće i dućani bili su osvijetljeni svijećama. Prva petrolejka stigla je u Zagreb oko 1850., a donio ju je iz Beča zagrebački trgovac Julio Demetorff za osvijetljenje svog dućana u Dugoj ulici 37 (danas Radićeva).

Javnu plinsku rasvjetu Zagreb je dobio 1862. godine.

Plinara je tada bila na periferiji grada, a plin se dobivao postupkom suhe destilacije drveta.

*Kineski zapisi iz 300 pr.Kr. spominju uporabu zemnog plina za rasvjetu i grijanje, a plinovod je bio izrađen od bambusovih stabljika.

1864. Plinospremnik

"Zagrebačka plinara sagradjena je god. 1862. Do g. 1873. bila je vlasničtvo Augsburžkoga družtva, a te godine prešla je u ruke dioničkog Zagrebačkoga plinarskoga družtva. Dionička glavnica iznosi 300.000 for.

Plinara ima pet pećih sa 32 retorte i tri spreme za plin sa 2.200 kub. metara, koji gori u 612 javnih svietiljaka i 10.500 svietiljaka pri privatnicih. God. 1863. trošilo se je u Zagrebu 150.000 kub. metara plina, i bilo je u svemu 2050 plinskih svietiljaka. Dividenda iznosi 8% unatoč velikih investicija, koje se iz prihoda odplaćuju."

*Hrvatska danas iz vlastite proizvodnje pokriva 90% potreba za plinom, a plaćamo najskuplji plin u Europi.

1892. Ugao Kukovićeve (Hebrangove) i Mažuranićeva trga; ulaz u Plinaru je iz Kukovićeve ulice.

2011. ugao Hebrangove i Mažuranićeva trga – kuća Frank

*Trokatna uglovnica Frank (arh. Viktor Kovačić, 1913.), u vrijeme gradnje najljepša kuća u Zagrebu, ključno je djelo u povijesti hrvatske arhitekture XX stoljeća.

Plin je najprije proveden u Ilici, zatim u Vlaškoj do crkve Sv. Petra, u Novoj Vesi, Frankopanskoj i Dugoj ulici (danas Radićeva). 1900. godine Grad Zagreb je otkupio Plinaru, čime Plinara postaje Gradska plinara Zagreb d.o.o., a 1911. preseljena je na današnju lokaciju u Radničkoj cesti.

1925.

1 - Gradska plinara na Radničkoj cesti; 2 - Radnička cesta i željeznički nadvožnjak u današnjoj Strojarskoj ulici; 3 - škola(?), današnji SUVAG; 4 - današnji Trg žrtava fašizma; strjelica - korito potoka Medvešćaka

2011. Poliklinika SUVAG u ulici Ljudevita Posavskog

1961.- akademik Petar Guberina utemeljio je Polikliniku SUVAG (Centar za rehabilitaciju sluha i govora).

1885.- Kraljevski zemaljski zavod za gluhonieme i sliepe, prvi u Zagrebu i Hrvatskoj, utemeljio je Adalbert Lempe koji je i sam bio gluhonjem. Zavod je otvoren u Sjemeništnoj ulici, a od 1892. nalazio se u Vinogradskoj ulici.

2011. Strojarska i dio stare Radničke ceste zatvoren betonskim blokovima.

2011. Poslovna zgrada Gradske plinare Zagreb, Radnička cesta 1 (neboder)

1905. Pogled iz balona na Sveučilišni trg (HNK), Mažuranićev trg sa zgradom Hrvatskog doma (Sokol i Kolo) i još potpuno neuređenu livadu današnjeg Marulićeva trga i Hrvatskog državnog arhiva (2), te Gradsku plinaru Zagreb (1).

1890. Beluševo umjetno klizalište na Marulićevu trgu.

1877. – Zagrebački trgovac Ladislav Beluš i gradski mjernik Milan Lenuci uredili su prvo umjetno klizalište južno od tadašnjeg Sveučilišnog trga (danas Trg maršala Tita), pokraj Plinare. Klizalište se do 1878. polijevalo iz potoka Tuškanac koji u to doba još nije bio prekriven. Zbog gradnje zgrade Hrvatskog Sokola, klizalište je preseljeno južnije, na livadu gdje je danas stara zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Marulićevu trgu.

1894. – Tu se prvi put igra hokej na ledu

1906. Prva međuklupska javna nogometna utakmica u Zagrebu i Hrvatskoj; u drugom planu fotografije Plinara sa svojim dimnjakom, iza nje toranj protestantske crkve.

1906. – na livadi klizališta 20. listopada odigrana je prva međuklupska javna nogometna utakmica HAŠK (Hrvatski akademski športski klub) – PINŠK (Prvi nogometni športski klub), a rezultat je bio 1:1.

*Igralo se po pravilima na hrvatskom jeziku tiskanim u prvom športskom časopisu Hrvatski šport iz godine 1894. (deset godina prije osnutka FIFE!).

1905. Iza zgrade Hrvatskog doma, današnji Mažuranićev trg.

1905. – „Jučer prije podne digao se iza zgrade Hrvatskog doma u zrak zrakoplov Turul-Sokol. Već u 8 sati ujutro bilo je iza gore spomenute zgrade 5.000 osoba, koje su znatiželjno promatrale prve pripreme oko punjenja zrakoplova. Točno u 10:30 sati oslobođen je zrakoplov od svih veza, dok je glasba svirala veselu koračnicu. Oko 16:30 sati prizemljili su kod Visconta u Mađarskoj."

1905. Čudo nad Zagrebom; fotograf Chernich

220 - 280. – postoje zapisi da su Kinezi prvi rabili balone na topli zrak za vojnu signalizaciju;

1709. – prvi uzlet balona na topli zrak u Europi (svega 4 metra u visinu), Lisabon

1783. – 5. lipnja prvi uzlet balona bez posade (1830 m), Lyon

1783. – 19. rujna prvi uzlet balona s posadom (patka, pjetao i ovan), Pariz

1783. – 21. studenoga prvi uzlet balona s ljudskom posadom (Rozier i Arlandes, 1000 m), Pariz

1789. – 21. studenoga prvi balonski let nad Zagrebom. Hrvat Krsto Mazarović nakon uzleta s livade na brežuljku sv. Roka (danas Medicinski fakultet na Šalati) i pola sata leta, prizemljio je na livadu uz Savu. Livada sa crkvicom svetog Roka bila je prvo zagrebačko i hrvatsko balonsko uzletište (uzleti 1789., 1790. i 1825.)

*Zagreb je u jednom trenutku svoje povijesti imao čak tri crkvice Sv. Roka (sveca zaštitnika od crne smrti - kuge)

 1907. Pogled iz Mihanovićeve ulice (Botaničkog vrta) na Lenucijev Zapadni perivoj.

Zapadni perivoj (Trg Marka Marulića, Trg Ivana Mažuranića i Sveučilišni trg) je dio zelenog pojasa gradskih trgova-perivoja u obliku uglatog slova U.

*Mihanovićeva ulica bila je prva asfaltirana ulica u Zagrebu (prelivena asfaltom u lipnju 1907.)

1912. Kraljevska sveučilišna knjižnica i Kraljevski zemaljski arhiv na Trgu Marka Marulića

Gradnja Kraljevske sveučilišne knjižnice i Kraljevskog zemaljskog arhiva prema nacrtima arhitekta Rudolfa Lubynskog započela je 21. veljače 1911., a na korištenje je predana 29. studenoga 1913.

2011.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica (danas Hrvatski državni arhiv) je najznačajnija palača hrvatske secesije (spoj rane bečke secesije i moderne njemačke arhitekture s početka XX stoljeća).

Osnutak NSK se povezuje s početkom rada Isusovačke gimnazije na Gradecu 1607.

1925. Pogled s juga na Zapadni perivoj

1914.- na istočnom dijelu Marulićeva trga izgrađen je Kraljevsko sveučilišni lužbeni (kemijski) i farmakognostzički laboratorij, danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije.

1926. - na zapadnom dijelu izgrađena je zgrada Sveučilišnog fizikalnog instituta.

1935.- na južnom dijelu današnjeg Marulićevog trga, između Botaničkog vrta i Sveučilišne knjižnice, postavljen je brončani spomenik don Frani Buliću, (arheolog, povjesničar i konzervator starina), rad kipara Frana Kršinića.

2011.

2011.

Visoka polukupola nad velikom čitaonicom u središnjem dijelu palače ukrašena je sa četiri stupa na kojima se nalaze po četiri sove (Minerva) koje nose globuse, i koje simboliziraju mudrost. Na zabatu južnoga pročelja je alegorija knjižarstva Rudolfa Valdeca.

2011. Marko Marulić ispred Hrvatskog državnog arhiva

Na sjevernom pročelju (glavni ulaz) su alegorije četiri sveučilišne znanosti (filozofije, medicine, prava i teologije) Roberta Frangeša.

1996.- palača Nacionalne i sveučilišne knjižnice (NSK) postaje Hrvatski državni arhiv; NSK je preseljena u novu zgradu (Ulica Hrvatske bratske zajednice).

1999.- obnovljen je središnji dio Marulićevog trga, a tada je postavljen i spomenik Marku Maruliću, rad akademskoga kipara Vlade Radasa.

2009. Spomen-ploča i dvorana za Kataloge (lijevo) u Atriju NSK

Unutrašnjost NSK je bogato urešena djelima vrhunskih hrvatskih umjetnika i obrtnika toga doba.

U atriju su umjetničke slike gradova: "Jajce" (Gabrijel Jurkić) nad ulazom u dvoranu za Kataloge; "Senj" (Menci Klement Crnčić) nad ulazom u Malu čitaonicu (profesorsku); "Đakovo" (Ferdo Kovačić) nad ulazom u dvoranu za Posudbu knjiga; "Dubrovnik" (Oton Iveković) nad ulazom u Veliku čitaonicu.

2009. Velika čitaonica

Miris knjige, osjećaj trajanja, crkvena tišina... to je ono što iznova obuzima svakog bivšeg korisnika u posjeti staroj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. I reminiscencije na mladost.

Na uređenju Velike čitaonice sudjelovali su Vlaho Bukovac, Mirko Rački, Mile Vodsedalek... Ostakljena je s 25 velikih i 10 manjih prozorskih krila s vitrajima te sa stropnim vitrajima. Čitaonicu osvjetljavaju dva raskošna secesijska lustera i 51 secesijski luster u nizu ispod galerije.

2009.

Na južnome zidu iznad galerije vidimo veliko platno Vlahe Bukovca - "Razvitak hrvatske kulture"

2009. "Razvitak hrvatske kulture" (detalj slike)

U već zaboravljenoj "pljački stoljeća" (Aleksandar Milles i društvo, 1982.- 1987.) ukradeno je iz trezora knjižnice 1.300 rijetkih i raritetnih knjiga, zemljopisnih karata, grafika i ilustracija, od kojih su neke bile iz knjižnice zagrebačke Nadbiskupije – Metropolitana – koja je tu pohranjena.

Uz trezor NSK (?) veže se i jedna afera svjetskih razmjera o kojoj se raspravljalo i u Britanskom parlamentu. Riječ je o ilegalnom iznošenju Seusova blaga - najljepšem srebrnom posuđu Rimskog Carstva iz razdoblja kasne antike, iskopanom u okolici Barbarige u Istri – koje je zaplijenjeno u Švicarskoj 1981. godine. Tada se šaputalo o imenima visokih jugoslavenskih državnih, vojnih i diplomatskih ličnosti, ali i imenima njihove djece, koja su sudjelovala u iznošenju Seusova blaga iz Hrvatske. Imena nisu objavljena nikada. O ovoj još uvijek tajanstvenoj priči se šuti čak i danas.

2009. Stolne svjetiljke

Koliko li su snova i nada studenta sličnih i različitih života i sudbina osvjetljavale ove lijepe stolne lampe? Kolike su cure, mačke, ribe i komadi prodefilirale pred njihovim očima?

U Velikoj dvorani danas više nema studenata. Povremeno se održavaju tek svečane promocije diplomanata i predstavljanja najnovijih izdanja nekih knjiga.

2011. Žerjavićeva ulica i Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, te Zavod za farmakognoziju, na Marulićevu trgu

19??.

Ljubomir Škrinjar