21. tradicionalni Križni put „Stopama pobijenih“ 

Prošle subote održan je 21. tradicionalni Križni put „Stopama pobijenih“, već uobičajeno u organizaciji Župe Svetog Jurja iz Đurmanca i Udruge Macelj 1945.

Odazvali su se mnogobrojni hodočasnici iz Zagreba, Varaždina, Sesveta i Siska.

Po prvi put sudjelovali su župljani s područja Sesveta, iz župa Sveti Ivan Pavao II. iz Jelkovca i Sveti Ivan Krstitelj iz Ivanje Reke. Iz Siska su već tradicionalno došli članovi društva Hrvatski domobran i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata. Iz Đurmanca su se, uz župljane, odazvali i hrvatski branitelji obrambenog Domovinskog rata.

Početak pobožnosti Križnoga puta predvodio je đurmanečki župnik vlč. Alen Vrbek. Pobožnost je započela u 9 sati kod željezničke postaje Đurmanec. Tu su u svibnju i lipnju 1945. iskrcavani hrvatski zarobljenici iz stočnih vagona, vezani žicom i započinjali svoj kalvarijski hod u mučeničku smrt u Maceljskoj šumi. Križni put „Stopama pobijenih“ vjerodostojan je povijesni križni put kojim su u svibnju i lipnju 1945. koračali hrvatski zarobljenici, vjerujući da se vraćaju svojim kućama, a odlazili su u mučeničku smrt.

Maceljski Križni put je hodnja starom cestom kojom su nekoć išli iscrpljeni zarobljenici, nakon završetka Drugoga svjetskog rata, tjerani u smrt. U skrivenosti i mraku šume brutalno su mučeni i ubijani od strane novih komunističkih vlasti. Bez ikakve optužbe i suda mučki su završavali svoj život – na tisuće nevinih stradalnika, bacanih u brojne jame, od kojih je do današnjih dana tek manji broj otkopan.

Zemni ostatci 1.247 žrtava pokopani su u zajedničkoj grobnici uz crkvu Muke Isusove na Macelju. U šumi Lepa Bukva ubijen je 21 svećenik i bogoslov iz četiri biskupije i dvije franjevačke provincije te su također pokopani u grobnici na Macelju.

Macelj je najveća grobnica u Hrvatskoj s 1.247 pokopanih žrtava, u kojoj se nalaze 21 svećenik i bogoslov. Na njihovom grobu pored crkve Muke Isusove, kao posljednjoj postaji, stoji zapisano: VERI MARTYRES PRO FIDE ET PATRIA – pravi mučenici za vjeru i domovinu. Tako je to u franjevačkoj kronici tog vremena zapisano o velikim patnjama i stradanju Hrvata. Maceljski križni put put je ljudske patnje i smrti – put vjerodostojnosti komunističkih zločina.

Hodnja tim putem, uz oko dvjestotinjak hodočasnika po lijepom i sunčanom vremenu, na jednom je mjestu zastala zbog okrijepe koju je u Smiljanovoj Grabi priredila obitelj Marijane i Mile Jurić sa svojom djecom i unucima. Ta simbolika ostala je iz brutalne 1945., kada su stanovnici tog kraja dobacivali kruh i davali vodu zarobljenicima koji su u kolonama prolazili prema smrti.

Cijelim putem, po postajama, molio se Križni put o. Bonaventure Dude, posebno pisan za maceljske žrtve. Na Lepoj Bukvi uvijek se moli 12. postaja – Isus umire na križu. Ovdje su u jami pronađeni ostatci 21 svećenika i bogoslova, i zato je Lepa Bukva mjesto na kojem se zastaje, gdje župnik Vrbek pojašnjava hodočasnicima koji su tu prvi put što se upravo ondje dogodilo.

Na kraju križnog puta, nakon molitve na najvećoj grobnici Hrvata u Hrvatskoj, u crkvi Muke Isusove služena je sveta misa koju je predvodio župnik Vrbek. Čitanja je čitala Katarina Kovačević, a molitvu vjernika predvodio je predsjednik Udruge Macelj 1945. Vjekoslav Jaklin. Propovijed vlč. Vrbeka bila je sažeta i posvećena muci Kristovoj i maceljskim žrtvama te je donosimo u cijelosti:

"Upravo smo prošli Križni put. Hodali smo s Kristom putem njegove muke, ali i putem patnje tolikih ljudi čije kosti počivaju u ovoj maceljskoj zemlji. Na ovakvom mjestu riječi postaju tiše. Ovdje šuma, zemlja i križevi govore više nego mnoge knjige. Ovdje osjećamo koliko ljudska povijest može biti teška kada čovjek zaboravi Boga i kada izgubi osjećaj za drugoga čovjeka. Današnje prvo čitanje iz proroka Hošee donosi snažan poziv: 'Hajdemo se vratiti Gospodinu.' To je jedna od najvažnijih rečenica korizme. Bog uvijek poziva čovjeka natrag – čak i onda kada je povijest ranjena, kada su ljudi počinili velike nepravde i kada su rane duboke. Bog ne govori najprije o kazni, nego o obraćenju. A onda čujemo još jednu važnu rečenicu: 'Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.' Koliko bi povijest bila drugačija da je čovjek slušao te riječi. Koliko bi patnje bilo manje kada bi se vlast, ideologija ili osveta zaustavile pred dostojanstvom ljudske osobe.

Macelj nas podsjeća kamo vodi svijet bez milosrđa. Ali današnje Evanđelje pokazuje i drugi put. Isus govori prispodobu o farizeju i cariniku. Farizej stoji pred Bogom uvjeren u svoju pravednost. Carinik stoji daleko, svjestan svoje slabosti i moli: „Bože, milostiv budi meni grješniku.“ Isus kaže da je upravo taj ponizni čovjek otišao kući opravdan. To je put koji nam Crkva predlaže u korizmi. Ne put oholosti, ne put osude drugih, nego put poniznosti i obraćenja.

Na mjestima poput Macelja kršćanin ne dolazi širiti mržnju. Dolazi moliti. Dolazi tražiti istinu. Dolazi povjeriti Bogu one koji su nepravedno stradali. Vjerujemo da Bog vidi ono što ljudi sakriju. Vjerujemo da Bog pamti ono što povijest pokušava zaboraviti. I vjerujemo da je posljednja riječ povijesti u Božjim rukama. Zato ova misa koju sada slavimo ima duboko značenje. U svakoj euharistiji Kristova žrtva postaje prisutna. On koji je i sam bio nepravedno osuđen, ubijen i pokopan, pokazuje da križ nije kraj. Uskrs je kraj. Dok slavimo ovu svetu misu, molimo posebno za sve maceljske žrtve – poznate i nepoznate. Molimo da ih Bog primi u svoje kraljevstvo gdje nema nepravde ni šutnje, nego samo svjetlo i mir. I molimo za nas: da nas povijest nauči poniznosti, da nas korizma nauči obraćenju i da naše srce uvijek bude sposobno za ono što Bog najviše traži – za milosrđe."

Na završetku mise vlč. Alen Vrbek zahvalio je svim hodočasnicima iz udaljenijih mjesta, posebice župljanima župa „Sv. Ivan Pavao II.“ iz Jelkovca i „Sv. Ivan Krstitelj“ iz Ivanje Reke te hodočasnicima iz Siska i Zagreba. Pozvao je sve hodočasnike da ponovno dođu na Macelj već u sljedećoj prigodi, u nedjelju 7. lipnja, kada će se u 16 sati ponovno moliti maceljski Križni put, a potom u 17 sati slaviti sveta misa za maceljske svećeničke žrtve pobijene u noći 4./5. lipnja 1945. i za sve druge žrtve mučki ubijene u maceljskim šumama.

Put vjerodostojnosti stvarne muke i patnje hrvatskog naroda 1945. naziva se maceljski Križni put. Zato je potrebno nastaviti dolaziti u Đurmanec i Macelj, poticati prijatelje i poznanike, moliti i iskazivati empatiju prema žrtvama, širiti spoznaju istine o stradanjima i podučavati mlađe naraštaje.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak