Poslije mise prigodom obilježavanja 64. obljetnice Križnih puteva nazočni hodočasnici imali su prigodu čuti riječ preživjelog domobranskog pitomca časničke škole Stjepana Brajdića i sadašnjeg predsjednika Udruge Macelj 1945. Prenosimo integralni tekst govora.

Stjepan Brajdić: Kosti progovaraju i otkrivaju stravičnu istinu

Hvaljen Isus i Marija!

U ime Udruge Macelj 1945. s posebnom radošću i poštovanjem pozdravljam i zahvaljujem ocu biskupu Valentinu Pozaiću, koji je danas prikazao sv. spomen misu za naše pobijene mučenike u ovoj maceljskoj gori. Posebno vam oče biskupe zahvaljujem na riječima nade i ohrabrenja koje ste nam uputili. Vama, dragi hodočasnici, predlažem da barem nekoliko dana zatvorite vaše televizore kako bi vam što duže u sjećanju ostale snažne riječi i poruke koje ste upravo čuli. Koristim priliku zamoliti gospodina biskupa da svim biskupima zagrebačke i varaždinske biskupije prenese našu zahvalnost što već 18 godina na ovom tragičnom mjestu predvode godišnje spomen mise.

Podsjećam sve nazočne da je prvu svetu misu nad grobištem tamo dolje u Lepoj Bukvi godine 1991. služio naš dobri blagopokojni kardinal Franjo Kuharić. Tom je prilikom blagoslovio ovo veliko Maceljsko grobište. Očito je Gospodin čuo i uslišio njegove molitve te nam pomogao da se ujedinimo i učinimo sve ovo što danas vidimo. Nadalje pozdravljam moje suborce Domobrane, drage mi robijaše – Hrvatske političke zatvorenike, te kolege iz Časničkog kluba 242. Sve nas je zajedno ostalo još vrlo malo od one nikada pobjeđene hrvatske vojske i starih robijaša, ali još smo tu pokraj zemnih ostataka naših pobijenih suboraca. Posebno s radošću pozdravljam sve vas poštovani hodočasnici ma od kuda da ste došli, da ovdje okupljeni izmolimo molitve za duše svih žrtava komunističke tiranije.

Okupile su nas kosti naših mučenika koji miruju u ovoj grobnici i tako sjećajući ih se i poštujući njihovu žrtvu dokazujemo da oni za nas nisu mrtvi – njihova nas žrtva ujedinjuje, hrabri i potiče nadu da će naša Hrvatska usprkos svim neprijateljima doživjeti konačan mir i slobodu. Pedesetak godina vladala je prisilna šutnja o žrtvama Bleiburga i križnih puteva. Trajalo je to sve dok naši novi hrvatski ratnici u Domovinskom ratu nisu dobro protresli ovu našu zemlju i probudili kosti mučenika... Svakoga se dana otkrije po jedna od stotinu jama i zatrtih grobišta. Kosti progovaraju i otkrivaju stravičnu istinu o u povijesti najvećoj tragediji hrvatskog naroda.

Krik istine koji se širi iz ovih jama strave zadaje ludi strah mrziteljima, neprijateljima i izdajicama ove naše napaćene Hrvatske. Svi se oni danas puno više boje glasa kostiju nevinih žrtava, nego nas živih. Glasovi žrtava iz grobova ne mogu se ušutkati. Bože, kako si to sjajno uradio! Hvala Ti!Ovom prilikom također pozdravljam nazočne svećenike koji su došli sa svojim župljanima ili sami po svojoj savjesti. Željeli bismo i molili vas da i izvan godišnjeg susreta po koji puta dovedete ovamo vaše vjeroučenike i mlade te da im na ovoj postaji križnog puta održite sat povijesti. Ta vašem ste Učitelju obećali da ćete čuvati, voditi i brinuti o povjerenom Vam stadu i svjedočiti istinu. Budite hrabri!

Posebno i naročito pozdravljam naše drage domaćine ove župe Sv. Jurja na čelu sa dičnim nam fra Dragom Brglezom, glavnim i neumornim graditeljem ovog spomen svetišta. O njegovim djelima morao bih napisati makar skromnu knjižicu. A što reći o njegovim dragim župljanima. Nemamo dovoljno riječi hvale, za sve što ste učinili i još činite – neizmjerno vam veliko hvala! Svake nas godine dočekuju i primaju baš pravo domaćinski. Osim toga oni su čuvari ove grobnice naših mučenika i crkvice posvećene Muci Isusovoj, a na spomen svim žrtvama križnih puteva.

Od političara koji kao vode narod i našu zemlju nisam nikoga zamjetio. Zar to nije znakovito? Koliki je rok trajnosti njihovih obećanja i koji to narod predstavljaju? Što njima znače ove žrtve i mučenici koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske? Savjetuju nam da zaboravimo prošlost. Njome neka se bave znanstvenici. Što o svojim korijenima i povijesti svog naroda znaju naši mladi danas, a što će tek znati sutra? To je već vidljivo. Uskoro se možda djeci u krsnom listu ne će upisivati nacionalnost da se s time ne opterete kada odrastu. Nama umjesto toga savjetuju da neopterećeni usmjerimo pogled u svjetlu budućnost. Mislim da smo gledajući u tu žarku svjetlost budućnosti već izgubili vid i postali gotovo slijepi kod zdravih očiju. Ostao nam je još samo zdravi razum, pa poslužimo se njime. Bilo bi to dobro za naše zdravlje, a možda i progledamo. Najiskrenije i sa žaljenjem ispričavam se ako sam nekoga izostavio! Svima vama nazočnima i mnogima koji danas nisu s nama, a svojim su darovima i radom pomogli u izgradnji ove postaje križnog puta – iskrena i velika hvala!Nadam se da će ovaj naš susret ispuniti mirom i radošću naša srca. Pa u zajedništvu budimo ponosni i hrabro svjedočimo istinu!

Kada vas nekada put nanese ovim krajem, zaustavite se na ovom mjestu tragičnih žrtava mržnje. Nije važno imate li uza se svijeću ili cvijet. Ono što je najdraže Bogu i našim mučenicima je molitva. Pomolite se Bogu za spas duša naših mučenika i mirom ispunite vašu dušu! Sretan vam povratak kućama i do viđenja! Hvala!

Zatim se nastavilo tradicionalno druženje hodočasnika i domaćina uz prigodni domjenak koji s velikom ljubavlju i pozornošću pripremaju domaćice mjesta Fruki i župljani župe Sv. Juraj te Društvo hrvatskih katoličkih muževa iz Đurmanca. Na ovom hodočašću uz već poznate knjige Fran Živičnjak - U vječni spomen i Križni put fra Bonaventura Dude oslikan od ak. slikara Branimira Čilića po prvu puta se u izdanju Udruge Macelj 1945. mogao nabaviti DVD film 'Macelj - gora zločina'. Također hrvatska mladež iz župe Sv. Jurja Đurmanec prvi je puta također u prigodnoj prodaji predstavila novoizašlu knjigu novozelandske umjetnice Suzanne Brooks Pinčević - Britanci i bleiburžka tragedija.

Tekst i fotografije: Damir Borovčak

{mxc}