JAZOVKA – pomirenje bez istine nije moguće
Mir se može graditi samo na čvrstim temeljima istine

U subotu, 23. kolovoza, na Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, sprovodnu svetu misu zadušnicu, svečani i dostojanstveni pokop 814 žrtava komunističkog režima ekshumiranih iz jame Jazovka predvodio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. Tijekom sprovodne mise, nadbiskup je poručio da mučeništvo nije poruka mržnje, nego „poziv na obraćenje” i ozdravljenje društva od podjela.

Nadahnuta propovijed mons. Dražena Kutleše bila je zapravo glas vapijuće žrtve iz jame Jazovke: „Danas vam progovaram ne iz ljudskog sjećanja, nego iz tišine ove jame. Govorim iz dubine zemlje koja mi je bila grob, ali i s visine neba koje mi je postalo dom. Ja sam duša hrvatskoga vojnika. Moje tijelo ovdje je počivalo više od sedamdeset godina, a za moje ime nikada niste čuli. Nitko ga nije zapisao na spomen-ploču, o njemu se nije učilo u školi. Ali danas, po Božjoj volji, mogu vam ispričati svoju priču…“ Cijelu tu strašnu i bolnu priču bezimene žrtve iz nadbiskupove homilije na Portalu HKV-a možete pročitati uz kolumnu S onu stranu rajskih vrata književnice Nevenke Nekić. Ta je priča stvarnost bolesnika i ranjenika koji su tada u svibnju 1945. iz zagrebačkih bolnica voženi satima kamionima po makadamskim cestama, da bi na kraju puta bili istreseni, povlačeni i nošeni šumskom gudurastom stazom. Stizali su tako mučeni do uskog otvora, gdje su jedan po jedan ubijani ili živi i poluživi gurani i bacani u usko grotlo jame, u bezdan. Koja monstruozna patološka ideja i zamisao, zločinačko djelo onih koji su sebe prozvali „oslobodiocima“ i avangardom boljeg jugoslavenskog društva i poretka. Nakaradna sotonistička i cinička podvala, koja je nametana idućim naraštajima. Nažalost, ta patologija još uvijek traje kroz sve one spodobe koje promiču tzv. jugoslavenski antifašizam nedjeljivo povezan s komunističkim zločinima. Posebno u onim nakaradnim likovima koji kao saborski zastupnici i zastupnice pokušavaju opravdati ili preoblikovati te komunističke zločine, odnosno podrediti ih izmišljenim zločinima ustaša. Tim ustaštvom truju nas svakodnevno iako su zločini ustaša bili bitno manji nego genocidni pokolj poslije završetka rata koji su počinili Titovi partizani, komunisti i udbaši. A danas ustaše više ne postoje, ali postoje ljudi koji žele istinu, a ne komunističke laži.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša snažno je poručio da pomirenje bez istine nije moguće i da se mir može graditi samo na čvrstim temeljima istine, jer „samo istina oslobađa“. Upozorio je da komunizam, za razliku od nacizma i fašizma, nikada nije službeno osuđen, a njegovi počinitelji nikada nisu odgovarali. Upozorio je na predugu šutnju koja je dopustila da zločinci ostanu neprocesuirani i nažalost nagrađeni. No,„… žrtve, iako izbrisane iz povijesti, nikada nisu bile nevidljive Bogu, koji pamti svaku suzu i svaku nepravdu“, tješio nas je mons. Kutleša.

Uz zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutlešu, u misi su sudjelovali vojni ordinarij Jure Bogdan, križevački vladika Milan Stipić, gospićko-senjski biskup Marko Medo, umirovljeni vojni ordinarij Juraj Jezerinac i umirovljeni grkokatolički biskup Križevačke eparhije Nikola Kekić te brojni svećenici pristigli iz svih krajeva Hrvatske. Misno i sprovodno pjevanje predvodila je Klapa Hrvatske ratne mornarice „Sveti Juraj“.

Komemoraciju je predvodio potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved uz potpredsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Povjerenstva za utvrđivanje sudbine žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata Ivana Penavu. Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u svom je govoru tijekom sprovodnog obreda istaknuo kako je „zločin u Jazovki postao simbol bezumlja komunističkog režima“. Podsjetio je da je Ministarstvo hrvatskih branitelja od 2020. provelo sustavnu ekshumaciju te da je antropološka analiza potvrdila stravične razmjere zločina. Među 814 žrtava pronađeno je i 13 žena, troje djece u dobi od 12 do 14 godina te najmanje 99 osoba mlađih od 20 godina. „Današnja je komemoracija stoga i poziv na beskompromisnu osudu tih strašnih zločina komunističkog režima“, zaključio je potpredsjednik Vlade Tomo Medved.

Naposljetku posmrtni su ostatci 814 žrtava položeni u zajedničku grobnicu, podno spomenika akademskog kipara Kuzme Kovačića, koji podsjeća na grotlo jame Jazovke. Na spomeniku jasno osmišljen tekst, koji sve govori o zločinu i zločincima:

„U spomen na 814 hrvatskih žrtava
koje su partizani, jugoslavenska armija
i komunistički režim ubili tijekom
i nakon Drugoga svjetskog rata“

Obredni protokol pokopa predvidio je dostojanstveno skidanje hrvatskih zastava s ljesova. Zastave su redom složene i uručivane zaslužnim osobama, institucijama i udrugama, koje imaju logičnu povezanost sa žrtvama iz jame Jazovke:

• Mons. Juraj Jezerinac, vojni biskup u miru
• Mons. Marko Medo, biskup gospićko-senjski
• Župa Krašić – vlč. Ivan Vučak
• Hrvatsko nacionalno svetište hrvatskih mučenika (Udbina) – preč. Josip Šimatović
• Družba sestara Služavki Maloga Isusa – s. Anđa Vranješ
• Red sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga – s. M. Jelena Ikić
• Vicepostulatura Široki Brijeg – g. Ante Beljo
• Speleolog Mladen Kuka
• Hrvatski obredni zdrug Jazovka – g. Frano Čirko
• Udruga Macelj 1945. – g. Damir Borovčak
• Udruga Počasni bleiburški vod – g. Milan Kovač
• Udruga Žumberčana branitelja iz Domovinskog rata – g. Tomo Šinković
• Savez udruga obitelji zatočenih i nestalih – gđa Ljiljana Alvir
• Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora – g. Zdravko Komšić
• Općina Žumberak – načelnik g. Zdenko Šiljak
• Javna ustanova Park prirode Žumberak – g. Kristijan Brkić

Tako je primjerice za Vicepostulaturu mučeništva hercegovačkih franjevaca ubijenih na Širokom Brijegu 1945. zastavu preuzeo Ante Beljo, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Sudbina Hercegovačkih franjevaca povezuje se sa žrtvama Jazovke, jer oba mjesta svjedoče o istoj tragediji hrvatskog naroda. Sjećanje na tragičnu smrt fratara, prisutnost ljudi iz Hercegovine i primanje zastave s Jazovke, simbolizira sjećanje na sve one duhovne osobe koje su stradale, a čija se mjesta pogubljenja još uvijek traže.

U ime Udruge Macelj 1945., usko povezane sa sudbinom Hercegovačkih franjevaca, kroz sudbinu 21 svećenika i bogoslova iz četiriju nadbiskupija i biskupija i dviju franjevačkih provincija ubijenih u Lepoj Bukvi, zastavu je primio Damir Borovčak. S poljupcem zastavi, u znak boli i sućuti, Jazovka i Macelj ostaju simbolom mučeničke povezanosti dvaju najvećih stratišta poratnih žrtava u Hrvatskoj. Ministarstvo hrvatskih branitelja istražilo je do sada sve prijavljene lokacije na području Maclja. Godine 2020. ekshumirani su posmrtni ostaci 84 osobe te pokopani u zajedničku grobnicu. Sada se u grobnici na Maclju nalazi ukupno 1247 žrtava dostojno pokopanih.

Mučenik kardinal Alojzije Stepinac je poručio: „Komunizam se od laži rodio, od laži živi, i od laži će umrijeti“. Preuzimanjem zastava sa sanduka žrtava Jazovke, od strane svih sudionika, naglašena je zajednička povezanost u traganju za istinom i dostojanstvom žrtava, bez obzira na njihova mjesta stradavanja. Zajednički je to čin dubokog pijeteta i poštovanja prema onima koji su okrutno mučeni, ubijani i bačeni u 43 metra duboku jamu a da im ne znamo imena. No njihove polomljene kosti, prostrijeljene i razbijene lubanje, zubne proteze, dijelovi štaka, dugmad s pidžama, češljevi i bolnička guska za mokrenje, sve nam to govore i poručuju – nemojte stati u traganjima za komunističkim žrtvama i istraživanjima istine.  

Tekst: Damir Borovčak
Fotografije: Damir Borovčak, internet i WA izvori
HRT isječak: David Prša