Pokop dr. Stjepana Bačića, predsjednika Udruge Macelj 1945.

Dr. Stjepana Bačić (1945. - 2018.)

U utorak 21. kolovoza Hina je javila da je bivši saborski zastupnik HDZ-a Stjepan Bačić preminuo je iznenadno u 73. godini života u Zagrebu. Stjepan Bačić rođen je 10. rujna 1945. u Oriovcu kod Slavonskog Broda. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu te specijalizirao otorinolaringologiju. Primarijus Bačić bio je u razdoblju od 1990. do 1998. ravnatelj Kliničke bolnice Merkur. Početkom obrambenog Domovinskog rata javio se kao dragovoljac u obranu Republike Hrvatske, kojoj je posvetio cijeli život na različite načine. U ratu, kao i poslije, intenzivno je skrbio za hrvatske branitelje. Od 1998. do 2000. godine bio je zamjenik ministra zdravstva u Vladi RH. Potom je bio zastupnik u Hrvatskom saboru od 2003. do 2008. godine.

Nakon umirovljenja u prosincu 2013. godine dr. Bačić izabran za predsjednika Udruge Macelj 1945. Ta mu je dužnost ostala primarna do kraja života. Cijeli život je promicao bogoljublje, domoljublje i čovjekoljublje.

Pokopan je u ponedjeljak 27. kolovoza na zagrebačkom groblju Mirogoj. Na vječni počinak sina jedinca je ispratila stara majka, njegovi sinovi i suputnica Božica te ostala tugujuća rodbina uz veliki broj kolega liječnika, izuzetno puno prijatelja, poznanika i poštovatelja njegovih dobrih dijela. Također i veliki broj članova Udruge Macelj 1945. odao mu je posljednju počast.

Pokop je predvodio mons Mijo Gabrić, prebendar Zagrebačke prvostolnice, fra Drago Brglez, graditelj svetišta u Macelju, fra Zdravko Lazić, gvardijan kaptolskog franjevačkog samostana i fra Branko Lipša župnik župe Sv. Mihaela Arkanđela iz Zagrebačke Dubrave.

Uz slavonske pjesme pokop je pratio Tamburaški sastav TS Lobby iz Zagrebačke Dubrave.

Na pokopu su govorili Ivan Jaklin, glasnogovornik Udruge Macelj 1945. i prof.dr. Andrija Hebrang, kao 50-godišnji kolega i osobni prijatelj.

Poslije pokopa održana je sveta misa u crkvi Krista Kralja na Mirogoju.

Oproštajni govor Ivana Jaklina glasnogovornika Udruge Macelj 1945. donosimo u cijelosti:

Ožalošćena obitelji Bačić, rodbino i prijatelji,

članovi Udruge Macelj 1945., Hrvatice i Hrvati,

Umro je jedan predobar čovjek, naš Stjepan, sin jedinac, otac, djed, prijatelj, naš predsjednik Udruge Macelj 1945. i naš brat u istini. Umro je iznenadno, aktivan u Udruzi Macelj 1945. do posljednjeg trena. Dok naša srca tuguju pri oproštaju, pokušavam u sjećanja vratiti uspomene na dane koje smo proveli zajedno uz ovog časnog hrvatskog domoljuba, upornog u zalaganju za rasvjetljavanjem pretužne i preteške hrvatske povijesne tragedije.

Gotovo nemogućom postaje stvarnost nastajanja prijateljstva u kasnijim životnim godinama, ali moj osobni susret s ovim posebnim čovjekom na Trećem, izbornom saboru naše Udruge Macelj 1945., prije samo pet godina, potom zajednički rad kroz tih pet sjajnih i uspješnih godina za Udrugu, stvorio je i jedan poseban odnos koji se zove – prijateljstvo. Prijateljstvo koje se ne može ograničiti godinama nastanka i trajanja. Prijateljstvo u iskrenosti, zbog otkrivanja istine i odavanja počasti onima koji su se i prije nas žrtvovali za Hrvatsku. Poput časnog hrvatskog domoljuba i mučenika poraća 1945. našeg prvog predsjednika Udruge Stjepana Brajdića, kojem si i Ti doktore Stjepane pomagao. Na njegov smo poziv osnovali i pristupili Udruzi Macelj 1945., zbog zova iz povijesnih daljina, kosti mučenika, koje upozoravaju i vape za prešućenom istinom.

Godine prvog predsjednika Brajdića su godine u kojima smo izgradili Maceljsku grobnicu, tu najveću grobnicu u Hrvata s 1.163 do sada pokopane žrtve te Crkvu Muke Isusove izgrađenu uz tu grobnicu, velikim marom tadašnjeg župnika fra Drage Brgleza. Objavili smo nekoliko publikacija i prvi film Gora zločina te došli do zaključka o potrebi tiskanja monografije o Macelju. Tada je iznenada umro naš prvi predsjednik Stjepan Brajdić.

Na Trećem izvanrednom saboru Udruge Macelj 1945., u prosincu 2013. godine, izabrali smo prim. dr. Stjepana Bačića našim drugim predsjednikom. Bio je to izvrstan odabir, jer smo u Stjepanu dobili čovjeka koji je imao sluha za svaki prijedlog ili savjet, čovjeka s autoritetom predvodnika, blagog ali odlučnog za pravdu, istinu i protiv svake komunističke demagogije. Udruga je pod njegovim vodstvom proširila članstvo, ojačala utjecajnim pojedincima, proširila djelovanje u Australiji, Novom Zelandu i Sjevernoj Americi. Ukratko, postali smo prepoznati kao promicatelji istine o hrvatskoj tragediji Macelj 1945., o zločinu počinjenom poslije završetka Drugog svjetskog rata, monstruoznom zločinu nad 21 skupnom žrtvom svećenstva, nad razvojačenim časnicima i velikim brojem civila. Javno promicanje tih istina u posljednjih pet godina, zasluge su vodstva našeg predsjednika dr. Stjepana Bačića.

Za njegova mandata objavili smo 2015. godine monografiju Macelj 1945., prošle godine ostvarili smo i dokumentarni film „Macelj – Titovo stratište“ u suradnji s Laudato TV. Objavili smo i treće izdanje Fra Bonaventure Duda – Križni put na spomen Maceljskih žrtava, a ove godine i četvrto izdanje svjedočanstva Frana Živičnjaka – U vječni spomen. Trenutno je pri završetku priprema za tisak engleskog izdanja monografije Macelj 1945. Upravo je taj projekt predsjednik dr. Stjepan Bačić zdušno prihvatio i podržavao, doslovce do svog posljednjeg daha.

Predsjednik dr. Stjepan Bačić poticao je i sljedeće nedovršene zadaće:

1. Prijedlog donošenja Zakona o Spomen području Macelj, pripravljen i već poslan na postupanje Vladi RH. Donošenjem ovoga Zakona Maceljsko područje na kojem se još nalaze neotkopani posmrtni ostatci 12 – 13.000 žrtava, očuvalo bi se od daljnjeg uništavanja.

2. Poticaj da pokroviteljstvo Dana sjećanja na Maceljske žrtve i tragediju 4./5. lipnja 1945., preuzme Hrvatski sabor čime bi taj dan dobio sveopći nacionalni značaj.

3. Poticaj da vjersko obilježavanje Dana sjećanja na Maceljsku tragediju 1945. godine preuzme Zagrebačka nadbiskupija, odnosno Komisija HBK i BK BiH za hrvatski martirologij, čime bi to postao dan sjećanja na žrtvu Macelja i sve žrtve hrvatskog Križnog puta 1945. godine, značajan za cijelu Crkvu u Hrvata.

4. Priprema Udruge Macelj 1945. za održavanje 8. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa 2019. u Zagrebu, Krapini i Đurmancu tj. Macelju.

To su bili i zaključci radnog sastanka članova našeg Središnjeg odbora održanog s našim predsjednikom prije samo mjesec dana, kao priprema za sljedeći redoviti jesenski sastanak.

U ovom tužnom času, kada se opraštamo od nadasve dobrog čovjeka dr. Stjepana Bačića, izražavam osobnu čast prema pokojniku s kojim smo kao članovi Udruge Macelj 1945. kročili putem stalnog traženja, zalaganja i promicanja za istinu. Dragi Stjepane, hvala Ti na svemu što si učinio na tom putu. Dragi naš predsjedniče, duboku si brazdu zaorao, dobru si bitku vodio, a mi članovi Udruge Macelj 1945. to moramo nastaviti, nažalost bez Tebe. Jer, nad ovom Hrvatskom još i danas lebde tmurni oblaci „kontrolirane istine i laži“ Velikoga petka. Zato sklopljenih ruku molimo Boga da privid slobode postane stvarnost naše istinske Hrvatske Slobode. Napokon. Konačno i zauvijek!

A Ti, dragi naš predsjedniče zauvijek ćeš ostati u našim sjećanjima i molitvama.

Vjerujemo da si spreman stupio pred lice Svevišnjega koji Te dočekao raširenih ruku i s pozdravom Ljubavi: „Dođi sine dobri i vjerni. Uđi u Vječnu radost svojega nebeskoga Oca!“

Dragi Stjepane, nek' Ti je lahka ova sveta hrvatska gruda, koju si svim srcem ljubio!

Počivao u miru Božjem!

Oproštajni govor prof.dr. Andrije Hebranga, u ime Udruge liječnika dragovoljaca 1990. - 1991.

Poštovana rodbino, prijatelji i kolege,

Nije lako oprostiti se od prijatelja nakon gotovo pola stoljeća zajedničkih briga, snova i akcija, nakon zajedničkih uspona i padova, ostvarenja zajedničkih ciljeva ali i razočaranja ako u nečem nismo uspjeli. A sve je to bilo lako s našim Štefom, našim primarijusom dr Stjepanom Bačićem, jer je bio čovjek osjećaja, ljubavi i kompromisa. Neću vjerovati da nas je napustio, on je samo prije nas otišao na put istine. S obzirom na velika djela koja ostaju iza njega, na tom će putu zasigurno biti nagrađen vječitim mirom.

Na kraju puta velikog liječnika, domoljuba, branitelja i humaniste moramo se najprije pokloniti njegovoj dobroti. Nema čovjeka kojemu nije pomogao, kojemu nije iskreno, ljudski i liječnički profesionalno dao sve od sebe. Više od 40 godina hodali smo istim bolničkim hodnicima, proživljavali ljudske patnje, a ne znam ni jednog slučaja da naš Štef nije postupio ljudski, toplo, uvijek s osmjehom. Volio je svoju medicinu, volio je ljude i živio je za njih.

Njegova ljudska toplina ogledala se je i u odnosu prema svojoj majci, jer ne pozanjem pažljivijeg sina. Nježnost i ljubav prema sinovima, koje je izveo na najbolji životni put poštenja pretočila se je u razdragane riječi kada je govorio o svojoj unučadi. Prema svim svojim najbližima pružao je svoju pažnju, brigu, svoju ljubav bez ograda.

Uz sve to, naš Štef imao je još jedan životni cilj, koji nas je zbližio već u najranijoj mladosti. Bila je to njegova ljubav prema domovini Hrvatskoj, o kojoj smo šaptali na noćnim dežurstvima u ona olovna vremena. Braneći svoj san o slobodnoj Hrvatskoj, san o demokraciji i općem boljitku, brižan i osjećajan liječnik, otac i muž pretvarao se je u prkosnog dječaka koji se nije bojao izgovarati istine. Odbio je sve karijerne ponude kompromitiranog režima i ostao uspravan i dosljedan. A onda je došla devedeseta i njegov angažman na stranačkim političkim skupovima. Nastavio je i kasnije okupljati ljude s govorima koji su još dugo bili pod prismotrom naoko poraženih snaga. Prošli smo zajedno stotine javnih tribina, govora i širenja istine. Zagovarao je jedinstvo svih Hrvata u borbi za obranu države, energično je pomagao bosanskohercegovačkim Hrvatima u borbi za opstanak. Pokazivao je snažnu odlučnost kada je u pitanju obrana od agresije i bio je uvjeren u pobjedu hrvatske slobode i neovisnosti. S čvrstom vjerom u Boga i hrvatski narod znao je da ćemo uspjeti. Uvijek je bio rado slušan, često biran i uvijek poštivan zbog svoje iskenosti i čvrstih argumenata. Na svim društvenim i političkim funkcijama ostao je skroman, jednostavan i dostupan. Bio je dobri duh naše stranke i uzor naše politike.

Posebno razdoblje njegova života je obilježeno dragovoljnim pristupom obrani zemlje od srpsko-crnogorske agresije. Zajedno smo krenuli u specijalnu policiju, a zatim u sanitet. Tu smo ubrzo upoznali jednog novog Štefa, hrabrog, odlučnog i beskompromisnog kada je u pitanju sloboda Domovine. Nije se bojao neprijateljskih granata i snajpera, uvijek je išao na teren kada je bilo potrebno i tako je ugradio svoje ime u temelje hrvatske države.

Dragi Štef, dragi prijatelju, kolega i suborče, mirno počivaj jer si ugradio sve svoje životne ciljeve u svoja djela. Kada umre čovjek čija djela ostaju, onda i on ostaje zauvijek s nama. I kada si bio prerano odgurnut od politike jer za tvoje domoljublje više nije bilo mjesta, našao si polje svog djelovanja u Udruzi liječnika drgovoljaca i u Udruzi Macelj 1945. Borio si se za prava dragovoljaca, ugrađenih u temlje države, pa i onda kada su politički poražene snaga bile najagresivnije u napadima na njih. Borio si se i za pravo na obilježen grob onih žrtava komunističkih zločina koje su pobijene bez suda i bez prava na označeno mjesto ukopa. Nisi dobio sve te bitke, ali si zacrtao put onima koji će ga nastaviti.

Nikada nisi zamjerio svojoj Hrvatskoj, pa ni onda kada ti nije uzvraćala uloženu ljubav. U tome je uloga velikih, da iza sebe ostavljaju putokaze. Ostavljaju znakove ljubavi, humanosti, stručnosti i znanja, ali i bezpogovornu hrabrost kada je u pitanju domoljublje. To je bila snaga koja te je ispunjala u svim bitkama i to je put koji su zacrtao onima koji ostaju.

Obećavamo ti prijatelju, mi, tvoji istomoišljenici, tvoji suborci, tvoji najbliži, da ćemo na tom putu ostati uvijek zajedno. Uvijek s tobom. Jer, za nas nisi otišao, tvoja ljubav, tvoja vjera i tvoje domoljublje ostaje zauvijek s nama!

Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio i za koju su živio!

Tekst i slike: Damir Borovčak