Koncert u Martinskoj Vesi

Nedjeljna je večer u Martinskoj Vesi. Sunce zalazi i zrcali se u Savi. U daljini peca jedan osamljeni ribič. Prelazimo mostom s lijeve na desnu obalu.

Zvonik crkve Svetog Martina sve se više ističe iznad krovova starih kuća. Gnijezdo na dimnjaku trenutno je prazno. Graciozna roda na travnjaku je u šetnji i potrazi za večerom. Idila, mir i spokoj obilježavaju smiraj dana na izmaku.

Orguljaški festival ‘Ars organi Sisciae’

U župnoj crkvi Svetog Martina biskupa najavljen je koncert u nizu svibanjskih priredbi orguljaškog festivala ‘Ars organi Sisciae’. Prohujalo je već deset godina neumornog rada sastavljanja i organiziranja bogatog i raznolikog programa pod vodstvom direktora festivala Edmunda Andlera Borića i njegove suradnice, producentice Valentine Badanjak Pintarić. Njih dvoje od samog početka zajedno se trse kako bi Sisačko-moslavačku županiju i današnju Sisačku biskupiju predstavili u čim ljepšem i zanosnijem glazbenom ozračju. Iza njih su koncerti, uređivanje orgulja, izložbe, promocije i izdavanja CD-a, dolazak novih orgulja i obnova Sisačke biskupije što im je dalo dodatni poticaj. U Martinskoj Vesi s radošću i zahvalom dobrodošlice veselo publiku dočekuje župnik vlč. Mato Malekinušić.

Događaje festivala ‘Ars organi Sisciae’ doslovno u stopu prati zahvalna publika. Putuje s njime kroz Sisačku biskupiju, iz večeri u večer. Tako su se i te nedjeljne večeri okupili ljubitelji ozbiljne glazbe iz Petrinje, Siska i Zagreba na koncertu u Martinskoj Vesi. Bilo je tu mlađih i starijih ljubitelja orgulja i gitare, no pozornost je plijenio najmanji obožavatelj glazbe, onaj iz dječjih kolica.

Stjepan Radić u dobi od 11 godina

Orgulje iz crkve Sv. Marina biskupa iz Martinske Vesi spominju se još od 1830. godine. Zvuci orguljaške glazbe u Gornjoj Posavini imaju dakle dugu tradiciju. Godine 1882. zagrebački graditelj orgulja Mijo Heferer na koru župne Crkve Svetog Martina biskupa postavio je nove i još veće orgulje. Tada je u susjednom selu Trebarjevu živio dječak Stjepan Radić u dobi od 11 godina. Posve je sigurno da je kasniji vođa hrvatskog naroda, Stjepan Radić također uživao u zvucima ovih orgulja. Možda je nekoć kao manji dječak pjevao i na koru. Svakako je vrijedilo zaviriti iza starih vrata, uspeti se istrošenim hrastovim stubištem, doći na kor te doživjeti crkvu iz gornje perspektive.

Crkva u Martinskoj Vesi te je nedjeljne večeri čarobno odzvanjala zvucima soprana i gitare profesorice Nine Kobler, dok su stare orgulje milo zvučale pod prstima profesora Milana Hibšera. Na programu su bila djela Ivana Lukačića, Antonia Vivaldija, Johanna Sebastiana Bacha, Antonina Dvoržaka...

Nina Kobler, nastupala je na mnogim solističkim koncertima i u komornim sastavima kao gitaristica i pjevačica u zemlji i inozemstvu, te osvajala više nagrada. Od godine 1995. radi kao profesorica gitare u glazbenoj školi ‘Blagoja Berse’ u Zagrebu.

Milan Hibšer, profesor je crkvene glazbe, filozofije i religijske kulture. Bavi se skladanjem liturgijske glazbe i glazbe za orgulje. Stalni je orguljaš u crkvi Sv. Antuna Padovanskog na Sv. Duhu u Zagrebu a povremeno i u zagrebačkoj katedrali. Predaje orgulje na Institutu za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu.

Poslije uspjelog koncerta sjetno se vraćamo u Zagreb. Prisjećam se filma s televizije, od prije nekoliko dana o istini 'Iza kulisa Boljšoj teatra', baleta kao ruskog simbola i nacionalne baštine. Film istražuje dramu u moskovskom kazalištu Boljšoj 2013. godine, kada su korupcija, intriga i osobni napad na ravnatelja izazvali neviđenu političku reakciju. Boljšoj teatar je naime poznat kao ruski nacionalni ponos, koji se politički nadzire i štiti od samog političkog vrha Rusije. U mislima usporedih to sa hrvatskom povijesnom baštinom, teško izranjavanom u višekratnim ratnim pustošenjima, potom zapuštenim stanjem i skandaloznim nebrigama. Možemo biti samo zahvalni entuzijazmu pojedinaca, umjetnicima i organizatorima, za sve ono što je učinjeno u posljednjih desetak godina festivala ‘Ars organi Sisciae’. Doslovno iz pepela rata i poslije višedesetljetne komunističke nebrige, preživjele barokne crkve i zvuci starih orgulja su kao melem za hrvatsku napaćenu dušu.

Tekst i slike: Damir Borovčak