Cvjetnica u Martinskoj Vesi

Ivan Hrvoić, doktor znanosti elektrotehnike, rođen je 1937. godine u Martinskoj Vesi. Obitelj Hrvoić potiče iz Trebarjeva Desnog. Po majci Ivan je potomak iz obitelji Stjepana Radića, a djed mu je bio hrvatski političar i veliki domoljub Mato Jagatić. Njegova teta Marija Jagatić-Nosalj, kćer Mate Jagatića, ostavila je dojmljive i dirljive zapise - "Uspomene" o trpljenjima hrvatskih seljaka kroz četiri državna sustava. Ivan je tiskao knjigu tetinih "Uspomena" za potrebe svoje rodbine, no knjiga je prepoznata kao šira potreba za javnost, kao vrlo značajna istinita povijest, dojmljiva za čitanje i budućim naraštajima, poučna zbog komunističkih nepojmljivih zločina i terora.

Ivanova majka je iz obiteljske kuće u Trebarjevu otišla roditi Ivana kod svoje majke u kuću Jagatić u Martinskoj Vesi. Zbog komunističkih osveta i odmazdi poslije Drugog svjetskog rata Ivan je kao izbjeglica postao Zagrepčanom s 9 godina. U Zagrebu je pohađao osnovnu i srednju školu, kasnije i Elektro-strojarski fakultet. U životu je bio stalna energija i znatiželja – bavio se sportovima, igrao šah, zanimala ga je matematika, fizika, kemija i astronomija... Diplomirao je na smjeru slaba struja 1961., a doktorirao 1972. godine. Oženio se s kolegicom inženjerkom Jasnom Šimunić, kasnije također doktoricom znanosti.

Prvo radno mjesto dobio je na Institutu Ruđer Bošković kao asistent-postdiplomac na Odjelu elektronike u grupi za Nuklearnu magnetsku rezonanciju. Njegova je inovacija spektrometar za izotop kisika, prvi na svijetu, razvijen za potrebe Odjela za radiovalnu spektroskopiju IRB-a. Prvi je puta otišao u Kanadu 1968. godine. Izučavao je Overhauser efekt, tj. dinamičku polarizaciju za mjerenje procesije protona i računanje magnetskog polja Zemlje, kao i studij magnetskog polja u observatorijima za potrebe mineralnih istraživanja, arheologije, vulkanologije, studije potresa, itd. Godine 1971. vraća se na Institut Ruđer Bošković. Slijedi obrana doktorske disertacije. U doba sloma "Hrvatskog proljeća" 1972. za trajno odlazi u Kanadu iz političkih razloga. Početak je bio težak, traje višegodišnji rad za geofizičke kompanije u Kanadi (1972.-1980.). Osniva 1980. vlastito poduzeće GEM Systems Inc. za geofizička mjerenja, za proizvodnju magnetometara i to radi sve do danas.

Tvrtka GEM Systems, Inc. pod Hrvoićevim vodstvom razvija lagani prenosivi Overhauser magnetometar, koji su postali standardni na većini magnetskih observatorija svijeta. Razvija i konstruira prijenosni kalijev magnetometar i stacionarni magnetometar s ruskim senzorima, najosjetljiviji skalarni magnetometri slabih magnetskih polja na svijetu. Njegovi prijenosni kalijevi magnetometri osjetljivi su 0.1pT i daleko su osjetljiviji nego je potrebno za geofizička istraživanja ili arheologiju. GEM Systems Inc. danas dominira svjetskim tržištem s više od 10.000 instrumenata po cijelom svijetu, skoro pola od toga nalazi se u Kini.

U Hrvatskoj su njegovim instrumentima snabdjeveni magnetski observatorij u Lonjskom polju, a kalijev gradiometar nalazi se na Geološkom fakultetu u Zagrebu. Najnovija istraživanja su na području magnetometara instaliranih na bespilotne letjelice te su po tome također prvi u svijetu.

Životna načela dr. Hrvoića su učini dobro, solidno sve što radiš, poštuj sva ljudska bića, budi apsolutno pošten i pravedan, traži pravednost tamo gdje je nema budi uporan i samoprijegoran u ostvarenju svojih ciljeva. Iz tih načela proizlaze i Hrvoićeve društvene aktivnosti. S početkom hrvatske rastuće samostalnosti Hrvoić u Torontu postaje osnivač i prvi predsjednik (1990.-1995.) Društva Almae Matris Croaticae Alumni - AMCA Toronto. U začetku je Toronto kao rektor posjetio prof.dr. Zvonimir Šeparović, a kasnije nekoliko puta novi rektor, prof. dr. sc. Marijan Šunjić koji je posjetio AMCA-e Kanade i Amerike. AMCA Toronto u ratnom vremenu postaje politički faktor u obrani Hrvatske. Iz nje potiču javni protesti i apeli za zaštitu nove hrvatske demokracije i zaustavljanje rata protiv Hrvatske, dolazi do povezivanja AMCA-e u Torontu i Montrealu s AMCA-ma u SAD-u. Redaju se aktivnosti, sastanci i društveni događaji – prikupljen je značajan novac za pomoć Hrvatskoj, desetci tona odjeće i obuće poslani su u Hrvatsku, također i lijekovi te druga medicinska pomoć vrijedni petnaestak milijuna dolara. Za to su bili zaslužni brojni članovi AMCA-e. AMCA Toronto izdavala je časopis Gaudeamus na engleskom jeziku, koji je ubrzo postao zajednički za sve američke i kanadske AMCA-e. Kopije su slane svim članovima kanadskog parlamenta, stranim ambasadama i dr. Paralelno je trajala stalna suradnja s Rektoratom Sveučilšta u Zagrebu. Sve što je od 1990.-1995. radila AMCA Toronto u vidu dokumenta na engleskom i hrvatskom jeziku objavljeno je 2014. godine u dva enciklopedijska sveska. Glavni urednik izdanja bio je dopredsjednik AMCA Toronto dipl.ing. Vladimir Benković u tom vrlo aktivnom razdoblju. Taj ogroman posao sređivanja i objavljivanja najvažnije dokumentacije potvrđuje i Hrvoićev osobni životni stav, koji glasi: "Doktori znanosti, nisu samo stručnjaci za svoje područje znanosti, nego umovi, koji trebaju, čak su i obavezni uočiti probleme svoje nacije, pa i cijelog svijeta, te raditi na njihovom dobrom rješenju."

Društene aktivnosti Ivana Hrvoića traju sve do danas: održava Fundaciju za stipendiranje jednog FER-ovog studenta/icu po jedan semestar u ak. god. 2015./16. i 2016./17. na Sveučilištu u Torontu, koje je jedno od 30 najboljih sveučilišta u svijetu! Stipendija je nazvana po njegovoj nedavno preminuloj supruzi "Prof. dr. sc. Jasna Šimunić Hrvoić". Pored toga pomaže materijalno siromašnima i potrebitima, pomaže pučku kuhinju u Kninu, majke i nerođenu djecu kroz Zakladu Betlehem. Osigurao je prijevod ruske disertacije o ranoj hrvatskoj povijesti Velika Hrvatska, prijevode većeg broja hrvatskih vrijednih knjiga na engleski, te vrijedne prijevode s engleskog i francuskog jezika na hrvatski. A posebice pomaže rad na rasvjetljavanju komunističkih zločina.

Tako je dr. sc. Ivan Hrvoić priredio i tiskao knjigu svoje pokojne tete Marije pod naslovom "Uspomene". Knjiga je najprije predstavljena u Zagrebu, potom u Sisku, a treće predstavljanje priređeno je na Cvijetnicu u Martinskoj Vesi. Ivan je iz Zagreba došao sa sestrom Milicom Cimermančić, nećakom Srećkom i njegovom suprugom Mirjanom. Na Cvijetnicu poslijepodne u Martinskoj Vesi Ivan se je našao sa svojim rođacima, Josipom Šiškom, sinom ubijene trudnice Jagice Šiško i bratićem Ivanom Hrvoićem. Josip Šiško imao je svega dvije godine kad mu je 18. veljače 1946. ubijena majka. Ostao je sa starijim bratom i ocem koji je ostao udovac i bio primoran sam skrbiti i odgajati svoje sinove, koji se nažalost ni ne sjećaju tragično ubijene majke. Josip Šiško se potrudio da po padu komunizma u Hrvatskoj Večernji list objavi članak pod naslovom "Hici u Radićeve potomke" u kojem je opisana sva strahota gubitka majke, sotonske likvidacije triju žena, od kojih je mlada Josipova majka po treći puta trebala postati majka.

Ivan je također posjetio i Trebarjevo, spomenik Antunu i Stjepanu Radiću, koji je nekoć bio ispred drvene rodne kuće obitelji Radić. Posjetili smo tada i veliki "Spomen dom braće Radić". U Ivanom društvu bila je i bugarska novinarka Diana Glasnova, koja je donijela sa sobom i pretisak Radićevih misli na bugarski jezik. Rekla nam je da također u Sofiji postoji Trg Stjepana Radića, kao dokaz koliko je Radić bio poznat i poštivan i u Bugarskoj. U "Spomen domu braće Radić" postoji i manji izložbeni prostor kao sjećanje na Radiće, njihov nauk i zalaganje za boljitak hrvatskog naroda.

Na kraju Trebarjeva nalazi se i demolirana stara kuća i nekadašnje gospodarstvo obitelji Hrvoić. Tu je živio Ivanov djed i otac, pa i Ivan sa svojim roditeljima. Danas nije više u vlasništvu Hrvoića i rodbine. Zgrada propada iako je vrijedna baština hrvatske drvene arhitekture i građe. Tužna sjećanja nadiru uz pomoć susjede koja je prepoznala Ivana i njegovu sestru Milicu te se došla iz susjedstva pozdraviti.

Navečer je u Martinskoj Vesi u Domu kulture "Stjepan Radić" održano predstavljanje knjige Marije Jagatić-Nosalj: Uspomene. Dvorana je bila prepuna mještana, premala da primi sve zainteresirane za svjedočanstva i sudbinu Marije Jagatić- Nosalj. Mještani su stajali na hodnicima i pod prozorima dvorane. Pozdravnu riječ održao je načelnik Martinske Vesi dipl. inž. Stjepan Ivoš. Knjigu su predstavili predsjednik Hrvatskog kulturnog vijeća književnik Đuro Vidmarović, zatim književnik Hrvoje Hitrec, novinar Marko Ljubić, publicist Damir Borovčak i osobno priređivač knjige Ivan Hrvoić. Program je vodila tajnica HKV-a Irena Šupuković. Prikaz nošnji Gornje Posavine uz prigodne pjesme kroz program predstavljanja izveli su članovi KUD "Martinčani" pod vodstvom Nikoline Šiško.

Predstavljači su se osvrnuli na značaj knjige "Uspomene" kao posebne povijesne vrijednosti koja izlazi izvan okvira osobnog zapisa privatne životne tragedije, već oslikava sveobuhvatnu tragediju komunističkog uništavanja hrvatskih ljudi, sa zločinačkom osvetoljubivošću, čak i nad ženama iz obitelji onih koji su već položili svoj život za Hrvatsku. Simbolika predstavljanja knjige Marije Jagatić-Nosalj na Cvijetnicu, blagdan početka muke Isusove, poklopila se sa teškim opisima muke jedne obilježene i progonjene žene u zlokukom vremenu komunizma.

Na kraju predstavljanja bugarska novinarka Diana Glasnova darovala je načelniku općine Stjepanu Ivošu primjerak pretiska djela Stjepana Radića na bugarskom, pod naslovom "Obnovljena Bugarska", napisano 1913, a tiskana kao knjižica u Zagrebu 1918.

Priređivač knjige dr.sc. Ivan Hrvoić na kraju je opisao svoj životni put, svoje znanstvene uspjehe ostvarene u Kanadi, ali i svoj domoljubni doprinos na polju društvenih aktivnosti. Nazočnima se na velikom odazivu zahvalio, a potom je darovao zbirke Dokumenata AMAC-a Toronto (1990.-1995.) načelniku općine Martinske Vesi i zamjeniku načelnika, Knjižnici i čitaonici, OŠ "Stjepan Radić" i župi "Sv. Martina biskupa". U Velikom tjednu Ivan napušta svoju Martinsku Ves, Zagreb i Hrvatsku te će Uskrs dočekati sa svojim sinom i unukama u Torontu. Hvala mu što je omogućio i objavio knjigu "Uspomene" te je učinio dostupnom široj hrvatskoj javnosti. Knjiga se može nabaviti u knjižari "Ljevak" u Zagrebu ili posredstvom tajništva HKV-portala: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.;

tekst i fotografije: Damir Borovčak