Mučenici nisu zaslužili naslage laži

Udbinu prepoznajemo i prihvaćamo kao povijesno mjesto mučeničkog stradanja hrvatskog naroda. Tu se svim žrtvama odaje dužna zahvalnost u molitvi i kršćanskom poštovanju. Udbina je mjesto tegobne i i mukotrpne hrvatske povijesti, tu je mjesto molitve za opstanak naroda u vjeri i vjekovne spremnosti u obrani svog hrvatskog doma. Tu je ona povijesna učionica zašto za obranu doma hrvatskog uvijek moramo biti spremni.

Proslava Dana hrvatskih mučenika počela je u jutarnjim satima križnim putem koji je od crkve Sv. Marka Groba predvodio fra Miljenko Stojić, član Hercegovačke franjevačke provincije, vicepostulator postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće". Prethodno je predvodio i trodnevnu duhovnu pripravu uoči slavlja. Tradicionalno križni put predvode hrvatski branitelji iz Udruge pripadnika središta gardijskog za specijalističku obuku dočasnika "Damir Tomljanović – Gavran" iz Zadra. Na tom putu okuplja se veliki broj hodočasnika iz svih dijelova Hrvatske.

Poseban je to molitveni hodočasnički ugođaj na Udbini svake godine. Katolički vjernici iz cijele Hrvatske prepoznali su i prihvatili Udbinu kao mjesto odavanja svog osobnog poštovanja prema svim hrvatskim žrtvama i mučenicima kojima dugujemo narodni opstanak. Na tom putu cvatu prelijepi cvjetovi naše slobode iz krvlju napojenih livada naših hrvatskih mučenika.

Po završetku križnog puta formira se procesija za početak misnog slavlja. Tako su i ove godine na misu prineseno spomen kamenje sa raznih mjesta stradanja i stratišta diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kamenje su donijele udruge hrvatskih motorista. Također prineseno je i dvadesetak knjiga koje su u posljednjih godina dana objavljene o stradanju hrvatskoga naroda. U njima se nalaze opisi osobnih svjedočanstava i razotkrivaju još uvijek nedovoljno istražena masovna stratišta hrvatskog naroda iz Drugog svjetskog rata.

U sklopu proslave Dana hrvatskih mučenika, u udbinskoj Crkvi hrvatskih mučenika blagoslovljen je i oltarni reljef "Slava hrvatskih mučenika" autora Kuzme Kovačića. Biskup Bogović osvrnuo se svojim razmišljanjima na oltarni reljef, za koji je rekao da to nije djelo samo visoke umjetničke vrijednosti, već i visoke vjerničke i domoljubne vrijednosti. Izbor Kuzme Kovačića za autora pojasnio je riječima "stalo nam je da ova crkva bude poznata i po umjetničkim sadržajima najvišega dometa, ali samo takvima koji nisu sami sebi svrha, nego koji izražavaju i prenose kršćansku poruku. Svaki detalj ovoga reljefa svjedoči o povezanosti našega naroda s Crkvom, o kršćanskom prožimanju njegove znanosti i umjetnosti. Pred reljefom nazvanim "Slava hrvatskih mučenika" možemo očitavati mukotrpni hod hrvatskog katoličkog naroda i ujedno se diviti umjetničkoj ruci njegova autora".

Prije blagoslova svoj rad nazočnima je predstavio i pojasnio sam umjetnik kipar Kuzma Kovačić. Njegov rad predstavlja gotovo tisućljetnu povezanost katoličke vjere i hrvatske povijesti. Ono što je posve sigurno, Kuzma Kovačić kiparski je velemajstor našeg vremena. Svojim radovima na Oltaru domovine na Medvedgradu, u crkvi Mati slobode u Zagrebu te oltarom u crkvi Hrvatskih mučenika na Udbini, postaje uzoran primjer hrvatskog domoljubnog kiparstva našeg vremena. Oltar je trodjelna cjelina na 70 velikih ploča bijelog bračkog kamena, na kojima su prikazana najveća hrvatska stradanja – Krbavska bitka, Bleiburg s križnim putevima i vukovarska stradanja u Domovinskom ratu. Blagoslov je predvodio biskup Bogović.

U propovijedi na misi biskup Bogović je podsjetio i na sam tijek gradnje Crkve hrvatskih mučenika, te na povijesne datosti vezane uz Krbavsko polje. Podsjetio je kako je prošlo deset godina od postavljanja kamena temeljca, koji je 3. lipnja 2003. godine blagoslovio sv. Ivan Pavao II., a položio ga je kardinal Josip Bozanić 9. rujna 2005. Premda ni mi, ni drugi narodi ne možemo reći da se nemamo za što kajati u svojoj prošlosti, s ponosom možemo reći da je velikana dobrote i žrtvovanja za druge bilo veliko mnoštvo u našoj povijesti: mnogo više nepoznatih, nego poznatih. Nažalost, naša svjetovna i crkvena povijest sustavno su prljane, što nije teško uočiti. Još i danas mnoge i debele naslage laži prekrivaju našu prošlost i naše velikane, tako da i najdobronamjerniji ne mogu vidjeti njezinu pravu sliku. Žalosno je da nam se isti oni koju su proizvodili te laži i danas nerijetko nameću kao učitelji i za tu svoju "školu" dobivaju i prostore i novce, upozorio je biskup, te dodao, kako je naš put na tragu poziva pape Ivana Pavla II. "put križa i čašćenja onih koji su od nasilja i raznih pušaka stradali". Biskup Bogović je ponovno potaknuo ideju da na Krbavskom polju bude svehrvatski grob za sve one žrtve čiji se identitet kod iskapanja ne prepozna. Time bi uz Crkvu hrvatskih mučenika i Memorijalni park udbinski prostor dobio još veće značenje i mjesto posebnoga pijeteta.

U koncelebraciji je bilo više desetaka svećenika, te predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, biskupi šibenski Ante Ivas, varaždinski Josip Mrzljak, bjelovarsko-križevački Vjekoslav Huzjak, krčki Ivica Petanjak, izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, banjolučki pomoćni biskup Marko Semren, te umirovljeni porečko-pulski biskup Ivan Milovan, kao i izaslanik vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića mons. Pero Brajko. U koncelebraciji bili su provincijali don Pejo Orkić, fra Joško Kodžoman, fra Jure Šarčević, i fra Nikola Barun. Uz sudjelovanje više tisuća hodočasnika, misi su nazočili predstavnici civilnih i vojnih vlasti.

Svakako hrvatski mučenici kroz povijest nisu zaslužili naslage laži. A njih je bilo posebno u posljednjih 15 godina neokomunističkih vlada i vlasti. Podsjetimo samo na jedan napad protiv inicijative izgradnje Crkve hrvatskih mučenika na Udbini još uoči obilježavanja 510. godišnjice obrane Hrvatske na Krbavskom polju. Tada je dan poslije obilježavanja misnog slavlja Vjesnik od 10. rujna 2003. donio izjavu: “Nakana biskupa Mile Bogovića da u Udbini podigne crkvu hrvatskih mučenika je anakronizam, koji će samo unijeti dodatni razdor među stanovništvom tog kraja. Stoga tražimo od premijera Račana i predsjednika Mesića da se suprotstave takvim potezima, koji štete međunacionalnim odnosima, ali i ugledu Hrvatske u svijetu” izjavio je predsjednik Saveza antifašističkih boraca Ivan Fumić na konferenciji za novinare.” Fumić je isticao, kako su antifašisti protiv imena “hrvatski mučenici”, jer po njemu “čitava atmosfera ukazuje na to da nije riječ samo o poginulima u Krbavskoj bitci, nego i o ustašama i domobranima.” Dakle ustaše i domobrani po Fumiću nemaju pravo na poštovanje kao žrtve, nemaju pravo na grob, jer oni po antifašistima nisu vrijedni ni spomena imena, ni groba, ni pijeteta. A što je potom sa bezbrojnim civilima, ženama, starcima i djecom stradalima poslije Drugog svjetskog rata u odmazdama, po raznim jamama, oknima, tenkovskim rovovima, poslijeratnim logorima i zatvorima? A što je tek sa više stotina svećenika mučenika iz vremena Drugog svjetskog rata i poraća? Primjerice sa Širokog Brijega pa sve do Maclja njih 65, a na Maclju u jednoj noći, u jednoj jami, njih 21 iz raznih strana Hrvatske. To Fumić i njegovi tzv. antifašisti nikada nisu objasnili.

Danas je hodočasničko mjesto na Udbini vjerojatno najveći poraz manipuliranja žrtava s lažima po boljševičkoj ideologiji i kriterijima, samozvanih antifašista. Svaka žrtva je žrtva, a broj hrvatskih žrtava koje su za sobom ostavili tzv. antifašisti, zbrajamo sve do sada. Tome služe podsjetnici u kamenu i knjigama, imena raznih mjesta Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji su i ove godine pristigli u Udbinu s povijesnim tragom žrtava iz tih mjesta. To svjedoče knjige o krvavom komunističkom režimu koje se svake godine pridonose za knjižnicu crkve Hrvatskih mučenika. Odavanje pieteta, treba svake godine nastaviti, sjećati se patnje hrvatskih žrtava iz naraštaja u naraštaj. To je naša civilizacijska dužnost i obaveza. Najdostojniji čuvari sjećanja na žrtve i mučenike su hrvatski branitelji, koji su na Udbinu stigli iz svih hrvatskih krajeva.

A učiti hrvatsku povijest treba od najmanje školske dobi, jer se potvrđuje poučak – "povijest je učiteljica života" i sigurnost protiv naslaga laži. Malo je učiteljica te mučeničke hrvatske povijesti, poput Lidije Vukalović i njezinih učenika iz OŠ Remetinec – Novi Marof. Učiteljica Lidija svoje đake na razrednoj nastavi temeljito priprema, a potom vjerodostojno uči na mjestima povijesnih izvora, kao na Udbini. Dok je takvih marnih nastavnica i dobro odgojenih učenika, ima nade u uljuđeniju budućnost i opstanak premile nam domovine Hrvatske. Oni će sutra znati spremno čuvati dom hrvatski.

Tekst i slike: Damir Borovčak