Dan branitelja grada Zagreba

Dan državnosti 30. svibnja, dan je kada je nakon, provedenih višestranačkih izbora, po prvi puta konstituiran demokratski izabran Hrvatski Sabor, koji je kao institucija stoljećima bio temeljni činitelj i čuvar neprekinute niti hrvatskog državnog prava. Upravo tim događajem, konstituiranjem višestranačkog, demokratski izabranog Hrvatskog Sabora, učinjen je prvi korak na putu uspostave pune hrvatske državne samostalnosti i neovisnosti.

Dan državnosti (30.svibnja) proglašen je u ožujku 1991. godine državnim praznikom pod tim imenom i bio u cijelosti prihvaćen u hrvatskom kao tradicija vrijedna štovanja. Sjećamo se velikih narodnih okupljanja u Domovini i u svijetu gdje žive Hrvati, od kojih je najveće bilo u glavnom gradu svih Hrvata, Zagrebu, na Jarunu.

No promjenom stranaka na vlasti, na valu svekolikih promjena dogodila se 2001. godine izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Za račun vladajuće garniture SDP-a, HSLS-a, HSS-a i HNS-a autorstva ove promjene prihvatio se HSLS-ovac Ivo Škrabalo. Bio je to samo jedan u nizu poteza vladajuće garniture, pod Račanovom dirigentskom palicom, u sustavnoj provedbi rashrvaćivanja tj. "detuđmanizacije" Hrvatske.

U svom izlaganju pri obrazloženju prijedloga promjene Zakona o blagdanima, Škrabalo je ipak, nehotice otkrio pravi motiv ukidanja 30. svibnja kao Dana državnosti. On je podsjetio da je to dan (30. svibnja) kada je: "na vlast kao najjača stranka došao HDZ, to je datum koji je u ožujku 1991., dakle niti godinu dana nakon tog događaja proglašen državnim praznikom pod imenom Dan državnosti."

Tim i takvim odlukama vladajuća garnitura je zbunila narod potkopavši tradiciju obilježavanja Dana državnosti 30. svibnja, provela je opsežan proces "detuđmanizacije" državnih, od naroda prihvaćenih, blagdana u Hrvatskoj, a Domovinu Hrvatsku izvrgla ruglu i podsmjehu svijeta, jer nema države na svijetu u kojoj se promjenom stranaka na vlasti mijenjaju svi bitni elementi državnosti i to od Ustava, svih bitnih zakona do kalendara državnih blagdana.

Ovaj blagdan trebao bi biti značajan za svaku hrvatsku obitelj, za sve ljude koji žive u našoj domovini. Hrvatska u načinu obilježavanja ovog i svih drugih značajnijih državnih blagdana prepoznaje dosegnuti stupanj političke zrelosti nacije, njezinu tradiciju, kulturu i samopoštovanje, ali i aktualni trenutak u njegovim različitim aspektima.

Stoga je u budućnosti ovaj i sve druge hrvatske državne blagdane potrebno primjerenije i dostojanstvenije obilježavati, uz obvezno odavanje počasti hrvatskim žrtvama za slobodu i državnu nezavisnost, primjerenijim medijskim osvrtima, isticanjem državnih barjaka na zgradama te organiziranjem prigodnih manifestacija i koncerata u što je potrebno uključiti sve hrvatske građane.

Mi hrvatski branitelji tražili smo, tražimo i tražiti ćemo promjenu Zakona o praznicima i ponovno slavljenje 30. svibnja kao Dana državnosti Republike Hrvatske.

Pokažimo poštovanje prema svojoj zemlji i u krvi izvojevanoj slobodi i neovisnosti!

Zemlja koja ne slavi svoju državnost, izborenu kroz pobjedu u obrambenom ratu u "krvi, znoju i suzama" svih njezinih građana, umire, i zemlja bez junaka je već mrtva.

Ali dosta s tim...

Jer istinski sinovi i kćeri ove napaćene i prividno napuštene Zemlje znaju istinu.
I upravo oni, "čuvari istine", prenijeti će istinu svojoj djeci i unučadi.
O vremenu nade i radosti.
O vremenu boli i tuge bez kraja.
O izdržljivosti.
O ponosu.
O vjeri u Boga.
I u jedinu i vječnu Hrvatsku Domovinu.
Ne plači voljena zemljo, jedina naša, naša Hrvatska.
Jer mi Te volimo.
Mi vjerujemo u Tebe.
I nikada Te se ne ćemo odreći.
Jer, dolaze neka nova vremena, vremena nade.

Sa ovoga mjesta, mi, hrvatski branitelji, danas, glasno poručujemo: Drage Hrvatice i Hrvati, ma gdje bili, sretan Vam Dan branitelja grada Zagreba i nekadašnji DAN DRŽAVNOSTI RH.

Neka nam živi, jedina i vječna Hrvatska Domovina.

Tekst: Milan Zanoški
Fotografije: Damir Borovčak