Dr. sc. Gordan Akrap: Ulazak postrojba Vojske Srbije na teritorij Kosova bio bi čin agresije
Barikade na sjeveru Kosova koje su podignuli lokalni Srbi traju 19 dana, unatoč pozivima SAD-a, Velike Britanije i Njemačke da ih se ukloni. Beograd i Priština čitavo se vrijeme međusobno optužuju tko je prouzročio krizu. U međuvremenu srbijanski predsjednik stavio je u posljednji stupanj stanja pripravnosti postrojbe vojske i policije na jugu Srbije. O ozbiljnosti čitave situacije razgovarali smo s doc. dr. sc. Gordanom Akrapom s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba.
Podsjeća li ovo što se događa na sjeveru Kosovu na hrvatski scenarij prije više od trideset godina, najprije barikade lokalnih pobunjenih Srba, a onda JNA, sada nakon višednevnih barikada lokalnih Srba podignute su vojska i policija Srbije?
- Scenarij koji su tadašnji velikosrpski ekstremisti planirali i provodili na teritoriju Hrvatske te Bosne i Hercegovine danas je teško provediv u tom opsegu i na taj način kako je to bilo 90-ih: kao uvod u oružanu agresiju. Kosovo je samostalna država na čijem se teritoriju nalaze znatne snage međunarodne zajednice, KFOR. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da KFOR čini gotovo 4000 pripadnika koji dolaze iz 27 država, uključujući SAD koji sudjeluje sa 561 osobom. Srpski igrokaz s podizanjem borbene spremnosti njihovih postrojba namijenjen je javnosti Srbije, za koju nisam siguran zna li da Vojska Srbije ne će prijeći državnu granicu i ući na Kosovo jer bi to bio čin agresije za koji bi Srbija bila kažnjena proporcionalno šteti koju nanese.
Sve ovo što poduzima srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, iako njegovi mediji nemilice „pucaju“ po kosovskom premijeru Albinu Kurtiju, nije li zapravo svojevrstan pritisak na međunarodnu zajednicu, iskazivanje nepovjerenja prema KFOR-u, pokušaj ulaska pripadnika Vojske Srbije na Kosovo, tobože temeljem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti UN-a?
- Predsjednik Vučić vlastitoj se javnosti prikazuje kao mesija koji spašava Srbe i izvlači najbolje iz svih izazova s kojima se suočava. Iako je sam sukreator brojnih izazova. U tu se ulogu polako počeo uvlačiti i kosovski premijer Kurti tako da se sasvim sigurno može reći da obojica stvaraju kult vlastite ličnosti i zaštitnika svojih nacionalnih vitalnih interesa. Istodobno pokušavaju isprovocirati reakcije predstavnika međunarodne zajednice koje bi bile u skladu s njihovim ciljevima. Međutim, mišljenja sam da je ta, zapravo destruktivna, politika vrlo kratka daha jer nikome u međunarodnoj zajednici ne odgovara. Naime, trenutačno egzistiraju mnogi iznimno ozbiljniji izazovi s kojima se EU i NATO suočavaju nastali kao posljedica ruske agresije i kineske politike.
Predsjednik Srbije javno se pita: Što hoćete uklanjanjem barikada? Sugerira li to da stoji iza podizanja barikada, odnosno mogu li se danas u Europi barikadama rješavati politički problemi?
- Više nikomu nije sporno da iza gotovo svih aktivnosti Srba na sjeveru Kosova stoji službena politika Srbije koja ih na taj način instrumentalizira u skladu s vlastitim ciljevima i težnjama. Već viđeno s instrumentaliziranjem srpske manjine u Hrvatskoj 90-ih. Svako političko vodstvo pojedine države samostalno (u pravilu) određuje način na koji misli da će moći realizirati postavljene ciljeve. Ovakav vid aktivnosti, koji je kao takav prepoznat od strane onih na koje je trebao utjecati, loše će završiti i za službenu srbijansku politiku, kao i za političke predstavnike lokalnih Srba, ali i kosovske Vlade.
Glavna teza koju srbijanski predstavnici opetovano ponavljaju jest da je svrha izbacivanje Srba i Srbije s teritorija Kosova i Metohije. Može li se tomu povjerovati?
- Uvođenje reda i pravila i reinstitucija ustavnog poretka nije istovremeno i protjerivanje Srba. Međutim, i kosovska vlast treba imati mjeru i način na koji to treba provoditi, smanjujući manevarski prostor Srbije i lokalnih Srba s ciljem zlonamjernih djelovanja.
Što bi u ovom trenutku donijelo osnivanje Zajednice srpskih općina na sjeveru Kosova koje traži Beograd?
- Osnivanje Zajednice srpskih općina (ZSO) na sjeveru Kosova određeno je sporazumom iz Bruxellesa iz 2013. koji je nadopunjen 2015. Prema tome to je obveza potpisnika tog sporazuma (Srbije i Kosova) do kojeg je došlo djelovanjem EU-a. To je i pitanje koje se različito tumači na dvjema sukobljenim stranama. Međutim, mora se provesti, dok se drukčije ne dogovore potpisnici sporazuma. U svakom slučaju to bi bio jedan dodatni obol homogenizaciji srpske manjine na Kosovu što bi s ovakvom vlasti u Beogradu i odnosima na lokalnoj razini moglo snažno negativno djelovati na ukupne procese na Kosovu i Srbiji. Taj ZSO može biti i konstruktivan, ali i destruktivan čimbenik u cijelom spletu aktivnosti koje se događaju već nekoliko desetljeća i koje sprječavaju demokratizaciju i razvoj Kosova. Sve ovisi o osobama koje bi sudjelovale u njegovoj realizaciji te vođenju i upravljanju.
Srbiji ne ide inicijativa Otvoreni Balkan. Zar nisu i zbog toga frustracije u znatnom porastu?
- Za sad Srbija i Albanija upravljaju projektom Otvorenog Balkana. Međutim, u EU-u su shvatili da cilj tog projekta nije integracija i povezivanje nego nametanje vlastitih gledišta drugim malobrojnijim državama te njihova „integracija“ u okviru interesa Albanije i Srbije. Europa je te prijetnje prepoznala pa je pokrenuta inicijativa stvaranja Europske političke zajednice koja treba dati europsku šansu i perspektivu za šest država Zapadnog Balkana, za razliku od projekta Otvorenog Balkana koji ne pruža tu viziju i šansu.
Situacija na jugoistoku Europe usložnjava se utoliko više jer je Srbija uz pomoć SPC-a uvelike prethodno destabilizirala političku situaciju u Crnoj Gori, inače članici NATO saveza. Nije li sve to povezano i može li se u svemu prepoznati ruske prste, koji bi otvaranjem nove fronte svratili pozornost svjetske javnosti s brutalnih razaranja i zločina u Ukrajini?
- U pravu ste. Projekt destabilizacije i srbizacije Crne Gore jedna je od štetnih posljedica srpske i ruske politike koje zajedno djeluju protiv interesa države Crne Gore. SPC je u cijelom tom spletu aktivnosti jedan od ključnih vektora uz pomoć kojeg se te aktivnosti provode i postavljeni ciljevi srbizacije i rusizacije Crne Gore ostvaruju. Ovi nemiri na Kosovu istovremeno pokušavaju prikriti sve te zlonamjerne aktivnosti u Crnoj Gori gdje je situacija sve zahtjevnija i teža. I to sve kao posljedica politike Otvorenog Balkana, dezintegracije crnogorskog društva i države te promjena etničke, nacionalne i vjerske slike stanovništva Crne Gore kako bi se pokušala osigurati dugoročnija prosrpska i proruska vlast u Crnoj Gori.
Razgovarao: Marko Curać