Razgovor s Domagojem Dalbellom: O istraživanju „Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji“

Svjetski savez mladih nedavno je proveo istraživanje „Motivacija mladih za migracijom i zasnivanjem obitelji“. O rezultatima istraživanja razgovarali smo s psihologom Domagojem Dalbellom koji je sudjelovao u njegovoj provedbi.

Gospodine Dalbello, vi ste sudjelovali u nedavnom istraživanju Svjetskog saveza mladih o uzrocima i različitim aspektima iseljavanja. Možete li nam ukratko prezentirati bitne zaključke vašega istraživanja?

Tako je. Proveli smo istraživanje o motivaciji mladih za iseljavanjem iz Hrvatske i zasnivanjem obitelji. Smatramo da su demografske teme iznimno aktualne i bitne za mlade, a o njihovoj relevantnosti najbolje govore i rezultati popisa stanovništva prema kojem nas je sve manje. Ispitivali smo u kojoj mjeri mladi razmišljaju o odlasku iz Hrvatske, žele li iseliti, koliko bi željeli imati djece i u kojoj dobi te koji su to čimbenici povezani s time. Neki od čimbenika koje smo ispitivali su politička participacija, aktivnost u civilnom društvu i vjerskoj zajednici, zatim rade li u privatnom ili javnom sektoru, koliko su zadovoljni poslom, žive li s roditeljima ili samostalno, koliko braće i sestara imaju, imaju li rodbinu u inozemstvu i koliko se smatraju religioznima.

Neki od rezultata istraživanja su, primjerice, da mladi koji su aktivniji u civilnom društvu u prosjeku žele imati više djece te u manjoj mjeri žele iseliti od onih koji nisu aktivni u civilnom društvu. Mladima je potrebno pružiti mogućnost da budu aktivni, moraju imati osjećaj da ih se pita i da oni ti koji sudjeluju u donošenju odluka. Na taj ih možemo motivirati da ostanu izgrađivati bolje društvo i bolju budućnost. Slična je stvar s aktivnošću u vjerskoj zajednici. Mladi koji su aktivniji u vjerskoj zajednici žele imati više djece, i to u ranijoj dobi te manje žele iseliti. Također, mladi koji su sebe procjenjivali religioznijima u prosjeku žele više djece te manje žele iseliti. Vjera svakako ispunjava velik broj ljudskih potreba poput potrebe za pripadanjem zajednici ili potrebe za pronalaskom smisla. To pokazuje da su i vrijednosti svakako povezane s demografskim problemima te je potrebno usmjeriti se, ne samo na ekonomski, već i na vrijednosni i kulturalni aspekt ovog problema.

Osim toga, istraživanje je pokazalo da više od polovice mladih živi s roditeljima, a oni mladi koji su se kasnije odselili od roditelja, žele i kasnije imati djecu. To ukazuje na važnost stambenog zbrinjavanja mladih obitelji koje nažalost često nisu u mogućnosti zasnovati obitelj jer nemaju riješeno stambeno pitanje koje je iznimno bitno jer im pruža potrebnu sigurnost i stabilnost. Broj djece koji ispitani mladi u prosjeku žele imati je 2.4, što je nešto više od prosječnog broja djece u Hrvatskoj iz čega bi se moglo zaključiti da mladi žele više djece nego što ih zaista imaju. Prema tome, moglo bi se zaključiti da razlog toga što mladi nemaju više djece ne mora biti isključivo taj da ih ne žele imati nego očito postoje i druge otegotne okolnosti s kojima se suočavaju, a na koje je bitno ponuditi kvalitetna i cjelovita rješenja.

Je li točno da čak 50 posto mladih u Hrvatskoj razmišlja o iseljavanju?

Rezultati su pokazali da gotovo polovina mladih, njih 49% povremeno ili često razmišljaju o odlasku iz Hrvatske. Pitali smo ih u kojoj mjeri, na skali od 1 do 10, bi željeli iseliti iz Hrvatske, kao i kolikom procjenjuju vjerojatnost da će otići. Prosječni odgovor na oba pitanja bio je nešto malo iznad 4, što znači da su mladi podijeljeni oko želje za odlaskom. Prema tome, naše istraživanje upravo je potvrdilo pojavu kojoj svjedočimo već godinama, a to je da značajan broj mladi ozbiljno razmišlja o odlasku, a i nažalost u velikom broju zaista i odlaze. Iseljavanje je svakako nešto o čemu mladi razmišljaju i razmatraju opcije prije nego što odu.

Koji su glavni uzroci iseljavanja, što kaže istraživanje?

Kod ovakvih istraživanja je uvijek teško govoriti o uzročnosti, ali svakako je pronađen velik broj čimbenika povezanih sa iseljavanjem. Osim već spomenute aktivnosti u civilnom društvu, dobi osamostaljenja i religioznosti, naše istraživanje je utvrdilo i da je posao povezan sa željom za iseljavanjem. Konkretno, mladi zaposleni u privatnom sektoru više žele iseliti od mladih koji su zaposleni u javnom sektoru. Javni sektor svakako pruža veću sigurnost posla mladima, što nažalost čini se nije slučaj u privatnom.

U gospodarskom smislu svakako je problem što mladi u privatnom sektoru više žele otići. Također, niže zadovoljstvo poslom je povezano sa većom vjerojatnošću iseljavanja, što je svakako u skladu s očekivanjima jer je posao mjesto na kojem provodimo puno vremena, izgrađujemo se u profesionalnom smislu, a može biti i dio našeg identiteta. Svakako je bitno da mladi imaju kvalitetne radne uvjete, kao i mogućnost kvalitetnog usklađivanja privatnog života i rada.

Korupcija kao veliki problem

Koje su prve asocijacije na Hrvatsku onih koji žele iseliti, a koje onih koji žele nastaviti živjeti u Hrvatskoj?

Oni koji ne žele iseliti kao prve dvije asocijacije na riječ „Hrvatska“ su naveli domovina i ljepote, a oni koji žele iseliti „korupcija“ i „turizam“. To znači da mladi koji žele otići iz Hrvatske korupciju percipiraju kao velik problem. Asocijacija „turizam“ je možda pomalo iznenađujuća, ali bi se mogla objasniti primjerice na način da mladi smatraju da smo previše usmjereni na turizam, a premalo na druge gospodarske grane. Ili je moguće da mladi koji žele iseliti Hrvatsku percipiraju primarno kao turističku destinaciju, a ne kao mjesto za život. To je svakako tužno i potrebno je raditi na promjeni percepcije Hrvatske kao kvalitetnog mjesta gdje mladi mogu živjeti, raditi i zasnovati obitelj.

Je li istina da oni koji redovito glasuju manje iseljavaju? Koji su tome uzroci?

Prema našem istraživanju 58% mladih se izjasnilo da uvijek glasa na parlamentarnim izborima, 65% je navelo da uvijek glasa na predsjedničkim izborima, a 60% ih uvijek glasa na lokalnim izborima, dok se broj onih koji nikada ne glasuje kreće između 7 i 9% ovisno o vrsti izbora. Ovakvi visoki postotci svakako su ohrabrujući iako su postotci same izlaznosti na izbore obično nažalost puno niži. Interesantno je da najviše mladih glasuje na predsjedničkim izborima što bi moglo ukazati da upravo te izbore ili samu instituciju predsjednika smatraju bitnom. Također, čak 88% mladih vjeruje da bi bilo bolje kada bi više građana izlazilo na izbore.

Istraživanjem smo utvrdili da mladi koji češće glasuju na izborima, imaju nižu želju za iseljavanjem iz čega bi se moglo zaključiti da bi jedan od čimbenika iseljavanja svakako mogla biti politička apatija, odnosno nezainteresiranost za političke procese ili nedostatak vjere da mogu u društvu nešto promijeniti i popraviti, što je svakako problem s kojim se kao društvo moramo suočiti i na kvalitetan način približiti politiku mladima i potrebama mladih.

Okolnosti nisu uvijek idealne

Aktivni ste u Svjetskome savezu mladih. Mogu li mladi povratiti vjeru u to da se u Hrvatskoj može graditi dobar i kvalitetan život? Vi ne namjeravate iseliti iz Hrvatske?

Tako je, Svjetski savez mladih je udruga mladih i zajednica prijatelja posvećena promoviranju ljudskog dostojanstva, solidarnosti i kulture života te smo aktivni u raznim aktivnostima poput organiziranja tribina i okruglih stolova, ljetnih škola, raznih edukacijskih i kulturnih aktivnosti te, naravno, ovakvih istraživanja. Vjerujem da upravo takvim proaktivnim pristupom možemo nešto učiniti za mlade, ali i zajednicu općenito, ostaviti vrijedne plodove našeg djelovanja, ali i ohrabriti mlade da budu konstruktivni i sami sudjeluju u izgradnji boljeg društva. Mladi mogu puno, a najbitnija je inicijativa. Potrebno je prepoznati vlastite snage i talente te ih izgraditi, razviti i pomoću njih stvoriti velike stvari. Kažu da je prvi korak najteži, to je istina. Zato što je prvi korak imati viziju i ne bojati se preuzeti odgovornost za ostvarenje te vizije. Moglo bi se reći – strah treba zamijeniti odgovornošću.

Okolnosti nisu uvijek idealne, niti u Hrvatskoj niti drugdje. To treba reći i od toga ne treba bježati. Društveni problemi postoje i treba ih rješavati koliko god je to moguće, zbog toga je bitna uloga civilnog društva i političke participacije. Ali ne treba zaboraviti niti da, unatoč svim okolnostima, uvijek možemo učiniti nešto kako bismo bili sretniji i uspješniji. Nužno ćemo više uspjeti ako činimo nego ako ne činimo, a to hoćemo li činiti i ulagati trud uvijek je izbor svakoga od nas. Ne treba zaboraviti da na životnom putu prepreke nas možda mogu usporiti, ali ne i zaustaviti. Zato treba uvijek hrabro kročiti naprijed. Upravo iz tog razloga ja ne namjeravam iseliti iz Hrvatske.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.