Inicijativa Pojas i put, novi “Put svile”

Tijekom nedavnog posjeta Kini francuski predsjednik Emmanuel Macron – koji prema pojedinim analitičarima želi postati “nova Angela Merkel Europe” – pozvao je na veliki savez Francuske, Europe i Kine kada je riječ o klimatskim promjenama, ali i glede kineskog projekta Novog puta svile, te je obećao da će se vraćati u Kinu barem jednom godišnje. Macron je očigledno prepoznao važnost koju Kina već danas igra u međunarodnim odnosima i svjetskoj trgovini, a nema sumnje da će njezin utjecaj u budućnosti još više rasti.

Novi Put svile ili službeno “Pojas i put” (engl. Belt and Road) predstavlja inicijativu kineskog predsjednika Xi Jinpinga iz 2013. godine. Riječ zasigurno o jednom od najambicioznijih projekata ikada, o velikoj razvojnoj strategiji za 21. stoljeće, kojoj je cilj infastrukturnim projektima povezati kontinente odnosno spojiti istok i zapad na kopnenenim (brze željeznice i mreža autocesta u dužini od 13 000 km) i pomorskim pravcima.

Prema podatcima iznesenima na prošlogodišnjem summitu posvećenom inicijativi novog Puta svile Kina je najavila RHHrvatska se, za razliku od Mađarske, Srbije i Grčke, ne nalazi na glavnoj trasi Puta svile, no ako se nastavi dosadašnja nezainteresiranost hrvatskih političara (koji misle da će sve hrvatske ekoinomske probleme riješiti EU fondovi) za snažniju suradnju s Kinom - Hrvatska bi i u okviru ovoga projekta mogla ostati tzv. slijepo crijevo. A tome ne mora biti tako jer je Kina zainteresirana za ulaganja u Hrvatska, a inicijativa Pojas i put komplementarna je inicijativi Tri mora.da će u projekt investirati 124 milijarde dolara. Kineski predsjednik na summitu je pozvao na stvaranje otvorenoga svjetskog gospodarstva, iz čega sasvim jasno proizlazi da Pojas i put nije tek građevinski projekt, nego projekt putem kojeg Kina želi zauzeti snažnu ulogu u međunarodnim globalnim pitanjima.

Prema dr. sc. Jasni Plevnik (vidi ogled: “Pitanja i odgovori: Odnosi Europe i Kine u kontekstu ‘Pojasa i puta’”) “Pojas i put” predstavlja globalizacijski projekt “s kineskim značajkama”. Radi se – ističe Plevnik – “o globalnom projektu Kine kojim se želi potaknuti izgradnja novog puta svile koji će se, za razliku od drevnog, tradicionalnog Puta svile, protezati i po kopnu i moru. Cilj Kine je povezati infrastrukturu, ekonomije i ljude Azije, Europe i Afrike pomoću kopnenog gospodarskog pojasa i pomorskog puta svile. Ponekad se čini da jedan svijet neće biti dovoljno za razvojne ciljeve 'Pojasa i puta' koji bi svojim projektima mogao ispuniti sve prazne prostore svijeta s novim mostovima, lukama i brzom željeznicom“.

Neke od velikih država sumnjičavo gledaju na inicijativu Pojas i put zbog rastućega kineskog utjecaja u svijetu s nepredvidivim implikacijama, dok pojedine manje države na novi Put svile gledaju kao na odličnu priliku za investicijske projekte i poticanje gospodarstva. Kako bilo, sve ozbiljne države prepoznale su važnost suradnje s Kinom.

Kad govorimo o Hrvatskoj suradnji s Kinom, u studenome 2016. u Rigi je potpisan memorandum o investicijama u luke i lučku infastrukturu, no kineska ulaganja u Hrvatsku su izostala. „Postoji više kineskih investicija u Hrvatskoj, ali s druge strane, nadamo se da će Hrvatska osigurati bolju investicijsku klimu za kineska ulaganja, jer investitori odlaze na najatraktivnija mjesta“, poručio je kineski veleposlanik u Hrvatskoj Hu Zhaoming u svibnju prošle godine.

Trgovinska razmjena Kine i Hrvatske u stalnom je porastu, no Hrvatska još uvijek nije ni približno iskoristila potencijale kineskog tržišta, za razliku od, primjerice, Mađarske koja sve radi na tome da Kina Mađarsku prepozna kao svoj ulaz u Europu i središte svoga regionalnog utjecaja. Vidjet ćemo hoće li danas objavljena odluka da će Pelješki most graditi kineski konzorcij predvođen tvrtkom China Road and Bridge Corporation dati snažniji impuls hrvatsko-kineskoj suradnji.

Hrvatska se, za razliku od Mađarske, Srbije i Grčke, ne nalazi na glavnoj trasi Puta svile, no ako se nastavi dosadašnja nezainteresiranost hrvatskih političara (koji misle da će sve hrvatske ekonomske probleme riješiti EU fondovi) za snažniju suradnju s Kinom - Hrvatska bi i u okviru ovoga projekta mogla ostati tzv. slijepo crijevo. A tome ne mora biti tako jer je Kina zainteresirana za ulaganja u Hrvatska, a inicijativa Pojas i put komplementarna je inicijativi Tri mora (D. Dijanović).

Dr. sc. Branimir Vidmarović: Najveći i najambiciozniji infrastrukturni i ekonomski projekt u povijesti čovječanstva

O inicijativi „Pojas i put“ razgovarali smo s Branimirom Vidmarovićem, doktorom međunarodnih odnosa i jednim od ponaboljih hrvatskih stručnjaka za Kinu.

Koji su ciljevi inicijative Pojas i put, što Kina želi postići ovim projektom?

Takozvani Novi Put svile, odnosno Pojas i put, kako glasi službeni kineski naziv je najveći i najambiciozniji CiljOsnovni cilj inicijative je transportno i energetsko povezivanje Kine sa zemljama jugoistočne Azije, Južne Azije, Bliskog Istoka, Afrike, svih zemalja Euroazije te Europe. Vizija projekta se širi i na Latinsku Ameriku, no Sjeverna Amerika, odnosno SAD nikad nije bio dio plana.Iako je načelno zamišljeno da osnovno sredstvo čine izgradnja kopnenih i transportnih pravaca, inicijativa podrazumijeva sva područja ekonomije: od teške i lake industrije, financija, obnovljivih izvora, energetike i visokih tehnologija.infrastrukturni i ekonomski projekt u povijesti čovječanstva. Pokrenut je 2013. godine nakon što ga je predsjednik Xi Jinping obznanio na forumu u Kazahstanu. Smatra se da je inicijativa uvelike osobna ideja i osobni projekat Xi Jinpinga, što je s obzirom na njegove ambicije i osjetno drugačiji pristup pozicioniranju Kine u svijetu, najvjerojatnije točno.

Osnovni cilj inicijative je transportno i energetsko povezivanje Kine sa zemljama jugoistočne Azije, Južne Azije, Bliskog Istoka, Afrike, svih zemalja Euroazije te Europe. Vizija projekta se širi i na Latinsku Ameriku, no Sjeverna Amerika, odnosno SAD nikad nije bio dio plana.

Iako je načelno zamišljeno da osnovno sredstvo čine izgradnja kopnenih i transportnih pravaca, inicijativa podrazumijeva sva područja ekonomije: od teške i lake industrije, financija, obnovljivih izvora, energetike i visokih tehnologija.

Ciljevi i motivacije su primarno unutarnji. Postoji mišljenje da je se radi o najvećem globalnom unutarnje-političkom pothvatu. U prvom redu su socijalno-ekonomski motivi. Kao prvo, tu je potreba za razvojem kineskog Zapada, koji ekonomski dosta odudara od bogate obale i Istoka. Kao drugo, postoji potreba za prodiranjem na nova tržišta, konstruktivističkim oblikovanjem tih tržišta i njihovih politika u korist Kine. Govorimo i rješavanju problema prekapacitiranosti proizvodnje određenih proizvoda te o porastu kineskog visokotehnološkog izvoza. To je bitno drugačija paradigma od one na koju smo navikli. Tu su i radna mjesta, zadaća smanjenja siromašne populacije i održivost visokog ekonomskog rasta.

U drugom redu su strateško-civilizacijski motivi. Kina želi svijetu predstaviti svoj ekonomski i politički model, pokazati mu svoju učinkovitost. U neku ruku, Peking nastoji komparativno pokazati svoje prednosti i pogodnosti. Ovakvo globalno povezivanje osobno smatram pokušajem „eliminiranja geopolitike“. Geopolitika, teorije neorealizma i ravnoteže snaga strane su kineskom načinu razmišljanja. Pod pretpostavkom da geopolitički način razmišljanja još uvijek oblikuje politike velikih i srednjih sila (unatoč tome što suvremeno naoružanje i tehnologija čine geopolitiku zastarjelim konceptom), na Kinu će se uvijek gledati iz perspektive prijetnje, a u svim njenim koracima tražiti geopolitički znakovi i signali. No, ako će Kina biti konstruktivno prisutna svugdje, globalno i u svim područjima djelatnosti; ako će Kina kroz sebe povezati sve i postati „new normal“, onda će geopolitička, odnosno vojno-sigurnosna argumentacija nestati.

Budući da se koncept kineskog hegemonizma, kojeg se pribojavaju susjedi i Zapad, temelji na ideji „plemenitog vladara“ kojega slabiji moraju prihvatiti dobrovoljno, geopolitičko razmišljanje koči kineske aspiracije. Stoga Kina, po svemu sudeći, pokušava stvoriti nenasilnu i nevojnu kinesku sferu utjecaja. Uostalom vidimo da Kina ne stvara prave vojne i političke saveze jer bi to bio pravi korak u duhu realizma. Čak je i inicijativa Pojas i put uvelike neslužbena jer ne postoji nijedan zakon ili službena doktrina kojom se regulira njena djelatnost. Postoje samo usvojene na visokoj razini smjernice. S jedne strane, to daje Vladi i uključenim stranama fleksibilnost: svi sporazumi se sklapaju bilateralno i konkretno za neki projekt. S druge strane, to brani Peking od geopolitičkih prozivki i sumnji.

Kako na novi Put svile gledaj SAD, a kako EU i Rusija?

SAD, EU i Rusija reagiraju doista različito. Washingtonu je svaki kineski pothvat sumnjiv. Amerika već dugo godina SADWashington se ne može nositi s kineskim pothvatom jer je preopširan geografski i sadržajno. Osim toga, on ne stvara vojne, strateške probleme pa je teško „uhvatiti mačka za rep“. Stoga je američki fokus i dalje na interesnim zemljama i potencijalno opasnim zonama: Pacifik, Japan, Sjeverna Koreja, Izrael, Bliski Istok.pokušava bezuspješno naći ključ za Istočnu i Jugoistočnu Aziju, uspostaviti svoju dominaciju te suzdržati Kinu. To nije pošlo za rukom Obami, a još uvijek ne polazi za rukom ni Trumpu. Put svile je vjerojatno vrlo gorak prizor s obzirom da se radi o staroj ideji Hillary Clinton koja je trebala revitalizirati Afganistan i učvrstiti američki utjecaj u Centralnoj Aziji. No, SAD je bio izgubljen u konceptima, pristupima i financijama.

Washington se ne može nositi s kineskim pothvatom jer je preopširan geografski i sadržajno. Osim toga, on ne stvara vojne, strateške probleme pa je teško „uhvatiti mačka za rep“. Stoga je američki fokus i dalje na interesnim zemljama i potencijalno opasnim zonama: Pacifik, Japan, Sjeverna Koreja, Izrael, Bliski Istok. Šangajska organizacija za suradnju nekoć je probudila američke strahove koji su nakon izvjesnog vremena splasnuli zbog odsutnosti dominacijskih motiva i anti-američkog sadržaja. Svoje nesuglasice sa Kinom, kao što vidimo, američka administracija nastoji riješiti direktno sa njom.

Rusija općenito podržava Pojas i put no čini to kroz set konstantnih unutarnjih dilema i kompromisa. Činjenica je RusijaRusija se nada da Kina može utjecati na povratak Rusije u Europu. Jer ako infrastrukturni projekt naraste, Rusija će postati nezaobilazna tranzitna sila.da se Kina nameće kao apsolutni lider u svim euroazijskim i bilateralnim integrativnim i gospodarskim i drugim projektima. Pozicija drugog reda nije po volji Kremlju i njegovim ambicijama, no izbora nema. Osim toga, Kina je vrlo dvosmislena, a često i direktna po pitanju ruskih avantura i vanjskopolitičkih želja. Ipak, Kina je energetsko tržište i partner koji svojim utjecajem pridodaje Rusiji neophodnu težinu. Kroz takvu kohabitaciju Rusija se nada da Kina može utjecati na povratak Rusije u Europu. Jer ako infrastrukturni projekt naraste, Rusija će postati nezaobilazna tranzitna sila. A ako se svekoliko uključi u inicijativu, prije ili kasnije će se postaviti pitanje koliko dugo Rusija može biti u izolaciji. To je šansa za relegitimizaciju Rusije. Upravo zato je Moskva pristala da se njihova Euroazijska ekonomska unija integrira u Pojas i put, čak i pod cijenu gubitka liderstva. Unatoč brojnim problemima u odnosima, Rusija će se nastaviti hvatati za sve kineske ideje jer je krug snažnih zemalja koje ne dovode pod sumnju ruski režim i unutarnje politike izuzetno ograničen.

Europa je ta koja posvećuje najviše pažnje kritičkoj evaluaciji inicijative u akademskim i političkim krugovima. U suštini, u kineskim pothvatima EU vidi prijetnju svojim političkim i ekonomskim vrijednostima. Način poslovanja i donošenja EuropaEuropa ne želi biti preplavljena vrlo jeftinim kineskim proizvodima. Slutim da joj ne bi bilo drago kada bi kineske kompanije uspostavile u istočnoeuropskim zemljama proizvodne podružnice za još jeftiniji uvoz u EU i izvoz na tržišta trećih zemalja. Postoji zabrinutost i za europske visoke tehnologije i know-how, kojega se Peking nastoji domoći na najjednostavniji mogući način – kupovinom već uspješnih poduzeća. Kineska integracija u Europu također može raspršiti i kritiku slobode govora, ljudskih prava, položaja Tibeta i Ujgura u Kini.odluka u Kini odudara od europskih, čvrsto definiranih normi. Osim toga, kinesko toleriranje bilo kakvih režima EU u svojem kontekstu vidi kao dekonstrukcijski pristup koji razvodnjava pokušaje Bruxellesa da sve članice tretira unutar jednog seta zakona i regulativa. Strah se odnosi i na potencijalne članice EU-a.

Europa ne želi biti preplavljena vrlo jeftinim kineskim proizvodima. Slutim da joj ne bi bilo drago kada bi kineske kompanije uspostavile u istočnoeuropskim zemljama proizvodne podružnice za još jeftiniji uvoz u EU i izvoz na tržišta trećih zemalja. Postoji zabrinutost i za europske visoke tehnologije i know-how, kojega se Peking nastoji domoći na najjednostavniji mogući način – kupovinom već uspješnih poduzeća. Kineska integracija u Europu također može raspršiti i kritiku slobode govora, ljudskih prava, položaja Tibeta i Ujgura u Kini.

Daleko od toga da Europa u Kini vidi egzistencijalnu prijetnju. No EU želi da se na njenom tlu igra po njenim pravilima, a da dobra ekonomska suradnja ne znači zatvaranje očiju na druge, ne-ekonomske probleme.

Gdje je Hrvatska kad je u pitanju novi Put svile, ima li Hrvatska priliku profitirati od te inicijative?

Kao mala zemlja sa svojim specifičnim problemima, Hrvatska je mogla profitirati od Puta svile da je mudro, ali otvoreno i fleksibilno ušla u razgovore s Pekingom. Kinezi nude sufinanciranje i jeftine kredite, što smo mogli iskoristiti za rješavanje nekih ključnih nacionalnih, regionalnih i gradskih infrastrukturnih problema i poboljšati, na primjer, povezanost Gorske Hrvatske i Zagore s krupnim gradovima i čvorištima. O posrnulim lukama da i ne govorimo.

Kasno je govoriti, ali na samim začecima globalnog pothvata, Hrvatska je bila preferirano područje „kineskog iskrcavanja“. To bi nam svakako dalo regionalnu prednost o kojoj (još uvijek) RHHrvatska više neće moći računati na dobru poziciju u inicijativi jer više nije zanimljiva. Kina je puno više i brže postigla u drugim zemljama regije. No, to ne znači da se ne treba truditi. Vidimo da je Predsjednica, nakon što nas je zadesilo vanjskopolitičko triježnjenje i mamurluk, označila puno šire pravce naše vanjske politike.volimo govoriti, ali bi nas i stavilo u veći fokus EU-a, SAD-a i Rusije. Naši političari se boje pritiska i takove eksponiranosti, oni žele sigurno doživjeti mirovine. No, teoretski, iz toga bi smo mogli izvući svoju korist. Moglo se puno toga pametno pregovarati i dogovoriti i na području dokapitalizacije ili preuzimanja posrnulih poduzeća, ali i na području pokretanja novih. Na primjer, u Mađarskoj je Huawei otvorio logistički centar za Europu te zaposlio oko 1000-2000 ljudi.

No, u Hrvatskoj postoji problem i na poslovnoj, i na političkoj razini. Na poslovnoj, to je klijentelizam i kumovanje, koji diktira svojim nositeljima da u Kini vide konkurenciju poslovima njihovog klijentelističkog kruga, pa makar isti ne imali sredstava i opreme za svaki konkretni projekt. S političke strane, imamo karijernu servilnost naspram EU-a, zbog koje se političari mane bilo čega, što bi po njihovom mišljenju moglo naljutiti velike igrače.

Hrvatska više neće moći računati na dobru poziciju u inicijativi jer više nije zanimljiva. Kina je puno više i brže postigla u drugim zemljama regije. No, to ne znači da se ne treba truditi. Vidimo da je Predsjednica, nakon što nas je zadesilo vanjskopolitičko triježnjenje i mamurluk, označila puno šire pravce naše vanjske politike.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.