Razgovor s demografom prof. dr. sc. Anđelkom Akrapom

Poštovani prof. Akrap, popis stanovništva iz 2011. godine pokazao je kako su u Hrvatskoj prisutni snažni trendovi depopulacije. Koji su glavni čimbenici pada stanovništva u Hrvatskoj?

Kratko pitanje na koje je u nekoliko rečenica teško odgovoriti jer bi odgovor bio nepotpun. U normalnim razvojnim uvjetima demografske su promjene relativno spore. Ključno je za razumijevanje demografskih promjena: trenutni ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj, dobni sastav stanovništva i osobito broj osoba u biološki plodnoj dobi i prostorni razmještaj stanovništva rezultat su prošlih dugoročnih gospodarskih, socijalnih i političkih prilika.

Postavlja se pitanje zašto danas ima toliko vrlo rijetko naseljenog prostora u Hrvatskoj i prostora na kojemu izrazito dominira starije stanovništvo, što znači da će i taj prostor vrlo brzo ostati bez stanovnika. U Hrvatskoj, početak ukupnog demografskog zaostajanja, neravnomjernog gospodarskog razvoja i razmještaja stanovništva u prostoru seže, što se može učiniti gotovo nevjerojatnim, ali i bijegom od sadašnje odgovornosti, od početka 16. do početka 18. stoljeća.

Od druge polovice 15. stoljeća do početka 18. stoljeća ratovi Osmanlija, Habsburgovca i Mlečana na teritoriju Hrvatske i njezinog okruženja pokrenuli su snažne unutrašnje i vanjske migracije. Iseljavanje s današnjeg hrvatskog državnog teritorija prema srednjoj Europi, ratni gubitci uvojačenog i civilnog stanovništva, povećani broj smrtonosnih epidemija i gladi u ratnim vremenima, temeljni su činitelji drastičnog pada broja stanovnika.

Iseljavanje od druge polovice 15. stoljeća do početka 18. stoljeća vrlo je važan činitelj smanjenja broja stanovnika na današnjem hrvatskom državnom teritoriju. Istovremeno, unatoč tome što su i druge europske države u tom vremenu imale ratove, sve su europske države imale porast broja stanovnika dok je, u tom vremenu, Hrvatska smanjila broj stanovnika za gotovo 40%.

Upravo ovo razdoblje držimo ključnim za početak demografskog pada, a nakon toga i značajnog zaostajanja Hrvatske u odnosu na veliku većinu europskih država, ali i oblikovanja velikih PadOd druge polovice 15. stoljeća do početka 18. stoljeća ratovi Osmanlija, Habsburgovca i Mlečana na teritoriju Hrvatske i njezinog okruženja pokrenuli su snažne unutrašnje i vanjske migracije. Iseljavanje s današnjeg hrvatskog državnog teritorija prema srednjoj Europi, ratni gubitci uvojačenog i civilnog stanovništva, povećani broj smrtonosnih epidemija i gladi u ratnim vremenima, temeljni su činitelji drastičnog pada broja stanovnika.depopulacijskih područja u Hrvatskoj. Dok su se u Europi smjenjivala ratna i mirnodopska razdoblja, u Hrvatskoj su neprestano trajali „mali ratovi".

Potkraj 17. i početkom 18. stoljeća, nakon osmanskog povlačenja, Mlečani i Habsburgovci, dakle, uz malobrojno stanovništvo koje je ostalo na „oslobođenim" teritorijima, naseljavaju novo stanovništvo. Naseljavanje novog stanovništva i djelomični povratak starosjedilačkog stanovništva, samo će u manjoj mjeri popuniti demografski opustjela područja. Stoga će osobito ta područja trajno ostati rijetko naseljena i bez gospodarske perspektive. Ta su područja danas demografski opustošena.

No i preostali prostori pretrpjeli su demografski pad, koji su tek dijelom nadoknadile organizirane imigracije s prostora Bosne i Hercegovine. Upravo to dugo zaustavljanje gospodarskih razvojnih procesa ostavit će trajni biljeg nerazvijenosti područja koja su bila u stalnim „malim ratovima" a nakon toga pod izravnom upravom Beča (Vojna Hrvatska).

U odnosu na prethodna dva stoljeća, u 18. stoljeću, u relativno mirnodopskom vremenu, ostvareno je u Hrvatskoj značajno, iznad prosjeka velike većine europskih zemalja, povećanje broja stanovnika. To povećanje broja stanovnika na prostoru Hrvatske ostvareno je u razdoblju od 1700. do 1820. godine. Motreno od početka 16. stoljeća do danas, to je jedino razdoblje kad je Hrvatska bila u samom europskom vrhu prema relativnom porastu broja stanovnika.

Nedugo nakon tog „zlatnog hrvatskog demografskog razdoblja" uslijedit će novi činitelji koji će zamjetno usporiti porast broja stanovnika u Hrvatskoj. Nakon tog razdoblja Hrvatska se čitavo vrijeme do danas prema porastu broja stanovnika uvjerljivo nalazi na europskom začelju.

Kako bi dobili pregled činitelja koji su imali veliki značaj u usporavaju porasta i na kraju i pada ukupnog broja stanovnika navest ćemo važne pojave i procese koji su imali veliki utjecaj na razvoj stanovništva u SeloBitno je imati u vidu da je odmah nakon Drugog svjetskog rata, različitim mjerama ekonomske politike prema seoskim poljoprivrednim gospodarstvima stvorena psihološka situacija za masovan bijeg iz poljoprivrede i sa sela. Tako su veliki prostori u Hrvatskoj postali trajno emigracijski, naravno, uz izuzetak triju velikih (Zagreb, Split, Rijeka) i nekoliko gradova srednje veličine s njihovim relativno uskim okruženjem.Hrvatskoj od druge polovice 19. do kraja 20. stoljeća, a to su: iseljavanje u prekomorske zemlje od druge polovice 19. stoljeća do Prvog svjetskog rata; pandemija španjolske gripe krajem Prvoga svjetskog rata; iseljavanje povezano s raspadom Austro-Ugarske (vojno i činovničko osoblje s obiteljima); izravni i neizravni demografski gubici nastali u Prvome, osobito veliki u Drugome svjetskom ratu te u Domovinskom ratu; usiljen, brz i prostorno nekontrolirani proces deagrarizacije i deruralizacije, koji je koncentrirao stanovništvo u nekoliko velikih gradova i dodatno produbio već postojeću, naslijeđenu, neravnomjernu prostornu distribuciju stanovništva; u šezdesetim godinama 20. stoljeća odlazak na "privremeni" rad u inozemstvo, koji je naročito ubrzao iseljavanje iz manje razvijenih županija, ali i naglo smanjenje broja stanovnika u seoskim naseljima, jer je od 300.000 osoba koje su otišle na „privremeni" rad u inozemstvo njih 83% otišlo iz seoskih naselja; iseljavanja zbog ratom i tranzicijom uvjetovane nepovoljne gospodarske situacije od devedesetih godina 20. stoljeća do danas.

Vratimo se na relativno novije razdoblje. Bitno je imati u vidu da je odmah nakon Drugog svjetskog rata, različitim mjerama ekonomske politike prema seoskim poljoprivrednim gospodarstvima stvorena psihološka situacija za masovan bijeg iz poljoprivrede i sa sela. Tako su veliki prostori u Hrvatskoj postali trajno emigracijski, naravno, uz izuzetak triju velikih (Zagreb, Split, Rijeka) i nekoliko gradova srednje veličine s njihovim relativno uskim okruženjem.

U 1990-im uslijedio je Domovinski rat sa značajnim izravnim i neizravnim demografskim gubitcima. U velikoj većini hrvatski državni teritorij koji je najviše pogođen agresijom na Hrvatsku uglavnom je bio već dugo depopulacijski pa su nepovoljni demografski trendovi dodatno radikalizirani. Tako dolazimo do kraja 20. stoljeća i izostajanja bilo kakve demografske politike.

Sve ovo do sada pokazuje da su se dugo vremena gomilali nepovoljni činitelji čiji je ishod pad broja stanovnika, od 1991. godine neprekinuto prirodno smanjenje i intenzivan proces demografskog starenja (porast broja i udjela stanovništva starog 65 i više godina, nasuprot smanjenju broja i udjela mladih u dobi 0-14 godina).

Razvijeni Zapad dosta investira u pronatalitetnu politiku

Koliko su negativni demografski trendovi u Hrvatskoj sastavni dio europskih kretanja, a koliko hrvatska posebnost?

U Zapadnoj Europi se razdoblje nakon Drugog svjetskog rata do polovice 1960-ih često naziva „zlatnim razdobljem". Gospodarski rast pratio je demografski rast i širenje socijalnih prava. Od početka 1970-ih okrupnjavanjem i globalizacijom, osobito ZapadRazvijeni Zapad uz sve iznesene poteškoće relativno dosta investira u pronatalitetnu politiku. Primjerice, Francuska još od 1930-ih ulaže u pronatalitetnu politiku i danas ima totalnu stopu fertiliteta na razini potrebnoj za obnavljanje stanovništva u istom broju. (Da bi se stanovništvo obnovilo u istom broju jedna žena treba roditi 2,1 dijete). U Hrvatskoj se stanovništvo već više od četiri desetljeća generacijski ne obnavlja, jer je totalna stopa fertiliteta (TFR) pala ispod razine od 2,1 djeteta po ženi, nužnog za jednostavnu reprodukciju.financijski, kapital „lutanjem" iz države u državu nastoji izmaknuti nacionalnim zakonodavstvima, „ucjenjujući" odlaskom iz države ako se ne smanje socijalna prava.

Pojednostavljeno rečeno, to se danas provlači kroz mantru o nužnosti „poduzetničke klime" itd. To je, pojednostavljeno, koncept neoliberalne ekonomije koji želi jaku državu kada treba osigurati uvjete krupnom kapitalu za velike profite, a istovremeno i slabu državu kad želi uzeti od bogatih da bi se financirali socijalni programi. Nameće se masovno smanjenje javnih socijalnih, obrazovnih i zdravstvenih troškova, liberalizacija uvoza i cirkulacija radne snage u mjeri koja odgovara interesima razvijenih.

U sklopu tih izdataka jesu i oni kojima se podupire pronatalitetna politika. Manje razvijene europske države pod stalnim su pritiskom i ucjenama o potrebi provođenja takozvanih reformi i restrukturiranja, a to u velikoj mjeri znači smanjivanje socijalnih prava i jeftinu radnu snagu. Naravno, mijenja se i sustav životnih vrjednota kroz promicanje masovne potrošnje. Gledano samo čisto ekonomski, država snoseći dio troškova podizanja djece investira u buduću radnu snagu.

Razvijeni Zapad uz sve iznesene poteškoće relativno dosta investira u pronatalitetnu politiku. Primjerice, Francuska još od 1930-ih ulaže u pronatalitetnu politiku i danas ima totalnu stopu fertiliteta na razini potrebnoj za obnavljanje stanovništva u istom broju. (Da bi se stanovništvo obnovilo u istom broju jedna žena treba roditi 2,1 dijete). U Hrvatskoj se stanovništvo već više od četiri desetljeća generacijski ne obnavlja, jer je totalna stopa fertiliteta (TFR) pala ispod razine od 2,1 djeteta po ženi, nužnog za jednostavnu reprodukciju.

FertilitetDanas je u Hrvatskoj totalna stopa fertiliteta 1,48. Usto, Hrvatska od 1991. do kraja 2013. ima za 181.000 veći broj umrlih nego živorođenih, što znači da ima prirodno smanjenje u tom razdoblju za 181.000. Važno je istaknuti da se u Hrvatskoj nerijetko u medijima i istupima Europe subregion map UN geoschme.svgpojedinaca, koji nisu u dovoljnoj mjeri upućeni u europske demografske trendova, iznose posve krive tvrdnje da Hrvatska po demografskim trendovima slijedi europske trendove. Brojčane činjenice kazuju da to nije istina.Danas je u Hrvatskoj totalna stopa fertiliteta 1, 48. Usto, Hrvatska od 1991. do kraja 2013. ima za 181.000 veći broj umrlih nego živorođenih, što znači da ima prirodno smanjenje u tom razdoblju za 181.000. Važno je istaknuti da se u Hrvatskoj nerijetko u medijima i istupima pojedinaca, koji nisu u dovoljnoj mjeri upućeni u europske demografske trendova, iznose posve krive tvrdnje da Hrvatska po demografskim trendovima slijedi europske trendove. Brojčane činjenice kazuju da to nije istina.

Općepoznato je Europa ima nizak fertilitet, ali od 12 najrazvijenijih europskih zemalja njih 9 ima i najbolje demografske trendove. Između pojedinih europskih zemalja postoje nezanemarive razlike, jer najviši fertilitet imaju najrazvijenije europske zemlje poput Norveške, Švedske, Francuske, Nizozemske, Ujedinjenog Kraljevstva, Danske itd, a potonje imaju i najviše stope zaposlenosti ženskoga stanovništva u fertilnoj dobi. Međutim, u razvijenim državama s relativno povoljnim fertilitetom znatan je udio žena koje rade s nepotpunim radnim vremenom. To se prije svega odnosi na skandinavske zemlje, one usto imaju i druge dobro razrađene mjere pronatalitetne obiteljske politike.

Rijetka iznimka između najrazvijenijih europskih država koje nemaju viši fertilitet jest Njemačka koja je pod povijesnim opterećenjem, ali je usto i tradicionalna država blagostanja bez razvijenih javnih politika skrbi za djecu koje bi podupirale usklađivanje obiteljskoga života i plaćenoga rada. Zato su žene u Njemačkoj kada rode uglavnom prisiljene privremeno napustiti posao.

To pokazuje kako, bez odgovarajuće javne infrastrukture koja će omogućiti usklađivanje obiteljskoga života i plaćenoga rada, samo novčani poticaji u Njemačkoj nisu dovoljni, jer Njemačka za pronatalitetnu politiku izdvaja zaista velika sredstva. Neki će pomislit da su useljenici podigli natalitet i da zahvaljujući njima Francuska ima tako visoku totalnu stopu fertiliteta, gotovo 2,1. Da je to tako, mjereno brojem useljenika, onda bi Njemačka imala bolje demografske trendove, a kako smo napomenuli nema.

Vanjske emigracije u 20 st.

Koliko su vanjske emigracije koje su se odvijale tijekom 20 st. zaslužne za lošu demografsku sliku Hrvatske?

Iseljavanje iz Hrvatske s malim prekidima traje još od druge četvrtine 19. stoljeća, a ima vrlo značajan utjecaj na ubrzanje nepovoljnih demografskih procesa. I iz današnjih visokorazvijenih europskih zemalja bilo je iseljavanja u 19. i početkom 20. stoljeća prema prekomorskim zemljama, ali je to bilo kratkotrajno jer su imali svoju državu. Dakle, u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća Hrvatsku zahvaćaju jaki iseljenički valovi na koje se nadovezuje Prvi svjetski rat sa značajnim izravnim i neizravnim demografskim gubitcima.

Valja imati u vidu da je u odnosu na druge europske države Hrvatska i u 19. stoljeću bila rijetko naseljena. Prema različitim procjenama od 1880. do pred Drugi svjetski rat s današnjeg hrvatskog teritorija iselilo je između 450.000 i 500.000 osoba. To je ogromni biološko obnoviteljski potencijal jer su iseljavali u najvitalnijoj životnoj dobi. Nakon propadanja Austro-ugarske monarhije i ulaska Hrvatske u novu državnu tvorevinu dio stanovništva koji je bio službom, ili na drugi način, povezan s raspadnutom državom, a potjecao je iz drugih prostora vratio se u matične države.

Tako je neposredno nakon Prvog svjetskog rata iselilo se oko 100.000 "austro-ugarskog" stanovništva. Unatoč velikom iseljeničkom valu do Prvog svjetskog rata, gubitcima života u ratu i iseljavanju neposredno nakon Prvog svjetskog rata, hrvatsko gospodarstvo i dalje nije moglo zaposliti stanovništvo koje se odlijevalo iz IseljavanjePrema istraživanju, od ukupno 300.000 osoba iz Hrvatske koji su otišli na rad u inozemstvo, od 1961. do 1971. godine, njih je oko 83% otišlo iz seoskih naselja. Time je selo izgubilo velike biološko-obnoviteljske potencijale. Prema istraživanju između 1991. i 2001. godine prema zapadnoeuropskim i prekomorskim zemljama otišlo je oko 200.000 osoba. Istovremeno je, ako se uvaže povratni tijekovi, oko 250.000 osoba srpske nacionalnosti od 1991. do 1995. napustilo Hrvatsku, ne samo prema Srbiji i Bosni i Hercegovine već kao i Hrvati prema razvijenom Zapadu.poljoprivrede. Restriktivna useljeničke politika SAD-a od sredine 1920-ih usmjerila je naše iseljenike prema Južnoj Americi i europskim zemljama.

Kad je u radnu dob ulazio naraštaj rođen u natalitetno-kompenzacijskom razdoblju (1948.-1955.) Hrvatska se suočila s velikom nezaposlenošću. Tako, dakle, ni nakon Drugog svjetskog rata iseljavanje nije prestajalo, međutim, ističu se dva jaka iseljenička vala prema zapadnoeuropskim zemljama: prvi od početka 1960-ih do prvih godina 1970-ih i drugi u 1990-im. U prvom, od početka 1960-ih do prvih godina 1970-ih, iselilo je oko 300.000 osoba na tzv. „privremeni" rad u inozemstvo.

Prema istraživanju, od ukupno 300.000 osoba iz Hrvatske koji su otišli na rad u inozemstvo, od 1961. do 1971. godine, njih je oko 83% otišlo iz seoskih naselja. Time je selo izgubilo velike biološko-obnoviteljske potencijale. Prema istraživanju između 1991. i 2001. godine prema zapadnoeuropskim i prekomorskim zemljama otišlo je oko 200.000 osoba. Istovremeno je, ako se uvaže povratni tijekovi, oko 250.000 osoba srpske nacionalnosti od 1991. do 1995. napustilo Hrvatsku, ne samo prema Srbiji i Bosni i Hercegovine već kao i Hrvati prema razvijenom Zapadu.

Agresija na Republiku Hrvatsku umnogome je bila uzrokom najnovijem jakom emigracijskog valu iz Hrvatske prema zapadnoeuropskim i prekomorskim zemljama. Istovremeno se u Hrvatsku između 1991. i 2001. doselilo 232.966 osoba, od toga najviše iz Bosne i Hercegovine (189.039). Međutim, to je izbjeglička populacija gdje je i značajan broj starijeg stanovništva. Naime, do 1990-ih doseljavalo je mlado stanovništvo iz Bosne i Hercegovine.

Nema masovnih iseljavanja

Posljednjih godina svjedoci smo ponovnih masovnijih iseljavanja iz Hrvatske u inozemstvo. Kako će se te emigracije odraziti na ekonomsku moć RH?

Na temelju objavljenih rezultata popisa 2011. godine nemoguće je istražiti broj iseljenih iz Hrvatske u razdoblju između 2001. i 2011. godine. Često se pojavljuju različite brojke, ali to su više nagađanja pa se u tom slučaju ne može govoriti niti o procjenama. Ipak iseljavanja ima i ono nije beznačajno. Nakon blagog gospodarskog oporavka od 2003. do 2008. godine uslijedio je rast nezaposlenosti što je potaknulo iseljavanje, osobito nakon 2011. godine.

Danas iz Hrvatske nema masovnih iseljavanja jer tržišta radne snage na Zapadu ne treba broju radnu snagu. Često se govori da iseljavaju samo visoko obrazovani, a to nije točno. Iseljavaju oni koje traže tržište radne snage na Zapadu. Kad je u 1960-im tržište radne snage na Zapadu trebalo za rad u građevinarstvu i industriji neobrazovanu radnu snagu onda je, kako smo već napomenuli, iz Hrvatske otišlo oko 300.000 radnika velikom većinom nižih ili bez ikakvog stručnog obrazovanja. Danas nema masovnih iseljavanja jer nema velike potražnje na tržištu rada na Zapadu. Visokorazvijene zemlje provode kontroliranu selektivnu imigracijsku politiku što znači nadnicama i životnim standardom privlače, brojem i obrazovnim sastavom, potrebnu radnu snagu. Kao i dosada valja očekivati i preraspodjelu radne snage između razvijenijih i manje razvijenijih europskih gospodarstva, osobito za zanimanja u području visokih tehnologija.

BezizlaznostZa Hrvatsku i mali broj iseljenih visokoobrazovnih iz područja elektrotehnike, računarstva, strojarstva, medicine, matematike, fizike, kemije i dr. znači veliki gubitak koji će se teško nadoknaditi. Ako, dakle, imamo u vidu da danas u Hrvatskoj niti jedna županija nema prirodni prirast i nema dostatne radne snage koja bi pokrenula gospodarski razvoj na tom velikom depopulacijskom prostoru onda je posve jasno da nastavljanje dosadašnjeg odnosa prema demografskoj problematici vodi u gotovo bezizlaznu situaciju.Imigracijske i ujedno najrazvijenije zemlje EU, posve jasno, ponajprije računaju na radnu snagu iz manje razvijenih zemalja EU. Nije to zbog zajedničkog tržišta radne snage jer da je to zajedničko zbog čega onda kvote i druga ograničenja koje uvode pojedine zemlje EU-a. Zajedničko tržište radne snage je onoliko zajedničko koliko to odgovara najrazvijenijima. Usto troškovi su integracije useljenika izvan zemalja EU viši, pa pod krinkom zajedničkog tržišta uzimaju ono što im treba bez ikakva ulaganja u njihovo obrazovanje.

U situaciji kad Hrvatska od osamostaljenja do danas nije riješila, niti u kraćem razdoblju, problem nezaposlenosti za očekivati je nastavljanje iseljavanja, ali pretpostavljamo ne masovnije zbog razloga koje smo naveli. Na zapadnoeuropskom tržištu radne snage, posebno njemačkom, nedostaje radne snage u sektoru njegovateljstva i pomoći starijim osobama, ali i u novim visokim tehnologijama tj. razvijajućim sektorima gospodarstva.

Za Hrvatsku i mali broj iseljenih visokoobrazovnih iz područja elektrotehnike, računarstva, strojarstva, medicine, matematike, fizike, kemije i dr. znači veliki gubitak koji će se teško nadoknaditi. Ako, dakle, imamo u vidu da danas u Hrvatskoj niti jedna županija nema prirodni prirast i nema dostatne radne snage koja bi pokrenula gospodarski razvoj na tom velikom depopulacijskom prostoru onda je posve jasno da nastavljanje dosadašnjeg odnosa prema demografskoj problematici vodi u gotovo bezizlaznu situaciju.

Odgovornost je na državi

Osim u inozemstvo građani RH sve se više sele prema glavnome gradu Zagrebu što dovodi do depopulacije nekih krajeva. Treba li Hrvatskoj novi model policentričnog razvitka?

Za razmjerno malobrojnu hrvatsku populaciju Grad Zagreb brojem stanovnika, i u sadašnjem, užem teritorijalnom obuhvatu, predstavlja preveliku kvantitativnu i kvalitativnu koncentraciju stanovništva. Pribrajajući Gradu Zagrebu njegove gradove satelite, dolazimo do, u hrvatskim uvjetima, zaista prevelike koncentracije stanovništva. Grad Zagreb je, a to je obilježje populacijskog razvoja Splita i Rijeke, svoj demografski i DržavaSve dok se Hrvatska ne pokrene gospodarski razvoj u prostoru neće riješit problem nezaposlenosti i sve intenzivnije depopulacije na svom velikom prostoru. Problem opstanka stanovništva na depopulacijskim prostorima može riješit jedino država. Nerazborito je uopće pomišljati da bi privatni kapital to mogao riješit.gospodarski uspon temeljio na stoljetnom pražnjenju ne samo šireg gravitacijskog područja.

Naime, Hrvatska nije oblikovala sustav većeg broja gradova, za hrvatske populacijske uvjete, srednje veličine koji bi razvojem izvan poljoprivrednog sektora gospodarstva postupno prihvaćali stanovništvo iz svog okružja koje se odlijeva iz poljoprivrede. To je glavni razlog sužavanja razvoja na sve manji i manji prostor i „proizvodnje viška stanovništva" u rijetko naseljenoj Hrvatskoj. Upravo je ovo bitno za razumijevanje sadašnjeg stanja i ujedno odgovor na pitanje: Zašto Hrvatska uvijek ima relativno visoku stopu nezaposlenosti? Imala je značajnu nezaposlenost i u vrijeme druge Jugoslavije jer se njeno stanovništvo stalno odlijevalo prema Zapadu u potrazi za poslom i višim standardom života.

Sve dok se Hrvatska ne pokrene gospodarski razvoj u prostoru neće riješit problem nezaposlenosti i sve intenzivnije depopulacije na svom velikom prostoru. Problem opstanka stanovništva na depopulacijskim prostorima može riješit jedino država. Nerazborito je uopće pomišljati da bi privatni kapital to mogao riješiti.

Dio iseljenika može se vratiti

Prema nekim procjenama oko 2,5 milijuna Hrvata živi izvan domovine. Mogu li dijaspora i iseljeništvo predstavljati potencijalni izvor demografske revitalizacije?

Često se govori o tome kako će Hrvatska postat useljenička zemlja, a usto se i ne spominje hrvatsko iseljeništvo. Kada bi se danas pokrenuo razvoj na depopulacijskim prostorima suočili bi se s nedostatkom radne snage. To nisu pretpostavke već činjenica. Iskustvo Irske pokazuje da se uz dobru političku volju može dio iseljeništva vratiti. Osim toga za iseljenike ne trebaju integracijske politike.

Demografski problemi drže se marginalnim problemom

Kako ocjenjujete odnos sadašnje, ali i prošlih vlada prema strateški iznimno važnom pitanju demografije? I koliko je politički mentalitet elita odgovaran za lošu demografsku situaciju?

Nekada su se među nositeljima političke vlasti povremeno javljale namjere aktivnijeg pristupa rješavanju demografske problematike. U zadnje vrijeme to se uopće i ne spominje. To niti i ne spominje kako sadašnji nositelji političke vlasti, ali ni PolitikaNekada su se među nositeljima političke vlasti povremeno javljale namjere aktivnijeg pristupa rješavanju demografske problematike. U zadnje vrijeme to se uopće i ne spominje. To niti i ne spominje kako sadašnji nositelji političke vlasti, ali ni opozicija. Valja znati da je demografska politika sastavni dio gospodarske politike. Tako je demografski razvoj u Hrvatskoj, uz izuzetak zaista nekoliko općina, prepušten spontanosti, ili sistemu „kako ide neka ide".opozicija. Valja znati da je demografska politika sastavni dio gospodarske politike. Tako je demografski razvoj u Hrvatskoj, uz izuzetak zaista nekoliko općina, prepušten spontanosti, ili sistemu „kako ide neka ide".

Tu i tamo, od prigode do prigode, često samo usput, spomene se i ovaj nedvojbeno dugoročno za Hrvatsku ključni problem. Kako su se od uspostave samostalne države Hrvatske mijenjali nositelji političke vlasti na razini države tako su se donosili novi dokumenti s mjerama čija je provedba trebala najprije zaustaviti daljnju demografsku eroziju, a nakon toga ih i preokrenuti u pozitivnom smjeru. Niti se i ne spominje nužnost općeg suglasja oko donošenja dugoročne i za sve nositelje političke vlasti obvezujuće dugoročne strategije demografskog razvoja.

Do sada se još nije niti jedan prihvaćeni dokument oživotvorio. U Hrvatskoj se nikada nije ni potaknula rasprava oko politike razvoja stanovništva kako bi se postiglo opće suglasje glavnih političkih, gospodarskih i društvenih aktera. Da je to tako, potvrđuju i dokumenti koji su dosada usvojeni.

U tom smislu su usvojeni u Hrvatskom saboru i Vladi dokumenti: Nacionalni program demografskog razvitka (1996.), Nacionalna obiteljska politika (2003.) i Nacionalna populacijska politika (2006.). Nijedan od tih dokumenata nije proveden, provode se tek pojedine mjere iz područja obiteljske politike koje bez drugih pratećih mjera ne mogu dati rezultata. Činjenica je da se i danas demografski trendovi drže marginalnim problemom.

U Hrvatskoj ne samo da su ukinuti besplatni školski udžbenici, nego im je rok znao biti samo jednu školsku godinu, umjesto da se produži na veći broj godina i tako roditeljima olakša školovanje djece. Koliko je primjer školskih udžbenika ilustrativan za odnos političara prema demografskoj budućnosti RH?

To je samo jedna mjera koja bi bila sastavni dio konzistentne demografske politike.

Crne projekcije

Kakve su demografske perspektive Hrvatske ako se nastave sadašnji trendovi?

Ponajprije želimo istaknuti ključne dugo prisutne hrvatske probleme: nezaposlenost, nerazvijenost velikog depopulirajućeg prostora, pad broja stanovnika na razini čitave Hrvatske, dugogodišnje prirodno smanjenje (veći broj umrlih u odnosu na broj PrognozeNa temelju popisa 2011. godine i tekućih demografskih trendova mogu se uraditi projekcije koje su sasvim izvjesne jer polaze od brojčanih pokazatelja. Nastavljanjem sadašnjih demografskih trendova Hrvatska će prema projekcijama do 2050. godine imati smanjenje broja stanovnika sa 4,3, koliko je imala prema popisu 2011. godine, na 3,5 milijuna.živorođenih) i intenzivan proces demografskog starenja, tj. brojem i udjelom snažan porast broj stanovništva starog 65 i više godina.

Navedeno oslikava sadašnje stanje hrvatskog društva, ali i dugoročne probleme. Na temelju popisa 2011. godine i tekućih demografskih trendova mogu se uraditi projekcije koje su sasvim izvjesne jer polaze od brojčanih pokazatelja. Nastavljanjem sadašnjih demografskih trendova Hrvatska će prema projekcijama do 2050. godine imati smanjenje broja stanovnika sa 4,3, koliko je imala prema popisu 2011. godine, na 3,5 milijuna.

No, pad broja stanovnika nije isti u svim dobnim skupinama jer će se broj mladih (od 0 do 14 godina) smanjiti za oko 35%, broj osoba u radnoj dobi smanjiti će se za oko 32%, a broj starih 65 godina i više porast će čak za 40%. Dakle, projekcije su posve jasne jer pokazuju što će se dogoditi ako se sadašnji trendovi nastave.

Kakav je trenutni odnos hrvatskog društva u cjelini prema demografskoj problematici trendovi bi se mogli još i pogoršati. Ovo nije širenje pesimizma i panike već, nažalost, očekivana stvarnost. Na velikom prostoru bit će gotovo paralizirano gospodarstvo jer će u nekim županijama udjel starih 65 i više godina u ukupnom stanovništvu porasti na 50%.

Obrazovna struktura

Kakva je prema Vašem mišljenju obrazovna struktura RH? Zadovoljavajući u kontekstu EU ili ne?

Uspoređujući s drugim europskim državama Hrvatska ima dobru obrazovnu strukturu, ali čemu to kad joj najkvalitetniji iseljavaju. Usto, teško je o tome i govoriti jer Hrvatska nema dugoročne ekonomske politike pa ne znam koja bi se obrazovna struktura smatrala dobrom ili lošom. Stoga kad se spominje obrazovna struktura to se obično temelji na tome što velikim kompanijama u Hrvatskoj treba, a ne na tome kakva bi obrazovna struktura trebala Hrvatskoj da se pokrene razvoj.

„Bijela kuga"

Negativni demografski trendovi – tzv. „bijela kuga" - danas su općenito karakteristika zemalja Zapada. Je li moguće preokrenuti takve trendove i koliko su oni posljedica moralne krize i gubitka vrijednosnih orijentira?

Već smo spomenuli da negativni demografski trendovi nisu opća značajka razvijenog Zapada. Općenito se osobito od 1980-ih godina u razvijenim europskim zemljama ulažu velika sredstva u programe pronatalitetne politike. Nije tu bitan samo novac koji se izravno daje već čitava infrastruktura koja pomaže obiteljima pri podizanju djece. Rezultati nisu spektakularni, ali se stanje postupno popravlja.

Općenito je Zapad krenuo u pronatalitetnu politiku onda kad su u stariju dob počeli pristizati sve brojniji naraštaji, u odnosu na naraštaje koji su pristizali u radnu dob. Osim toga, pokazalo se da su troškovi integracije useljenika razmjerno značajni. Integracija useljenika ne ide onako brzo i jednostavno kako se očekivalo. Pod integracijom se često prikriveno misli na asimilaciju.

Želio bih se osvrnuti na pojam koji se u hrvatskim medijima često koristi, a i Vi ste ga spomenuli, a to je „bijela kuga". Što se podrazumijeva pod pojmom „bijela kuga"? Usto, ako je nekada strah od dijeljenja imanja bio razlogom za manji broj djece, danas iza takve odluke stoje drugi motivi ali je učinak isti, manji broj djece. Upravo u sklopu toga poslužit će nam Bijela kugaNaime, još od polovice 19. stoljeća na nezanemarivom prostoru u Slavoniji počelo je svjesno ograničavanje broja djece u obitelji kako bi se imanje očuvalo od cijepanja. Dok je velika većina stanovništva živjela od poljoprivrede bogatstvo se mjerilo površinom plodne zemlje. Upravo na područjima bogatim plodnom zemljom najprije se spominje raširenost svjesnog ograničavanja broja djece u obitelji, a upravo će tu pojavu Ivan Berti, župnik Đakovačke biskupije 1930. godine nazvati »bijelom kugom«.objašnjenje pojma „bijele kuge".

Naime, još od polovice 19. stoljeća na nezanemarivom prostoru u Slavoniji počelo je svjesno ograničavanje broja djece u obitelji kako bi se imanje očuvalo od cijepanja. Dok je velika većina stanovništva živjela od poljoprivrede bogatstvo se mjerilo površinom plodne zemlje. Upravo na područjima bogatim plodnom zemljom najprije se spominje raširenost svjesnog ograničavanja broja djece u obitelji, a upravo će tu pojavu Ivan Berti, župnik Đakovačke biskupije 1930. godine nazvati »bijelom kugom«.

Nerijetko se u literaturi, u širem kontekstu, pod pojmom »bijela kuga« podrazumijeva široko rasprostranjena praksa obavljanja pobačaja da bi se sačuvalo imanje od dijeljenja. Patrijarhalna Hrvatska imala je visok fertilitet, a stanovništvo se odlijevalo prema Slavoniji, gradovima i, kao i s preostalog hrvatskog prostora, prema inozemstvu. Doseljeno stanovništvo u Slavoniju brzo je prihvaćalo slavonsku tradicionalno nisku sklonost k rađanju.

Činjenica je da niti jedno tako veliko područje u Hrvatskoj nije bilo tako dugo imigracijsko kao što je bila Slavonija, ali kako nam je poznato, od 1960-ih, sa smanjivanjem važnosti poljoprivrede, Slavonija postaje trajno emigracijsko područje.

Vratimo se na pitanje moralne krize i gubitka vrijednosnih okvira. Naravno da su se dogodile promjene, ali to nije najvažniji razlog ovako dramatičnih demografskih trendova u Hrvatskoj. Prenaglašavanje moralne krize i gubitka vrijednosnih okvira bježi se od stvarnih problema s kojima se danas susreću oni koji žele imati djecu. Uvijek je bilo onih koji su svojom voljom ili MjereIstraživanja su pokazala da je u Hrvatskoj - kao i u preostalim bivšim socijalističkim zemljama, ali i u Italiji i Španjolskoj – na mali natalitet jako utječu, između ostalog, egzistencijalni problemi, a to su nezaposlenost i nesigurna zaposlenost mladih i teško rješivi stambeni problemi mladih. Sve zemlje koje bilježe relativno povoljne demografske trendove imaju i pozitivnu diskriminaciju zaposlenih žena koje podižu djecu.zbog objektivnih okolnosti ostali bez djece.

Izumiremo

Možete li našim čitateljima ukratko objasniti pojam „socijalni sterilitet"?

Naziva se „socijalitetni sterilitet". Budući sam to u suautorstvu temeljito istraživao odgovor bi bio predugačak. Ako mislite da je to zanimljivo odgovorit ću Vam. Pojednostavljeno to su oni koji nisu u braku i nemaju djece. U Hrvatskoj je to više zbog problema egzistencije, a malo zbog svojevoljne odluke.

Koje mjere Vi predlažete za popravljanje demografske slike Hrvatske?

Istraživanja su pokazala da je u Hrvatskoj - kao i u preostalim bivšim socijalističkim zemljama, ali i u Italiji i Španjolskoj – na mali natalitet jako utječu, između ostalog, egzistencijalni problemi, a to su nezaposlenost i nesigurna zaposlenost mladih i teško rješivi stambeni problemi mladih. Sve zemlje koje bilježe relativno povoljne demografske trendove imaju i pozitivnu diskriminaciju zaposlenih žena koje podižu djecu.

Naravno, situacija se mijenja pa i spomenuti sustav životnih vrednota ima utjecaja, ali to ne u tolikoj mjeri kako se obično misli. Hrvatska treba donijeti dugoročnu demografsku politiku koja je uvjet opstanka. Budući već više od 20 godina broj umrlih nadvisuje broj živorođenih jasno je da izumiremo. Čudno i šutnja većine političkih, gospodarskih, znanstvenih, vjerskih elita sve nadvisuje.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.