Razgovor s dr. Damirom Pešordom

Poštovani dr. Pešorda, pred nešto više od tri mjeseca predstavljena je Vaša nova knjiga pod naslovom „Nametnička kultura (ogledi o društvenim i kulturnim pitanjima)". Možete li naše čitatelje ukratko poznati sa sadržajem knjige?

Riječ je, kao što je i u podnaslovu rečeno, o ogledima o društvenim i kulturnim pitanjima. Većina tih tekstova objavljena je prethodno u tjednicima Hrvatski tjednik i Hrvatsko slovo, no ima i onih koji dosada nisu objavljivani ili su izmijenjeni u odnosu na prvotnu verziju. Ipak, ono što držim najvažnijim za tu knjigu jest koncepcija same knjige i nosiva ideja koja objedinjuje sve eseje uvrštene u knjigu.

Tu ideju možemo sažeti u tvrdnju o nametničkom karakteru suvremene kulture. Ta se teza u pojedinim esejima eksplicira, oprimjeruje i argumentira. Knjiga je podijeljena na pet dijelova. U prvom dijelu u fokusu interesa je kriza suvremenog kršćanstva, u drugom dijelu to su suvremeni društveni procesi i odnosi, u trećem dijelu razmatraju se učinci globalizacije na nacionalne države, u četvrtom se raščlanjuje sindrom dvostrukog ''nametništva'' u suvremenoj hrvatskoj kulturi, dok su u petom dijelu osvrti na knjige suvremenih hrvatskih autora koji se tom ''nametništvu'', na ovaj ili onaj način, suprotstavljaju. Nova evangelizacijaNovu evangelizaciju trebali bi povesti novi ljudi koji bi vlastitim životom svjedočili Evanđelje. Suvremenom kršćanstvu ne prijeti opasnost od znanosti, kao što se mislilo u prošlim stoljećima, nego od nedostatka žara. Prosvjetiteljski optimizam osamnaestog i devetnaestog stoljeća u međuvremenu je zanijemio pred krajnjim pitanjima, i sazrela je svijest da konačne odgovore ne može dati fizičar ili biolog, baš kao ni teologTo bi bio sažet opis knjige, za ostalo treba zaviriti u samu knjigu.

Destruktivan karakter suvremenih kulturnih praksi

Što podrazumijevate pod sintagmom „nametnička kultura"?

Sintagmom ''nametnička kultura'' želio sam ukazati na destruktivan karakter suvremenih kulturnih praksi, od književnosti do odijevanja ili obiteljskih odnosa i modela. Sve naše društvene interakcije i kulturne prakse plod su tisućljetnog zrenja zapadne civilizacije na judejsko-kršćanskim i antičkim, grčko-rimskim temeljima. Suvremene kulturne prakse to nasljeđe proglašavaju mrtvim i neobvezujućim, no ne nude ništa novo nego se gnijezde u tom plodu kao crvi u jabuci.

Pod tim ''ništa novo'' mislim na nepostojanje novog osmišljavajućeg koncepta koji bi društvo opskrbio neophodnim paketom vrijednosti i značenja bez kojih društvo na afektivnoj razini ne može funkcionirati kao organska cjelina. Bez tog neophodnog suglasja na afektivnoj razini samo je pitanje vremena kada će nastupiti nazadovanje i propadanje na materijalnoj razini. Pod tim podrazumijevam gospodarsku, demografsku i tehnološku krizu. Ja osobno držim da i ne treba osmišljavati nešto novo, neku novu religiju ili ideologiju, nego da je dostatno držati se onih dijelova kršćanske i nacionalne tradicije koji su još uvijek živi. poticajni i svježi.

Iz knjige se dade naslutiti kako kao jedan od lijekova protiv sveprisutnije nametničke kulture predlažete povratak kršćanskim vrijednostima, tj. kršćanskoj viziji svijeta?

Da, to sam konstatirao i u odgovoru na prethodno pitanje, no pravi je problem odgovor na pitanje što je danas kršćanska vizija Kulturna elitaKulturna elita ne može se stvoriti preko noći. Stare strukture s udbaško-komunističkim backgroundom malo su se pritajile, no nisu ispuštali konce iz svojih ruku. Nakon 2000-te vidjelo se koliko je malo vremena trebalo Račanu i njegovima da kotač povijesti vrate natrag u osamdesete, ako ne i sedamdesetsvijeta i što su danas kršćanske vrijednosti. Tko je ovlašten da to tumači? Ako promatramo Zapad u cjelini, kršćanstvo je vrlo heterogeno unutar sama sebe. Čitajući suvremene teologe, osobito protestantske, čovjek – ako je i bio vjernik – dolazi u napast da posumnja.

Novu evangelizaciju trebali bi povesti novi ljudi koji bi vlastitim životom svjedočili Evanđelje. Suvremenom kršćanstvu ne prijeti opasnost od znanosti, kao što se mislilo u prošlim stoljećima, nego od nedostatka žara. Prosvjetiteljski optimizam osamnaestog i devetnaestog stoljeća u međuvremenu je zanijemio pred krajnjim pitanjima, i sazrela je svijest da konačne odgovore ne može dati fizičar ili biolog, baš kao ni teolog.

Na koncu i prvom, i drugom, i trećem ostaje tek vjera. A upravo nje, vjere, bojim se, danas nedostaje. Ali za kršćane ima jedna dobra vijest, ukoliko su uistinu to što se deklariraju da jesu, nemaju se čega bojati, jer njihovo je Kraljevstvo Božje. Nadam se da je iz ovoga što sam rekao razvidno da uspjeh kršćanstva ovisi o angažmanu samih kršćana, a taj angažman, ako smo uistinu vjernici, protumačit ćemo kao Božje djelo.

Koliko su nacionalno orijentirane strukture u RH uopće svjesne važnosti kulturne borbe za prevlast na političkom planu?

Bojim se, malo, u svakom slučaju – nedovoljno! Tuđman je nešto pokušavao u tom smislu, no kulturna elita ne može se stvoriti preko noći. Stare strukture s udbaško-komunističkim backgroundom malo su se pritajile, no nisu ispuštali konce iz svojih ruku. Nakon 2000-te vidjelo se koliko je malo vremena trebalo Račanu i njegovima da kotač povijesti vrate natrag u osamdesete, ako ne i sedamdesete.

Danas imamo to što imamo, Titova omladinca na čelu HTV-a, Titova gardista na Pantovčaku, detuđmanizirane medije, Jozić-Jovanovićev pravopis, Jergovića i Tomića kao književne klasike, Frljića kao kultnog redatelja, ministricu kulture koja pokušava spriječiti registraciju Zaklade Zvonko Bušić, sjajnog kršćanskog publicista i mislioca Zorana Vukmana koji nema gdje pisati, mnoštvo dobrih pisaca i pjesnika gurnutih na krajnje margine književnosti...

No, ostajem kod svoje još davno iznesene teze da prevagu nećemo steći ni na političkom planu DanasDanas imamo to što imamo, Titova omladinca na čelu HTV-a, Titova gardista na Pantovčaku, detuđmanizirane medije, Jozić-Jovanovićev pravopis, Jergovića i Tomića kao književne klasike, Frljića kao kultnog redatelja, ministricu kulture koja pokušava spriječiti registraciju Zaklade Zvonko Bušić, sjajnog kršćanskog publicista i mislioca Zorana Vukmana koji nema gdje pisati, mnoštvo dobrih pisaca i pjesnika gurnutih na krajnje margine književnosti...dok je ne ostvarimo na kulturnom planu. Prvi test nove vlasti, držim da će to biti HDZ s koalicijskim partnerima, bit će upravo potezi te vrste, od imenovanja ministra/ministrice kulture do odobravanja sredstava za medije poput Hrvatskog slova ili vašeg portala.

U knjizi dosta pišete i o političkim i medijskim strukturama u RH koje karakterizira balkansko-jugoslavenska orijentacija na društveno-političkom i kulturnom planu. Kome je u interesu takva orijentacija umjesto orijentacije na politički, kulturno i gospodarski razvijeniju Srednju Europu?

Ne radi se tu samo o interesu, u pitanju je i, da tako kažem, ljubav prema izgubljenoj domovini. Neki su jednostavno navikli misliti i funkcionirati u tim relacijama ''od Vardara pa do Triglava''. Na čisto ljudskoj razini ih mogu razumjeti, teško je prihvatiti nestanak onoga za što smo bili emotivno i interesno vezani, međutim problem je u tomu što oni taj svoj jugoslavenski kod kroz upravljanje medijima i kulturom pokušavaju ucijepiti u svijest novih naraštaja. Na taj način izravno štete državi u kojoj žive i koja ihizdašno financira. To graniči s perverzijom.

Duboki mislioc

Ovih je dana iz tiska izišla knjiga Zvonka Bušića pod naslovom „Zdravo oko/Sjećanja". Budući da ste Vi urednik knjige molimo Vas da nam kažete nešto više o njezinu sadržaju.

Sa Zvonkom sam bio prijatelj, nagovarao sam ga da piše, čitao napisano, pomagao mu pokojom sugestijom i slično. Ni sanjao nisam da će ispasti tako da budem urednik knjige njegovih sjećanja. Nakon njegove smrti nas nekoliko prijatelja bilo je pri ruci Julie u poslu oko pripreme knjige za tisak, i toj velikoj ženi treba zahvaliti što danas imamo sjajnu i potresnu knjigu.

Ona je knjigu opremila odabranim fotografijama, dokumentima i dopisala završni dio knjige završavajući ono što Zvonko nije stigao dovršiti. Knjiga je, po mojem sudu, ne samo povijesni dokument nego i sjajna literatura. Osobito bih istaknuo to da nam ona predstavlja Zvonku Bušića ne samo kao borca za hrvatsku slobodu nego i kao vrsnog poznavatelja filozofije i dubokog mislioca. Svaki nacionalno svjestan Hrvat s kakvom-takvom navikom čitanja trebao bi tu knjigu imati u svojoj knjižnici.

Izborni zakon

Referendumska inicijativa „U ime obitelji" glede promjene izbornog zakonodavstva – kojoj je prvenstveni cilj uvesti tzv. preferencijalno glasovanje – ponovno je uzbunila političku scenu u RH. Kako komentirate činjenicu da su i HDZ i SDP ustali protiv te incijative?

Prvo bih se odredio prema referendumu. Moram priznati da me obuzimaju dvojaki osjećaji kada razmišljam o tomu. S jedne strane pozdravljam tu inicijativu i referendum kao sredstvo kojim narod pokušava obuzdati naše naopako nasađene politike i političare. Sklon sam i preferencijalnom glasovanju i propitivanju izbornog praga. S druge strane pak nisam siguran ne postoje li u predloženim izmjenama neke zamke.

Ne one o kojima govori Peđa Grbin, nego neke druge. Recimo, pitam se nije li pametnije referendumski argument sačuvati za neko važnije pitanje, recimo, izlazak iz EU? Drugo, nije li možda vrijeme, kada se već pokreće referendum o izmjeni izbornog zakona, da se problematiziraju neka druga pitanja, primjerice broj zastupnika nacionalnih manjina i broj zastupnika dijaspore, gdje prvi bivaju nadzastupljeni a drugi podzastupljeni?

Što se tiče protivljenja dviju najvećih stranaka referendumu, on je očekivan. Preferencijalno glasovanje slabi moć stranačkih vođa, dok snižen izborni prag velikim strankama otima po koje zastupničko mjesto. DvojakoPrvo bih se odredio prema referendumu. Moram priznati da me obuzimaju dvojaki osjećaji kada razmišljam o tomu. S jedne strane pozdravljam tu inicijativu i referendum kao sredstvo kojim narod pokušava obuzdati naše naopako nasađene politike i političare. Sklon sam i preferencijalnom glasovanju i propitivanju izbornog praga. S druge strane pak nisam siguran ne postoje li u predloženim izmjenama neke zamkeZato sam gotovo uvjeren da će velike stranke iznaći način da se referendum izbjegne. Političke elite, uostalom, rade na tomu da se u budućnosti bilo kakav referendum onemogući.

Moćnici ne vole prečesto pitati narod za mišljenje. Stoga bih najsretniji bio da se krenulo s inicijativom za referendum kojim bi se trajno onemogućilo da nam zakonskim manipulacijama oduzmu referendum kao način izravnog participiranja naroda u odlučivanju o važnim pitanjima. Ako je uopće moguće formulirati takvo referendumsko pitanje.

Konzervativna i kršćanska inteligencija posljednjih je oko dvije godine značajno pojačala svoj društveno-aktivistički angažman. Kako gledate na te procese?

Da, uočljiva su neka gibanja na toj sceni. Prije svega treba primijetiti da su ti konzervativno-kršćanski krugovi konačno naučili lekciju o tzv. civilnom društvu. Držim da je tu pozitivnu ulogu odigrala Katolička crkva. Sa zanimanjem i simpatijama pratim taj aktivizam, no osobno sam, barem što se mišljenja tiče, skloniji osamljeničkoj poziciji. Ona mi omogućuje prijeko potrebnu slobodu. Tamo gdje je mnogo istomišljenika, malo je mišljenja.

No svjestan sam potrebe zajedničkog, skupnog djelovanja, osobito ako je riječ o obrani nekih vrijednosti bitnih za skladno i uspješno funkcioniranje društva. Stoga, kada god prepoznam da se radi o takvom nečemu, spreman sam podržati takvo djelovanje, pa i uključiti se u onoj mjeri koja ne ograničava moju osobnu slobodu, ali ni ustavom zajamčenu slobodu drugih.

U svakom slučaju, udruge kršćansko-konzervativne provenijencije rade uglavnom društveno korisne ivažne stvari. Osobno mislim da u tom aktivizmu možda izostaje naglašenija nacionalna komponenta, pri čemu mislim na svijest o važnosti nacionalne i državne suverenosti. Naime, kao da se zaboravilo da ugroza suverenosti može doći i sa zapada, a ne samo s istoka.

Izbori

Predsjednički izbori zasigurno će biti top-politička tema narednih mjeseci u Hrvatskoj. Zanima nas stoga kako gledate na izglede sadašnjeg predsjednika dr. Ive Josipovića, a kako na izglede gospođe Kolinde Grabar Kitarović?

Pobijedit će najvjerojatnije gospođa Grabar Kitarović.

U sjeni predsjedničkih izbora lagano se odvijaju i pripreme za sljedeće parlamentarne izbore. Hoće li po Vama HDZ – što bi se reklo – „po inerciji" dobiti sljedeće izbore ili će glasači tražiti konkretne i ozbiljne političke i gospodarske programe? I kako komentirate nedavno potpisanu koaliciju HDZ-a i HSLS-a?

Ključni su predsjednički izbori iako uloga samog predsjednika nije ključna. Jedini način da Josipović izbaci iz igre HDZ-ovu kandidatkinju jest da angažira Milana Bandića i još nekoliko tipova poput Đapića i sličnih političkih igrača. Naravno, uz to bi bio nužan i cijeli niz obavještajno-medijskih manipulacija kako bi stvar uspjela.

Dakle, ako pobijedi HDZ-ova kandidatkinja na predsjedničkim izborima, u što vjerujem, HDZ će pobijediti relativno lako. No, uvijek je nezahvalno predviđati budućnost, ne znamo što sve još može dogoditi do izbora, kako će se razvijati stvari na međunarodnoj sceni, hoće li se Hrvatska gospodarski urušiti što otvara mogućnost da nam postave nekog ''stečajnog upravitelja'' ...

Što se tiče koalicije s HSLS-om, ona samo pokazuje Karamarkovu dosljednost. Naime, otkako je došao na čelo HDZ-a, Karamarko pokušava eliminirati bilo koju mogućnost da ga parlamentarni izbori iznenade, nastoji sve grupacije koje nisu pod izravnom kontrolom aktualne koalicije na vlasti uvezati u koaliciju s HDZ-om. Koalicije s HDZ-omOtkako je došao na čelo HDZ-a, Karamarko pokušava eliminirati bilo koju mogućnost da ga parlamentarni izbori iznenade, nastoji sve grupacije koje nisu pod izravnom kontrolom aktualne koalicije na vlasti uvezati u koaliciju s HDZ-omEvo, baš jučer pročitah da je u tu orbitu, čak i po cijenu raskola, uvučen i HRAST.

Mislim da je pristupanje HRAST-a HDZ-ovoj koaliciji, pod uvjetom da Ilčić uspije očuvati stranku, čak i važnije od pristupanja HSLS-a. Pitam se samo kako aspiranti na visoke pozicije unutar HDZ-a gledaju na te sve brojnije pridošlice? Što se tiče ideoloških razlika između HDZ-a i HSLS-a, one ne bi trebale biti problem, zna se tko je glavni u takvoj koaliciji. Ja se više bojim da će HDZ od proklamiranih konzervativnih i nacionalnih pozicija odustajati pod utjecajem Bruxellesa i ''mangupa u vlastitim redovima'' nego pod utjecajem Darinka Kosora.

Predviđanje budućnosti je nezahvalan posao, no zanima nas koje su Vaše prognoze glede hrvatske budućnosti u narednim godinama? Postoje li u Hrvatskoj političke snage koje bi Hrvatsku podigle iz sadašnjeg dubokog političkog i gospodarskog blata koje je upala?

Vjerujem da postoje, kad ne bih vjerovao, vjerojatno bih odustao i od ovog intervjua. No ne očekujte od mene da ih imenujem. Poznajem barem stotinjak ljudi koji bi bili bolji premijeri od sadašnjega, no oni se uglavnom ne natječu na izborima, a kada bi se i natjecali, sumnjam da bi prošli! Na početku tranzicije gotovo svatko je mogao otvoriti dućan ili pokrenuti neki drugi poslić i, uz malo sreće, obogatiti se. Barem po ondašnjim standardima. Danas takvi nemaju šanse u konkurenciji s velikim trgovačkim centrima.

Slično je i u politici, za ulazak u igru nužna su velika sredstva i organizacija. Samo neki novi potresi i ekstremno krizne situacije mogu na površinu izbaciti neke sasvim nove ljude. Do tada ostaje nam raditi pritisak na one snage koje su u aktualnoj konstelaciji barem deklarativno najbliže onomu što i sami zastupamo da to budu i stvarno. A tu je, kao što sam prethodno naglasio, ključna uloga kulturne borbe.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.