Novi natječaj za dramsko djelo (igrokaz) Gradske knjižnice Požega: Dobra majka, ma i bijedna, čedu svom je zlata vrijedna!

Gradska knjižnica Požega upravo je raspisala drugi natječaj za dramsko djelo (igrokaz) pod nazivom „Povratak u Zlatnu dolinu“, s temom „majka“ (Natječaj - Povratak u Zlatnu dolinu).

Poticaj pokretanju natječaja je, kako kažu, „revitalizacija života i djela hrvatske dječje književnice Zlate Kolarić-Kišur, koja je ujedno i znamenito ime požeške zavičajne povijesti i književnosti“. Prošle godine u natječaju je sudjelovalo dvadesetak djela, a pobijedio je tekst Darka Macana „Svjetski dan bez mobitela“ koji su izveli polaznici Male škole kazališta na završnoj manifestaciji kada je dodijeljena nagrada.

Članica povjerenstva natječaja (uz književnika Hrvoja Kovačevića i knjižničarku Dijanu Klarić koja je pokrenula i vodi projekt natječaja), naša poznata teatrologinja, kazališna kritičarka i redovita profesorica u miru dr. sc. Sanja Nikčević pohvalila je zamisao Gradske knjižnice Požega i odabranu temu natječaja:

„Oni tim natječajem ne revitaliziraju samo život i djelo Zlate Kolarić-Kišur ili požešku zavičajnu književnost nego žele upozoriti na onu dobrotu, ljepotu i toplinu koja je u njezinu djelu. Žele istaknuti vrijednosti koje njezino djelo afirmira, a koje su protjerane iz vladajućega kanona do te mjere da se već i nad dječju književnost nadvio pritisak rušenja vrijednosti u ime 'priprave djece na život'. Ali psiholozi kažu da isključivo usvajanje životnih vrijednosti i slika obitelji kao prostora sigurnosti jača dijete tako da može izrasti u sretnu i snažnu osobu koja će se moći nositi s teškoćama života.“

Ovogodišnji natječaj konkretno je nadahnut scenskim prikazom za djecu Zlate Kolarić-Kišur „Dobra majka – ma i bijedna, čedu svom je zlata vrijedna!“, a dr. Nikčević ima samo lijepe riječi za to djelo:

„Kad sam ga pročitala, ostala sam zapanjena: kako je jednostavno, naoko naivno, a kako je zapravo duboko. I kako je inkluzivno. Ovo je djelo dubinski inkluzivno, iz srca autorice, iz društva u kojem je živjela, a ne iz mode. U središtu tog djela tri su slike: gradska, seoska i romska djeca koja kroz stihove govore o onome što vole u svom životu i o svojoj majci… Iznenadilo me je kako je autorica jednostavno iznijela razlike među tim sredinama, pa i predrasude koje imamo jedni prema drugima, ali ih je onda tako lijepo nadvladala. Prvo je pokazala da svako dijete voli ono gdje živi i nema 'viših' i 'nižih' jer svaka pozicija u društvu ima svoje prednosti i mane. Međutim, važan razlog te ljubavi prema okolini u kojoj dijete živi jest njegova majka, a svaka majka, bez obzira na način života ili siromaštvo, svojom dobrotom i ljubavlju stvara djeci osjećaj sigurnosti i sreće. Zbog te svoje poruke djela autorica namjerno u naslov stavlja onu najsiromašniju majku: 'Dobra majka, ma i bijedna, čedu svom je zlata vrijedna!' Siromaštvo ne umanjuje njezinu vrijednosti jer je ona u dobroti i ljubavi koju daje... Tako je autorica istovremeno istaknula bit dobrote i uključila sve socijalne slojeve kao ravnopravne!

Takav prikaz svijeta i govora o drukčijosti i inkluzivnosti drukčijih puno je pošteniji i iskreniji nego današnja moda govora 'da smo svi isti' jer svatko vidi da smo različiti, ali ta različitost može se prihvatiti samo ako se u njoj nađe nešto što nas povezuje. Očito je da nas povezati mogu jedino – temeljne vrijednosti... Kao što je to ljubav prema majci. I obitelji… Ta snaga jednostavnosti u kojoj se mogu naći i ljepota i dobrota i ljubav majke i djeteta tema je novoga natječaja i kao član i ovoga povjerenstva radujem se tekstovima koji će doći.“

(hkv)