Pakrac: Otkrivanje biste Svenu Lasti

U nedjelju 18. travnja, nakon mise u crkvi Blažene Djevice Marije, u Pakracu je otkrivena bista velikana hrvatskoga glumišta i hrvatskog branitelja Svena Laste. Bista je postavljena u Domu "Dr. Franjo Tuđman", a u organizaciji Kulturno-prosvjetnog društva „Sloga“ iz Pakraca i Svenovih prijatelja simbolično je otkrivena na dan njegova rođendana.

Poprsje je djelo hrvatskog kipara i profesora Stjepana Gračana nastalo inicijativom Slobodana Praljka, a jednaka poprsja nalaze se u središnjem parku u Sunji, koju je branio, i u Dramskom kazalištu “Gavella” u Zagrebu, kojemu je bio jedan od utemeljitelja.

 ***

KPD „Sloga“ objavio je na svojim stranicama njegovu biografiju:

„Sven Lasta, hrvatski glumac i legendarni branitelj, rođen je u učiteljskoj obitelji Petra i Vere rođene Križ 18. travnja 1925. u Pakracu. Otac Petar bio je književni kritičar i povjesničar, koji mu je vjerojatno prenio ljubav prema književnosti usko vezanoj za njegov izbor životnoga puta. U Pakrac je Petar Lasta, Svenov otac, doselio iz Hercegovine te radio kao nastavnik Učiteljske škole, predavač povijesti i hrvatskog jezika. Ista, Učiteljska, škola djelovala je u Pakracu od 1871. do 1965. godine.

Majka Vera rođena Križ iz Pakraca, također je bila učiteljica u Građanskoj školi, njeni roditelji doselili su iz Čabra u Gorskom kotaru. Obiteljska kuća Križ, u današnjoj ulici Obala Petra Krešimira IV., popularno zvanoj “Venecija” (uz našu Pakru) na broju 2, prodana je obitelji Ajhner nakon Domovinskog rata, a njena zadnja stanovnica bila je gđa Ljerka Križ, umrla 2006. godine u 103. godini života.

Obitelj Lasta nije živjela kod Križevih već u kući u samom centru grada, preko puta utvrde uz pravoslavnu crkvu u učiteljskom stanu. Sven je imao trnovit životni put kojim je obogatio hrvatsko glumište, sudjelovao u dva iznimno važna rata za hrvatski narod; kao antifašist i kao istinski hrvatski domoljub.

Naš i svoj Pakrac je posjetio zadnji put prigodom obilježavanja prve obljetnice Vojno redarstvene akcije “Bljesak” 1996. godine u pratnji prijatelja Veljka Barbierija i pokojnog Slobodana Praljka. Iste je godine, nakon samo tri mjeseca, preminuo u Zagrebu gdje je i pokopan.“

(M. Međimorec, hkv)