Zdravko Tomac, "Misli o vjeri i nevjeri"

Izdavačka kuća Tkanica i Zdravko Tomac pozivaju Vas na predstavljanje knjige „Misli o vjeri i nevjeri“. Predstavljanje će se održati u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu, Dvorana Vijenac, Kaptol 29 a, u ponedjeljak 26. ožujka 2018. u 18 sati.

Predstavljači:

Vlado Košić, biskup sisački
p. Stjepan Fridl, DI
Prof. dr. sc. Zdravko Tomac, autor
Željko Tomac, spiker i voditelj

Izvod iz knjige "Misli o vjeri i nevjeri - o kulturi života i kulturi smrti"

1. ZLO ĆE I U BUDUĆNOSTI BITI ZASTRAŠUJUĆA SILA

"Kad bi u ljudi, takvih kao što većinom jesu, dobro bilo jače od zla, bilo bi bolje uzdati se u njihovu pravednost, pravičnost, zahvalnost, vjernost, ljubav ili sažaljenje, nego li u njihov strah; ali, budući da je kod njih sve obrnuto, onda je korisnije postupati na suprotan način."

(Niccolo Machiavelli)

Predrasude pa i sama svijest čovjeka vrlo se sporo i teško mijenjaju. Mijenja se okoliš u kojemu čovjek živi, ali čovjekove moralne dvojbe i borba dobra i zla nisu se u suvremenom čovjeku bitno promijenile u odnosu na stare Grke i Rimljane. Zato ni danas grčke tragedije nisu démodé, jer su i za suvremenog čovjeka aktualne moralne dvojbe kojima se bave. Umjesto u ruralnoj sredini, sve više ljudi živi u urbanoj, umjesto na selu i u malom naselju, sve veći broj ljudi živi u megapolisu, umjesto u prirodnoj sredini, žive u tehničkoj sredini, otuđeni od prirode, drugih ljudi i samih sebe. Što čovjek živi u većoj gomili, to je usamljeniji, te zato svoj identitet pokušava postići pripadajući raznim velikim skupinama i kolektivitetima. Smisao života ne traži u sebi nego u progresu, napretku. Sve se podređuje napretku znanosti, tehnike, tehnologije i gomilanju materijalnog bogatstva. Smisao života jest imati sve više i više.

Bilanca protekloga tisućljeća, a osobito XX. stoljeća, je zastrašujuća. Dvadeseto stoljeće jest stoljeće staljinizma, fašizma i nacizma, stoljeće koncentracijskih logora i tvornica smrti. Organizirano je ubijeno više od 180 milijuna ljudi. Cinici kažu: bilo bi ubijeno i više, ali su tehničke mogućnosti bile ograničavajući čimbenik. Toga ograničavajućega čimbenika u ovome tisućljeću neće biti. Kažu da je Amerika najjača supersila, jer ima oružja kojim može vrlo brzo, ne samo uništiti cijeli svijet, nego i svakog čovjeka barem tri puta ubiti, dok to Rusija može svega jedanput. Kako je zlo ugrađeno u bit čovjeka, a kako se čovjek najsporije mijenja, nema nikakve dvojbe da će zlo biti i u budućnosti velika sila i da je opasno praviti planove koji ne previđaju postojanje zla kao velike sile.

prof. dr. sc. Zdravko Tomac