Zetićeva umjetnost fotografije

Umjetnost fotografije stara je više od 150 godina. Koliko je užitaka pružila u tom razdoblju, znaju zaljubljenici u to magično oko kamere koje bilježi i zaustavlja život što je nestao, prohujao u vremenu i prostoru. Nije fotografija samo dokument, ona je i to, ali čim uhvati onaj diskurs refleksivnog, mističnog, snovitog ili tajnovitog, fotografski se zapis pretvara u solilokvij snimatelja, u priču, problematizira topos (pejzaž), sugerira vrijeme kao četvrtu dimenziju, odaje se gotovo sakralnom pokušaju tajnovitih namjera sačuvanja onoga što je bilo.

Auktor ovog fotografskog artizma, Dražen Zetić, tematski se veže za prostor Bokokotorskoga zaljeva, tragajući ne samo za veličanstvom planinskih gromada koje se ogledaju u moru, nego i za naoko beznačajnim partikulicama ruzinaste ljepote: olinjaloga kajića, zahrđaloga lanca, prozora otpalih škura, nagrizenoga kamenog stupovlja, smeđkastih kaleža ili keramičke posude koja podsjeća na mrtve prirode majstora Chardina.

Sklonost ovim temama mrtvih priroda odaje melankoličnu dušu, traganje za nadnaravnim prostorima, pomalo prožetih Thanatosom i tamninom koja podsjeća na barokne ugođaje i slutnje smrti. Sve materijalno je prolazno, sve odlazi u zaborav, sve tone u vrijeme koje kronosovski guta naše uspomene, osame naših predaka i ostatke neponovljive prošlosti. U vitičastom ukrasu nad bucalom čuva se i znalački kovački dar davno umrloga majstora, kakvih više nema, u pomno složenim kamenovima prazne kuće još ječe glasovi, ispod raspuknute makulature stare knjige zapis je kojega bi trebalo odgonetnuti, u odsjaju i sjeni kaleža tajna je života i smrti, u osamljenu cvijetu skrivena je ljepota koju pjesnik kamere pronalazi, u akantusu na vrhu sačuvana kapitela jeka je antike koja je dodirnula obalu...

Osnovno sredstvo Zetićeve umjetnosti fotografije odnos je svjetla i sjene. Svjetlo će razotkriti strukture kamena, drveta, metala, flore, obasjati uzbibane ili glatke površine mora, prodrijeti kroz neke otvore u drevnim utvrdama, stvoriti čarobne prizore sunčeva zalaska i planine obliti rumenilom, a površje mora zlatom. Sjene su dio života pa i zapisa o njemu: one su slojevite i javljaju se u pretapanju sa svjetlom, kao u filmu, pastelno preuzimajući svjetlu glavnu ulogu i utapajući u duboku tamu i tišinu ono jasno i zvonko u sunčevu sjaju. Time se pjesničko i sjetno obraća gledatelju nudeći nezamjetnu partikulicu u sjeni.

Kompozicija kao element slikarstva i ovdje zauzima važno mjesto: od uvećanja pojedinosti, do ritma kakve arhitektonske građevine, sudara oblih i ravnih linija, pa do veličanstvenih veduta otoka u čistom impresionističkom izboru boja i doba dana, a isto tako i divljenja pred uznemirenim i razbarušenim nebom, koje luduje ponad statične stare crkve. Kotor počiva u ljušturi zidina s masivom modrikastih planina iza leđa i čuva misao o vrijednosti prošloga. O tome je veliki Tin rekao: pjesnici su povjesnici. Zar umjetnici fotografije to nisu?

Popis radova

1. Historija duše
2. U svili jutarnjeg mora
3. Opustjeli hramovi
4. Uminula stoljeća
5. U bespućima sna
6. U zavičaju predaka
7. Ostarjela dama
8. U sjeni svetišta
9. Besjede iz prošlosti
10. Utonule lađe
11. Sjenoviti gorostasi
12. U samoći plavetnila
13. Skamenjele riječi
14. Arzini šaptaji
15. Usnula zvona
16. Nijema molitva
17. Smaragdni odsjaji
18. Anđeli boli
19. Arhitektura duše
20. Praskozorja
21. Procijepi nade
22. Smiraji duha
23. Bedemi straha
24. Svileni plašti
25. Djevojka iz stara Bara
26. Osute tišine
27. U daljini samotišta
28. Tvrđe od tišine
29. U samoći svijeta
30. Nevjesta Jadrana
31. Pozaspala ognjišta
32. Refleksija sjaja
33. Olahoreni časi
34. Tragovi muke
35. Proroci naraštaja
36. Opsjene dana
37. Božji dodir
38. U vrletima gorja
39. Stara Dalmacija
40. Smrtonosni zagrljaji
41. Okađeni uzdasi
42. Nago siroče
43. Modrine
44. Ujesen
45. Ruine
46. Urbane priče
47. Duše pokojnika
48. Santa Maria in punta
49. Nevere
50. Rasanjani trenuci
51. U smiraju tisućljeća
52. Ostaci imperija
53. Okamenjeni kruh
54. Neznana djeva
55. Poljubac antike
56. Sumračja
57. Odrazi
58. Torzo Herkula
59. Bokelj
60. Kaćun nebeski

Nevenka Nekić, prof.

Dražen Zetić široj javnosti predstavlja se u Boki kotorskoj 2011. godine svojom prvom izložbom fotografija pod naslovom Verige. 2012. godine izlaže fotografije u Hrvatskoj kulturnoj zakladi „Hrvatsko slovo“ u Zagrebu na temu Harna djeca Boke kotorske. Izložbu fotografija postavlja 2014. godine u Galeriji Svratišta Cinkuš s naslovom Iz vjedara mora (Zapisi o Boki) te naposljetku isti postav izlaže 2015. godine u Galeriji „Montenegrina“ (Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore „Montenegro“ Zagreb - Crnogorski dom) i u Hrvatskoj paneuropskoj uniji. Na području dokumentarnoga filma Zetić je autor dvaju kratkometražnih uradaka: Za jedan zub (Priča o beskućnicima) iz 2013. i U zaljevu svetaca 2017. godine.

Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809 Zagreb, Kršćanskog akademskog kruga.