Simfonijski koncert u HNK Split

Orkestar Opere Hrvatskog narodnog kazališta Split u petak 27. siječnja s početkom u 20 sati izvest će Simfonijski koncert na čijem su programu djela Felixa Mendelssohna i Brune Bjelinskog. Izvedbom će ravnati maestro Alan Bjelinski, a kao solist na klarinetu u izvedbi Koncerta za klarinet i gudače Bjelinskog nastupit će Željko Milić.

Koncert započinje uvertirom Felixa Mendelssohna Bartholdyja (1809 – 1849) Hebridi, koju autor naziva i Fingalova špilja. Napisana 1832. nastala je pod dojmom putovanja mladog skladatelja po Škotskoj. Skladba, premda programsko djelo, ne prepričava priču već opisuje ozračje i priziva određeni prizor, postajući tako ranim primjerom simfonijske pjesme. Dvije glavne glazbene teme okosnica su skladbe: prva, lirska, koja tonski slika veličanstvenost i samotnost špilje, i druga, pokretljivija, koja opisuje pokret mora i „valjanje valova“, koje je Mendelssohn itekako osjetio, pateći od morske bolesti. Uvertira je praizvedena na koncertu u Londonu, u svibnju 1832. godine.

Putovanje po Škotskoj dvadesetogodišnjeg, a već svjetski poznatog, skladatelja nadahnulo je na skladanje nekih od najuspjelijih njegovih djela. Tom prigodom započeo je i rad na svojoj Trećoj („Škotskoj“) simfoniji u A-duru. . Premda je završna verzija partiture objavljena kao treća simfonija, bila je to zapravo Mendelssohnova posljednja od ukupno pet simfonija, i po mnogima njegova najbolja, ocijenjena kao najozbiljnija u tonu, najsofisticiranija u strukturi. Sam Mendelssohn nazivao ju je u više navrata „škotskom“, premda je izbjegao tu referencu u tiskanoj partituri. Mendelssohn je bio daleko od pobornika folklorne glazbe, tako da se prije nego o natruhama folklora ono „škotsko“ u nazivu odnosi na početno nadahnuće i ozračje tajanstvenosti, mračnih ruina i prirode koju je Mendelssohn želio oživjeti glazbom.

Bruno Bjelinski (1909 -1992) tvorac jednog od najvećih i najraznolikijih glazbenih opusa u Hrvatskoj, izdanak je višestrukog glazbenog nasljeđa, kao tipičan Mediteranac rođen u Trstu, koji je svoje raznolike afinitete i senzibilitete produbio i proširio školovanjem u Zagrebu. Stil Bjelinskoga mogao bi se ukratko opisati kao najbliskiji neoklasičnome. Djelujući nakon diplome na zagrebačkoj Muzičkoj Akademiji 1936. godine u Splitu, te za vrijeme Drugog svjetskog rata na Korčuli i u Bariju u Italiji, prima u sebe dojmove koji će se trajno osjetiti u njegovom skladateljskom jeziku, koji će odisati nadom, vedrinom i lakoćom izraza prepoznatljivom za njegov opus. Njegov Koncert za klarinet i gudače nastao 1952. bogatstvom glazbene misli i tehničkom zanimljivošću svrstava se među najuspjelije takve kompozicije u 20. stoljeću, uz bok koncertima Malcoma Arnolda, Paula Hindemitha, Aarona Coplanda i drugih vrhunskih ostvarenja žanra.

Alan Bjelinski rođen je u 1964. u Zagrebu u obitelji istaknutih hrvatskih glazbenika. Studirao je kod profesora Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i završio je poslijediplomski studij 1990. u klasi Maestra Pavle Dešpalj je u Zagrebu. Kao nagradu za mladog dirigenata iz Zaklade Lovre Matačića, dobio je prigodu studiranje kod Michaela Gielena na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu. Bjelinski je bio dirigent Zagrebačke filharmonije, Simfonijskog orkestra u Zagrebu, Zbora Hrvatske Radiotelevizije, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Simfonijskog orkestra BYU u Provo, Utah i filharmoniju u Udinama, Italiji. Od 1991-1994 bio je stalni dirigent simfonijski orkestra Hrvatskog radija i Televizije. Skladatelj je komorne glazbe, kao i glazbu za film, kazalište, video i televiziju. Maestro Bjelinski gotovo svake godine ravna izvedbama djela svojega oca Brune Bjelinskoga, jednoga od najplodnijih hrvatskih skladatelja, osobito snažno radeći na izvedbama svih djela iz njegova opusa.

D. Z. S.
Foto: Arhiv HNK-s Split