Predstavljena knjiga fra Bernardina Škunce »Za Križen na otoku Hvaru«

Knjiga fra Bernardina Škunce o jedinstvenoj laičko-pučkoj pobožnosti, koja traje više od 500 godina, a 2009. je uvrštena u popis nematerijalne duhovne baštine UNESCO-a – »Za Križen na otoku Hvaru« – objavljena u suizdanju Biskupskog ordinarijata u Hvaru i Glasa Koncila, predstavljena je u srijedu 20. ožujka u dvorani franjevačkog samostana Hercegovačke provincije u zagrebačkoj Dubravi.

O knjizi, objavljenoj prigodno u vremenu korizme, kad proživljavamo otajstvo i snagu muke Isusa Krista, govorili su Jozo Čikeš, predsjednik Udruge »Pasionska baština«, Anton Šuljić, svećenik i književnik, te Joško Ćaleta, etnomuzikolog. Riječi zahvale izrekli su autor Škunca i v. d. direktora Glasa Koncila Stjepan Pogačić, a uime domaćina događanja dobrodošlicu prisutnima zaželio je odgojitelj bogoslova fra Ljubo Kurtović. U glazbenom dijelu promocije nastupili su Tomislav Škunca i Anton Šuljić.

Predstavljajući sadržaj knjige, koja u četiri dijela cjelovito prikazuje religijsko-antropološku, liturgijsko-pučku i vjerničko-egzistencijalnu dimenziju hvarskih križnih ophodnji, pjevanja, molitava, simbola i duhovnih raspoloženja procesije Za Križen, Jozo Čikeš je naglasio da je riječ o pučkoj pobožnosti te da autorov pristup nije ponajprije teološki već kulturološki i antropološki.

Anton Šuljić je, prenoseći svoje doživljaje hvarskih procesija, istaknuo tri zapažanja: naboj mještana koji s procesijom živi cijelu godinu, vlastito iskustvo katarze te sklad riječi, daha i glasova u pjesmi. Ta knjiga je, iako znanstveno djelo, monografija, i svjedočanstvo o tome "što liturgija može, što vjera može i što još uvijek postiže u onom segmentu u kojem ona postaje tradicijom, dijelom kulture". "Jer vjera koja se ne inkulturira nije postigla one svoje učinke koji su joj naravni i primjereni. Vjera koja ne stvara kulturu, pa i vjera koja ne stvara novu kulturu gotovo da se nije otjelovila na ispravan način. Ovdje imamo svjedočanstvo otjelovljene vjere koja je još uvijek živa", zaključio je Šuljić.

Etnomuzikolog dr. Joško Ćaleta osvrnuo se na vrijednost crkvenoga pučkog pjevanja, tj. glazbeno-lirsku sastavnicu procesije te je dodao: "Glazbenim i poetskim sadržajem pjevanje napjeva kod slušača inicira poseban doživljaj, jedinstven u hrvatskoj tradicijskoj glazbenoj praksi."

Iako živimo u vremenu napuštanja tradicije, upravo je otočnost, opreka zatvorenosti i slobodne komunikacije, kadra čuvati najbolje, pa tako i procesiju Za Križen, koja je stoljećima bila sociološko obilježje, tipično duhovno, društveno i kulturno nasljeđe, kazao je Ćaleta.

Informacije o knjizi

Djelo u četiri dijela opisuje procesiju nastalu u vjerničko-bratovštinsko-laičkom krugu koja se u vjernosti izvornoj obrednoj slici procesije prenosi iz naraštaja u naraštaj. Procesija je u prvom redu događaj vjere, kršćanske duhovnosti i kršćanskog svjetonazora. Taj živi vjernički »znak«, koji stoljećima sabire križ u samom srcu otoka Hvara, u krugu šest mjesta okuplja ljude koji u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak hodaju u procesiji koju jednostavno zovu – Za Križen.

U uvodu autor objašnjava razloge za uvrštenje procesije Za Križen u popis svjetske nematerijalne baštine UNESCO-a te fenomen njezina trajanja.

U prvom dijelu Škunca donosi opću sliku vjerskog i društvenog položaja otoka Hvara u njegovoj povijesti s obzirom na širi europsko-kršćanski te povijesni mediteranski okvir. U drugom dijelu prikazuje duhovno tlo iz kojega je nastalo štovanje Isusove muke na otoku Hvaru.

Treći, središnji, a ujedno i najveći dio, bavi se pitanjima nastanka i opisa same procesije Za Križen. Opisana je zemljopisna i društveno-povijesna slika kruga procesije te naselja iz tog kruga: Vrbanj, Vrboska, Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, s popisom križonoša za svaku župu. Dalje slijedi pogled u nastanak i povijesni razvoj te neka mišljenja o postanku procesije, obliku i sadržaju procesije te hvarskim sljednicama procesije.

U četvrtom dijelu autor sve sabire u sedam općih vrijednosnih naglasaka o pučkim pasionskim pobožnostima na Hvaru, a napose o procesiji Za Križen. Zaključuje da je procesija Za Križen svojom osebujnom procesionalnom obrednošću, koju je pokrenula i uobličila vjera u snagu Kristova križa, stvarala tradiciju koja se – stopljena s vjerom i obredima – sakralizirala te kao takva ostaje izniman vjeroispovjedni događaj pučke vjere i pobožnosti.

Ona je autentičan vjernički čin, jer svoj bitni sadržaj i obred vuče od liturgije Kristove muke i smrti na križu. S obzirom da objedinjuje različite biljege, postala je poseban izraz vjerničke etnokulture. Ona je i duhovni prostor u kojem su vjernici laici u trajnom suodnosu s hijerarhijom Crkve i s klerom ostavili primjer iznimne važnosti vjernika laika u izražavanju duhovnosti i u stvaranju identiteta katoličkoga kršćanstva u krilu jedne, nedjeljive Crkve.

Riječ je o izvornome znanstvenom radu, koji objašnjava etnološke i religijsko-tradicijske vrijednosti procesije Za Križen te kršćanski duhovni i teološki biljeg procesije te u dodatku sadrži osam priloga koji pružaju dublji uvod u sadržaj i povijest te pučke pobožnosti, bibliografiju, tj. izvore, knjige i članke koje je autor koristio u radu te prijevode sažetaka na engleski, njemački i talijanski jezik.

Svojom sadržajnošću knjiga predstavlja trajni spomen polutisućljetne hrvatske tradicije, čija je vrijednost prepoznata i u svijetu. Usto će svojom aktualnošću privući brojne čitatelje i hodočasnike, da bi bolje upoznali privlačnost i ljepotu procesije, ali i cjelovitije sudjelovali u toj jedinstvenoj pučkoj pobožnosti.

O autoru

Fra Bernardin Škunca, svećenik franjevac i teolog liturgičar, rođen je 12. studenoga 1937. u Novalji, na Pagu. Teologiju je diplomirao na Teološkom fakultetu u Ljubljani, magistrirao je pastoralnu liturgiju na Katoličkom institutu u Parizu, a doktorirao je na KBF-u u Zagrebu.

Autor je mnoštva radova objavljenih u različitim zbornicima, preveo je, priredio i uredio više knjiga, a sam je autor romana »Mirotvorac u Bolonji«, za koji je dobio Nagradu za književnost i umjetnost »August Šenoa« Matice hrvatske 2008. Kao redovnik franjevac vršio je različite službe u odgoju i formaciji mladih svećeničkih kandidata. Na teološkim učilištima u Hrvatskoj predavao je predmete iz liturgike i sakralne umjetnosti.

Četrnaest godina je bio pročelnik Hrvatskoga instituta za liturgijski pastoral Hrvatske biskupske konferencije, sa sjedištem u Zadru, i glavni urednik liturgijsko-pastoralnog časopisa »Živo vrelo«. Bio je član nacionalnih i biskupijskih tijela za liturgiju i umjetnost u krugu Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Glas Koncila