120. obljetnica rođenja Ive Andrića

Dva dana uoči ovogodišnje dodjele Nobelove nagrade za književnost navršava se 120 godina od rođenja nobelovca Ive Andrića, književnika i diplomata.

Ivo Andrić rodio se 9. listopada 1892. u Travniku (Bosna i Hercegovina) u hrvatskoj obitelji. Nakon očeve smrti, djetinjstvo provodi u Višegradu, gimnaziju završava u Sarajevu, a 1912. dolazi na studij u Zagreb.

Premda su Andrićevi književni počeci vezani uz hrvatski kulturni krug, tridesetih godina prošloga stoljeća priklanja se srpskoj književnosti. Prvu je pjesmu objavio 1911. u Bosanskoj vili, a 1914. skrenuo je pozornost svojim prilogom pjesničkomu zborniku Hrvatska mlada lirika. Surađivao je s najvažnijim zagrebačkim književnim časopisima, pisao za novine, a u Zagrebu su mu objavljene i prve knjige "Ex Ponto" (1918.) i "Nemiri" (1920.)

Društvu hrvatskih književnika pristupio je 1917., ali se ubrzo nakon toga odlučio za državnu službu pa se 1919. preselio u Beograd odakle 1920. odlazi u diplomaciju.

U Grazu je 1924. završio studij doktoratom o duhovnome životu u Bosni za turske uprave, a slom jugoslavenske Kraljevine zatekao ga je kao izvanrednoga poslanika i opunomoćenoga ministra u Berlinu. Za Drugog svjetskog rata živio je u Srbiji, a 1946. postao prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. U poslijeratnome razdoblju bio je zastupnik u skupštini BiH i u jugoslavenskoj skupštini.

Središnja su djela njegova opusa romani "Prokleta avlija", "Travnička hronika" i "Na Drini ćuprija", na koji danas podsjeća i Google koji je svoj "doodle", odnosno stilizirani logo na početnoj stranici, posvetio obljetnici Andrićeva rođenja.

Andrićeva djela prevedena su na mnoge jezike, a 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Umro je 13. ožujka 1975. u Beogradu.

(hkv/Hina)