Predstavljene knjige hrvatskih pjesnika iz Mađarske

Zbirke pjesama dvojice hrvatskih pjesnika iz Mađarske "Iz pozadine" Josipa Gujaša Džuretina i "Na istom kolosijeku" Stipana Blažetina predstavljene su danas u Društvu hrvatskih književnika (DHK) u Zagrebu.

O knjigama su govorili književni kritičar Đuro Vidmarović, profesor emeritus Ernest Barić, književnik Stjepan Blažetin i znanstveni novak Silvestar Balić.

Vidmarović je istaknuo kako je riječ o pjesnicima hrvatske dijaspore koji se nalaze na rubu našega etničkog prostora.

Ocijenio kako danas u Mađarskoj ima između 100 i 120 tisuća Hrvata koji su razvrstani u nekoliko etničkih podskupina. Podsjetio je kako Hrvata zbog asimilacije više nema u vijencu oko Budimpešte, na području Balatona kao i u nekim drugim mjestima gdje su nekad bili znantna narodnosna skupina.

Istaknuo je kako je asimilaciji Hrvata pridonosila nakon Informbiroa 1948. i komunistička politika u Mađarskoj te dodao kako su odbjegli srpski informbirovci u tadašnjoj Mađarskoj zauzeli vodeća mjesta u Demokratskom savezu južnih Slavena te njihovim novinama i časopisima. Nametnuto im je i srpskohrvatsko ime jeziku, dodao je.

Vidmarović smatra kako su Blažetin i Gujaš-Džuretin bili vodeće hrvatske pjesničke osobnosti 20. stoljeća u Mađarskoj. "Blažetin je pisao mjesnim jezikom te pratio i književna zbivanja u matičnoj domovini", rekao je dodavši kako je knjiga izbora njegovih pjesama vraćanje Blažetina njegovim izvorima, ali i uklapanje u hrvatske književne tokove.

Pjesnikov sin, književnik Stjepan Blažetin ujedno i priređivač zbirke pjesama napomenuo je kako u ovaj izbor nisu ušle pjesnikove dječje pjesme.

Silvestar Balić je govoreći o pjesniku Gujašu Džuretinu podsjetio kako je pjesme objavljivao u Narodnim novinama i Narodnom kalendaru Demokratskoga saveza južnih Slavena.

Istaknuo je kako njegova zbirka pjesama osim vrijedne tematsko-motivske razine ima i refleksivne značajke u kojima se očituju odnosi sela i grada te pitanja pojedinca u tim odnosima.

Prof. Barić smatra kako je za razumijevanje književnoga rada Hrvata u Mađarskoj potrebni upoznati njihov status autohtone etničke skupine, koja je u različitim vremenima i valovima iseljavanja pristizala u Mađarsku.

Također je potrebno ući u njihovu tradiciju pisane i usmene riječi te bogoslužja, kao i pozbanavje postojanja ili ne postajanja školske izobrazbe.

Napomenuo je kako je jedna skupina iznimno svjesnih Hrvata iz Blažetinova zavičaja prešla na pravoslavlje, jer nije htjela misu slušati na mađarskom jeziku te dodao kako su danas Hrvati u Mađarskoj svojim inegralizmom prihvatili standardni hrvatski jezik onakav kakav je u Republici Hrvatskoj.

Smatra i da je ekavski refleks jata u Džuretinovim pjesmama njegov mjesni podravski štokavsko-ekavski govor.

Istaknuo je kako Hrvata od pada komunizma 1990. imaju pravo na vlastiti materinski jezik i njegovo službeno hrvatsko ime.

(hkv-Hina)