U Zagrebu je Vatrolsav Lisinski jugoslavenski kompozitor

Iako svi dobro znamo kako je Vatroslav Lisinski (Zagreb, 8. srpnja 1819. - Zagreb, 31. svibnja 1854.) bio hrvatski skladatelj, na njegovoj bisti u glavnom gradu Republike Hrvatske stoji kako je bio "začetnik novije hrvatske i jugoslavenske glazbe". Tako je u onih par riječi što stanu ispod biste, a kojima se pokušava sažeti cijeli jedan život, Lisinskom dan jugoslavenski pečat. 

Izgleda da nikom od odgovornih za spomenike u gradu Zagrebu ne smeta činjenica što je Lisinski svoj kratak život proživio davno prije nego li je čak i ona prva Jugoslavija nastala. Naime, Hrvati su za vrijeme Lisinskog živjeli u Austo-Ugarskoj, no nikome razumnome nakon raspada te države nije palo na pamet pisati kako je on bio Austro-Ugarski skladatelj. No razum već duže vrijeme ne živi u Hrvatskoj.

Bista Vatroslava Lisinskog smješten je u Jurjevskoj ulici koja se nalazi na putu koji povezuje Markov trg, odnosno Hrvatski sabor i Hrvatsku Vladu, s predsjedničkim dvorima. To znači da pokraj biste svakodnevno prolazi niz naših istaknutih političara. No, izgleda da je kipu Vatroslava Lisinkog suđeno dijeliti sudbinu naroda kojim se trenutno upravlja s Markova trga i Pantovčaka, svojevrsnog hrvatskog Bermudskog trokuta u kojem ideja hrvatske države iščezava.

Treba radi potpunosti reći kako je bista postavljena 1969. godine za vrijeme diktatorske vladavine Josipa Broza Tita, te da je tada naravno bilo teško napisati tekst u kojem pridjev hrvatski nije nužno bio nastavljen pridjevom jugoslavenski. Opet, možda se već tada Udruženje kompozitora koje je bistu postavilo moglo nazivati Udruženjem skladatelja, no lako je biti general nakon bitke, odnosno 40 godina kasnije.

Promjenom režima početkom 90-tih, odnosno dolaskom slobode i demokracije, i tekst ispod biste je bio promijenjen. Netko je samoinicijativno bijelom bojom sakrio riječi "I JUGOSLAVENSKE". Ovo rješenje trebalo je ukazati odgovornima na neprimjerenost teksta na bisti. No, odgovorni ovaj savjet prihvatili nisu, već su strpljivo čekali i dočekali. Petnaest godina poslije boja je izbrisana kako bi se pridjev jugoslavenski opet pojavio u starom svjetlu. Koju poruku nama time šalju odgovorni trebalo bi biti svakom jasno. Što se njih tiče Jugoslaviju treba nametati u ovom ili onom obliku, čak i onda kada su se građani prvo na referendumu, a onda u ratu, jasno odlučili za neovisnost.

NZB