Uz knjigu dr. Ivana Dulića o Hrvatima u Bačkoj

Krajem prošle godine Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima objavio je knjigu „Hrvati u Bačkoj i stvaranje samostalne hrvatske države – bunjevački slučaj“ dr. Ivana Dulića. Zanimljivo da je ugledni oftalmolog napisao veoma zahtjevnu povijesnu knjigu, koja sustavno prikazuje negativne tendencije i manipuliranja s hrvatskom nacionalnom manjinom u Vojvodini, odnosno Srbiji.

Knjiga dr. Dulića na tristotinjak stranica analizira povijesne i geopolitičke činjenice bačkih Hrvata, nametnuti autohtoni pseudoidentitet Bunjevaca, s tendencijom indigenizma, odgojno i religijsko manipuliranje pseudoidentitetom putem osnovnih škola i Srpske pravoslavne Crkve. Jedan od recenzenata dr. Stipe Kutleša zapisao je među ostalim: „Kao što se agresija na Hrvatsku nije dogodila slučajno, tako se i odnarođivanje Bunjevaca ne događa slučajno već planski i sustavno. Svakako bi ovu knjigu trebali pročitati oni koji vode Hrvatsku jer do sada hrvatska vlast nije pokazala istinski interes za hrvatski korpus u Bačkoj niti razumijevanje problema s kojima se bunjevački Hrvati trebaju svakodnevno nositi.“

U kraćem razgovoru pisanim putem i sam autor Dulić pokušao je sistematizirati misao vodilju svoje knjige.

„Moja knjiga predstavlja dubinsku antropološku analizu jednoga problema povijesnih dimenzija. Odbacivanje hrvatstva je suicid identiteta, a 'bunjevština' slijepa ulica u koju srljaju budale pri čemu ih srpska politika tamo zdušno usmjerava. Sve to ne bi bilo moguće da ne postoji politička retardacija tog naroda povijesnih dimenzija, odnosno da ne postoji politička represija kao povijesna konstanta koja je do toga dovela. Hrvatski nacionalni integrativni proces za taj je narod jako zakasnio i ovakav teško politički retardirani element ne može ga sustići. Srpska je politika toga svjesna i polazeći od vlastite ranije državotvorne dovršenosti kao prednosti, kroz ovakav manipulativni proces ih otima od hrvatskoga političkoga naroda i usmjerava u indigeni pseudoidentitet kao čekaonicu za asimilaciju”, naglasio je autor čiji je životni put zanimljiv sam po sebi.

Rođen je 3. ožujka 1960. godine u Subotici gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1984. godine. Nakon obavljenoga jednogodišnjega pripravničkoga staža u Subotici zaposlio se kao liječnik opće prakse u Domu zdravlja u Kopru u Sloveniji. Godine 1989. vraća se u Suboticu gdje dobiva specijalizaciju iz oftalmologije na očnom odjelu Opće bolnice u Subotici. Specijalizaciju je završio na Očnoj klinici Rebro u Zagrebu 1992. godine nakon čega se vraća na svoje radno mjesto u Subotici, ali prinuđen okolnostima, napušta Suboticu i odlazi u Zagreb gdje radi nekoliko godina, a potom se nastanjuje u Vinkovcima gdje se zapošljava na odjelu za očne bolesti Opće bolnice u Vinkovcima. Magistrirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1992., a doktorirao na istom fakultetu 1998. godine iz područja oftalmologije. Zauzeto je djelovao na obnovi i unaprjeđenju oftalmološke specijalističke djelatnosti u ratom devastiranoj vinkovačkoj bolnici.

„Ovaj rad nema namjeru dokazivati da su Bunjevci Hrvati jer je to, premda znanstveno istinito, politički beskorisno, nego pokazati da oni koji tvrde da Bunjevci nisu Hrvati – lažu i obmanjuju, kao i identificirati politološke metode kojima se pri tome služe“, jedna je od upečatljivijih rečenica s početka knjige u kojoj prevlada pojam indigenizma. Autor dr. Dulić pojasnio je o čemu je riječ:

„Indigenizam ne postoji kao unipolarna pozicija nego isključivo u bipolarnoj relaciji dominantno – submisivno i za suvremeno doba on se vezuje za postkolonijalni svijet. Stoga bunjevačka identitetska kontroverza politološki spada u izvaneuropski postkolonijalni kontekst. Hrvatska politika olako je prešutjela da je konstituiranje bunjevačke nacije srbijanski državni asimilacijski projekt usmjeren protiv Hrvata kao političkoga naroda koji je ograničen isključivo na plato međurječja Dunava i Tise. To je povijesno čvrsto utemeljeno geopolitičko rješenje kontrole tog prostora. Srijem je posve druga priča.”

Piše se i o „zoni nametnutog političkog debiliteta“ koju nastanjuju dva naroda (Srbi i Mađari) i jedna domorodačka skupina (Bunjevci i Šokci).

„Takva neravnoteža između ova tri naroda: Srba, Hrvata i Mađara, u kojoj je jedan narod – Hrvati – stigmom indigenizma degradiran na razinu nepolitičkog naroda (Bunjevci, Šokci) samo je lokalna preslika povijesne političke neravnoteže među epicentrima matičnih prostora ova tri naroda, a ona je karakterizirana višestoljetnim pokušajima uspostave političke hegemonije nad hrvatskim matičnim prostorom od strane ostala dva nacionalna projekta (i srbijanskog i mađarskog)“, zapisano je na stranicama knjige „Hrvati u Bačkoj i stvaranje samostalne hrvatske države – bunjevački slučaj“. Autor dr. Ivan Dulić ne nudi samo dijagnozu, već i konkretna tri koraka nužna za promjenu paradigme.

„Prvi korak je prokazati Srbiju pred međunarodnom javnošću da krši vlastiti ustav provodeći asimilaciju politički retardiranog dijela hrvatskog naroda koji nije imao povijesnu mogućnost da izgradi vlastiti politički identitet nego je zakržljao u formi indigenog naroda pa je s njime moguće provoditi manipulaciju ovog tipa koja inače ne bi bila moguća kod politički izgrađenih naroda. Kao drugi korak važno je process pristupanja eurointegracijama uvjetovati potpunom deinstitucionalizacijom tzv. bunjevačke nacionalne manjine i izbacivanjem nakazno standardiziranog bunjevačkog jezika iz bilo kakve uporabe. Kao treće, potrebno je 'nacionalne rekuperacije' provesti kroz školski sustav izbacivanjem toga nakaznoga jezika iz školskog programa i obuhvaćanjem hrvatskim školskim programom cijele hrvatske manjinske zajednice“, zaključuje pisac ovoga vrijednoga izdanja.

Knjiga je zaokružena suvremenim antropološkim pogledom na bunjevački fenomen, kroz misli Johannesa Fabiana, Mirande Fricker i ostalih, promišljajući Hrvate u Bačkoj kao objekt „spasiteljske etnografije“. Obogaćena je i kartama koje pokazuju i politike i mijene Vojvodine i bivše države u suodnosu s geopolitičkim zbivanjima u posljednja dva stoljeća.

Tomislav Šovagović