Uz zbirku pjesama „Mirisi i tišine mora“ Ivanke Zdrilić

Svojom sedmom zbirkom pjesama „Mirisi i tišine mora“ Ivanka Zdrilić (18. kolovoza 1968., Zadar), objavljenom u Gradskoj knjižnici Benkovac, vraća se svojemu zavičaju u Poličniku i zadarskom arhipelagu, prepuštajući moru nositi glavninu stihovane pripovijesti. Ono je njezino nadahnuće, i kada ostaje skrovito pjenom valova, dozivajući dubinama, otkrivajući tek površinu neumornim tragačima, pjesnicima znatiželjnih potraga. Podijeljena u četiri ciklusa, „Dodiri mora“, „Riznica svjetlosti“, „Blizina“ i „Cvjetni prozor poezije“, zbirka je premrežena ponavljajućim elementima, kao neka raspršena, ali ujednačena igra s morem i svim njegovim nedokučivim tajnama. „Zbirka 'Mirisi i tišine mora' satkana je od zavičajnih, obiteljskih, ljubavnih i kršćanskih poetskih motiva u autoričin cjelovit životni svjetonazor, koji se manifestira i poetskim govorom pjesnikinje Ivanke Zdrilić“, zapisao je na tom tragu u predgovoru zbirke Mate Kovačević.

Doista, u svakom se dijelu pjesničkoga kvarteta kriju važne i izravne poruke, izgrađene od autoričine ljubavi prema Hrvatskoj i njezinoj prirodi, znamenitim osobama (živima i pokojnima), s posebnom zahvalnošću prema hrvatskim braniteljima i obrani napaćenih Ravnih kotara u Domovinskom ratu. Zdrilić ustrajno sabire svoj domoljubni herbarij, prikupljen sjećanjima, kakvo je ono na posljednji posjet pape Ivana Pavla II. Lijepoj Našoj. Djeca iz Ivankine pjesme, koja su 9. lipnja 2003. kod crkve svetoga Donata slušala poljskoga svetca, već dugo su odrasli ljudi, obogaćeni za popudbinu hodočasnikove molitve Šestoga časa. U svim slikama stihova koje Zdrilić donosi čujemo morske šumove, sanjamo s morem, vidimo othodeće brodove i čuvare svjetionika, bure koje lome i čiste pod Velebitom sve što im se nađe na putu, dočim pjesnikinja i snažni vjetar pokušava zagrliti, obuhvatiti kao ljubav i prenijeti u pjesmu.

„Čitajući ovu i prethodne zbirke pjesama, bez obzirom na temu nadahnuća, osjeća se jedinstvena opredijeljenost za čistu Ljubav i moralni osjećaj, na čemu se održao kontinuitet života svih rodova i naroda ovog kontinenta. Upravo zato, na pjesničkoj svili njezine duše javljaju se oživljeni neki davni i pradavni pravednici, koji su u svoje vrijeme hodili zemljom čineći dobro i zauzimali se za spas duša i naroda svoga ljudskog roda“, stoji, među ostalim, u iscrpnom pogovoru Rajka Bundala. Svaki je ciklus pjesničke cjeline zasebno raščlanio, nalazeći univerzalnu povezanost s bogatom nacionalnom baštinom, duhovnim povjerenjem u Spasitelja, s ishodištem u Ljubavi koja boji jednostavnost u složenosti ovozemaljskih dana. Stranicama „Mirisa i tišina mora“ nižu se i posvete svećeniku Antonu Peraniću, trolist pjesama profesoru, odvjetniku i vaterpolistu Hrvoju Kačiću, pjesnikinji i slikarici Dušici Radočaj, slikaru Izvoru Orebu i njegovoj Emiliji, obitelji, pranećacima Maji i Niki, sestri i rukometašici Mari, napose glasovitom hrvatskom nogometnom kapetanu Luki Modriću... Djelo je napisano na književnom standardu, ali u pojedinim pjesmama opravdano prelazi u čakavski idiom, što pridonosi uvjerljivosti pjesničkoga iskaza, odnosno identiteta osoba o kojima piše. Kako i sama primjećuje, tako i izgovara „tople riječi mirnim pogledom“.

Nije pjesnikinja lišena sumnja u važnost poezije, osobito u novovjekom vremenu društvenih mreža, pitajući se recitira li tko Matošu na Gornjem gradu u Zagrebu, što može učiniti poezija, kada je svojom uzvišenošću uvijek skrivena, nedostupna gotovo kao more – dok joj se pjesnik (stvorenje) u potpunosti ne preda. I ne, ne treba očekivati ni materijalna blaga, ni kritičarska priznanja, u poplavi riječi pjesnicima dođe odustati, ali znaju da to ne smiju, jer ne će ono opipljivo i prolazno presuditi stihovima. Oni ostaju pohranjeni, objavljeni za one marljive duše koje će ih (makar i sve rjeđe) tražiti u knjižnicama, poimajući da ima poezije i kada se učini da je presušila, paradoksalno, ali istinito – okružena tim rečenim poplavama riječi. Očišćena od viška, pupačićevski se poigravajući sa svim morskim izazovima, Zdrilić svojega vjernoga čitatelja poziva na istu zanesenost, kavu, šetnju, jutarnje cvjetne miomirise i sutonske predahe obala. Tamo negdje, na granicama obasjanoga dana, Ivankini su horizonti dublji od puke prolaznosti i širi od sve nametnutijega zaborava. U tom prepuštanju leži i mogućnost osjeta mirisa, dodira tišine mora. „Srića ti na put“, kako reče Ivankina baka, tako i mi možemo poželjeti njezinim pjesmama.  

Tomislav Šovagović

____________

Ivanka Zdrilić

Zmorac

Vjetar s mora podigao valove u meni,
prepušta me snovima, obali, igri …
Hoću li ugledati svjetionik, čuti pjesmu ribara,
hoću li se sresti s morem i sobom,
s barkama i brodovima, obalom i pučinom?
Hoću li preliti kapljice modrine u pjesmi
kao čežnju, sjećanje, darivanje?
Vjetar se razigrao valovima, zrakom,
ušuljao u gradske uličice, umirio jata ptica
i struji daljinama i beskrajem.

Čuvarica sreće

Iz vrta nebeskih visina teku izrazi,
slutim zvjezdice, tražim meteore, pronosim svjetlo.
Htjela bih osvijetlit čitav dom, stazom krenut ispred,
ulicom, gradom, sresti se s licima prolaznika i prijatelja.
Poželjet ću: neka im pogled ne ostane u sjeni,
čežnju i sjetu neka prekrije toplina, lijepu zoru
razdanit će sretnije buđenje. Smjerno čuvam uljanicu
od vjetrova silnika, licem sjaja grijem sebe i tebe
da ne nestanemo u daljini bez traga života.
Riznica svjetlosti riznica je srca, a Nebo,
Nebo nije granica, Nebo je život.

Luka Modrić

Njegove dičije staze neće ostati skrite
on je moćno žilavo velebitsko dite.

Čvrst ko kamen, stina, planina
san ostvaren, povijesna nogometna veličina.

Naš je, sveg svita, čitavog roda
ime mu Luka na dida svoga.

Nebom leti slobodnih sokolova jato
igra, držanje, zajedništvo svima znato.

Ponosno promiče kvadratiće crveno bilo plave
ljudina, mirne staložene glave.

Ne broji toliki medalja sjaj
on blista, kaže: Samo dušu daj!

Hrabar vođa, otvara sva vrata
tako blizu, nadomak zlata.

Naš Luka; gromada, gora
najlipša pisma Jadranskog mora.

Svi se pitaju kada će (pre)stati
jedino više Hrvatskoj želi dati.

Jedan od mnogih, a samo jedan
zahvale i sriće vrijedan.

Čuvar doma, obitelji, sportska zvijezda
najlipši sokol hrvatskog gnijezda.

(iz zbirke „Mirisi i tišine mora“, Gradska knjižnica Benkovac, 2024.)