Simon Sinek, Beskonačna igra

Knjigu Beskonačna igra Simona Sineka objavila je Izdavačka kuća Knjigoteka, urednica Karmen Jerković, koja izdaje najkvalitetniju literaturu s područja publicistike i beletristike. Tko je pročitao samo jednu knjigu navedene izdavačke kuće, mogao je lako uočiti da izabrane knjige imaju, gotovo bi se moglo reći, karizmatična (grč. χάρισμα: milost, dar) svojstva: u dosluhu su sa sadašnjim autentičnim vrijednostima (ne s onima koje nameću mainstream mediji!), ali i s neprolaznim, vječnim  vrijednostima.

U početku svoga života čovjek želi igrati beskonačne igre, pravo je umijeće izbjeći djetetov emocionalni puč kad se igra u kojoj ono igra, treba prekinuti. U dječjoj dobi nije jednostavno razlučiti tko komu pripada: dijete igri ili igra djetetu koje je potpuno posvećeno igri ili igra njemu, ne u smislu potpune posvećenosti odraslih. Ushit igrom takav je da nadilazi igru: ukupna radost igre premoćno nadmašuje zbroj radosti pojedinih igrača.

Tim se uvećanim zbrojem puno više koristi dijete nego odrasli jer ovima nije jednostavno isključiti u igri kognitivno. U odrasloj dobi, moglo bi se reći, da su pročišćenje ili katarza (grč. κάθαρσις) te spolni čin (grč. ὰφροδίσια, prevedena anglizmom sex) bliski dječjoj fascinaciji igrom. Koliko se često katarza doživi u životu, retoričko je pitanje. A spolni čin u kojem ne pripadamo sebi, u kojem osjećamo the earth move, fizičko pomicanje zemlje: Nikad se u cijelom životu ne pomakne [zemlja] više od tri puta… Većini ljudi nikad. (E. Hemingway, For whom the Bell Tolls, Komu zvono zvoni). Navedeni se primjeri nalaze na beskraju kontinuuma kojim se prikazuje radost, ushit, zadovoljstvo.

Čovjek je usmjeren prema navedenome beskraju i na takve igre u kojima može izraziti radost oslobođenu pravila, suparništva i pobjede te točke u kojoj igra završava. Spomenute su igre neomeđene, beskonačne i svako je biće u svojoj nutrini pozvano da se pridruži takvoj igri. Ono što uistinu jest ne može biti obuhvaćeno vremenom. Ratovi, profiti pošto-poto, titule, statusi, prvi redovi… sve su to konačne igre. Takve su igre i naši odnosi u kojima izbjegavamo postavljati osobna pitanja i bitne teme zadržavajući nadu da će se jednom stvoriti okolnosti kad će se takva pitanja postaviti i te teme otvoriti. Kako se život ne da strpati u skučen i krut okvir, u konačnu igru, ostaje vizija sve dok je brutalan događaj (najčešće smrt) ne prekine, pa se beskonačna igra ne dogodi. Gotovo da je svaka igra obilježena binarno – konačna ili beskonačna: školovanje ili naobrazba, sažaljenje ili empatija, usmjerenost samo na sebe ili na sebe i druge…

Simon Sinek

Simon Sinek u Beskonačnoj igri (The Infiniti Game), koja zahtijeva vertikalno čitanje (ovdje odjelotvorenje onoga što se čita da bismo postali igračem beskonačne igre), usmjerava pozornost na tvrtke (Kodak, Apple, Victorynox…) te njihove uspone i padove kad se natječu u konačnim igrama i kad igraju beskonačne igre. Vodstvo tvrtkā odlučuje se za vrstu igre, ali da bi igra bila beskonačna, moraju je svi u tvrtki igrati. Temelji su beskonačne igre, pokraj ostalih: pravedan cilj, odgovornost poslovanja, volja, timovi povjerenja… služenje. Trebamo li u sebi uskrsnuti riječ služenje, a zatim je odjelotvoriti?

Ne postoji mjesto koje bi bilo više blagoslovljeno od središta života posvećenog bezuvjetnom služenju. To je izvor vječnog vodoskoka bezuvjetne ljubavi, vrhunac najviše planine na koju se možemo popeti. Kad dobijemo priliku razviti krila radosna služenja, to je najuzvišeniji dar koji možemo pokloniti vlastitom srcu. (M. Brown).

Naša je zadaća oslobađanje od magle vremena svih s kojima u dodir dolazimo, služeći im.

Želimo li samo jednu Sinekovu misao ponijeti iz knjige, tada bi to mogla biti ova:

Nema jedinstvenog većeg doprinosa beskonačnoj igri od odgoja djece koja će nastaviti rasti i služiti drugima dugo nakon što nas ne bude.

 A ako namjeravamo živjeti biblijske konačne ili beskonačne igre, tada izaberimo između: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? U što ćemo se obući?... Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.  (Mt 6,31-32).  Ili: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.  (Mt 6,33).

Zahvalnosti koju osjećamo igrajući beskonačne igre, koje se ne temelje na nekim konkretnim razlozima, pokazatelji su da smo izabrali u skladu s našim najdubljim bićem. Zahvalni smo za svaki dio igre koji igramo i ispunjeni radošću, čak i kad u igri doživimo padove. Takve spontane waves of gratitude teško je opisati nekomu tko se natječe u konačnim igrama.

Budi savršen da bi služio. (D. Štambuk).

Rudolf Ćurković