Tko je bolji prorok: moj mentor akademik Stjepan Babić ili Tito?

Može vam se, poštovani, učiniti čudnim što uopće uspoređujem našeg vrhunskog jezikoslovca i akademika Stjepana Babića, čestita i poštena čovjeka, kršćanina i humanista s jednim komunističkim zločincem i diktatorom. Po mišljenju objektivnih procjenitelja Tito čvrsto drži 10. mjesto na ljestvici zločinaca u novijoj povijesti.

Akademik Stjepan Babić nije političar, ali se silom prilika morao baviti jezičnom politikom. Morao je mudro raditi i služiti se autoritetima protivničke strane da bi uspio u obrani časti i dostojanstva hrvatskoga jezika, njegove ravnopravnosti, elastične stabilnosti, funkcionalnosti, ljepote i čistoće. Zato je npr. Vladimira Nazora, čak i malo prerano, obukao u partizansko ruho, iako je tu pjesmu Nazor spjevao prije nego je bio partizan. Nakon Hrvatskoga proljeća do stvaranja samostalne Hrvatske, i petnaestak godina kasnije Babić se junački borio za sadašnjost i budućnost hrvatskoga jezika, oslanjajući se umjereno i razborito na hrvatsku jezičnu tradiciju. Više desetljeća bio je urednik časopisa za kulturu hrvatskoga jezika - JEZIK. Nije ga Ante Žužul bez razloga nazvao „generalom hrvatskoga jezika“. Da je akademik Babić bio vrlo dalekovidan, čovjek vjere, ljubavi i nade, poput Ivana Mažuranića (Znameniti i zaslužni Hrvati …),  pokazuje moje iskustvo s njim.

Deset godina prije nego je stvorena hrvatska država pod Tuđmanovim vodstvom, kao moj profesor na poslijediplomskom doktorskom studiju i mentor, rekao mi je: „Mile, proučavaj izvrsne stare hrvatske zakone prije ujedinjenja sa Srbima da možemo stvarati dobre hrvatske zakone na što boljem hrvatskom pravnom jeziku kad stvorimo svoju državu. Srbi su nam pokvarili pravni jezik. Moramo ga dobro proučiti kakav je bio prije ujedinjenja sa Srbima i pomalo popravljati.“ Ja sam prihvatio njegov gotovo proročki prijedlog.

Proučavao sam starije hrvatske zakone desetak godina. Obranio sam iz toga doktorski rad 10. travnja 1991. Na dan Međunarodnog priznanje Hrvatske, 15. siječnja 1992., napisao sam predgovor svojoj knjizi Temelji hrvatskoga pravnog nazivlja … u 2. polovici 19. stoljeća. Knjiga je došla u pravi trenutak. Zato sam bio član Odbora za zakonodavstvo u Zastupničkom domu Hrvatskoga državnog sabora.

Kao što je Ivan Mažuranić vjerovao u prošlost, sadašnjost i budućnost hrvatskoga naroda, tako je i akademik Stjepan Babić čvrsto vjerovao da ćemo stvoriti svoju, hrvatsku državu i stvarati hrvatske zakone. I pobrinuo se za to na vrijeme, čak deset godina prije nego je stvorena samostalna Hrvatska. Njegovo se proročanstvo obistinilo.

Za razliku od njega, Tito je naprasno ugušio Hrvatsko proljeće, pozvao hrvatske političke zečeve u svoje lovište u Karađorđevo, smijenio ih i postavio starije, provjerene tvrdolinijaše. Dvadesetak dana kasnije u svojem je govoru rekao:

„Prije će Sava početi teći uzvodno nego će Hrvati dobiti samostalnu državu.“

Pod Tuđmanovim vodstvom stvorena je samostalna Hrvatska i hrabrošću hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu obranjena u nemogućim uvjetima, bez oružja i ičije potpore. Titovo zloguko proročanstvo nije se, hvala Bogu, ostvarilo.

Mile Mamić

Prilog je emitiran na Radiopostaji „Mir“, Međugorje, u emisiji Govorimo hrvatski! u sklopu Dana hrvatskoga jezika u petak, 12. ožujka 2026.