Zakon o hrvatskom jeziku: između normativnoga okvira i stvarne provedbe
Na sjednici 26. siječnja 2024. Hrvatski je sabor donio Zakon o hrvatskom jeziku. Zakonom se utvrđuju osnovna pravila o službenoj i javnoj uporabi hrvatskoga jezika te osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku. U Narodnim novinama Zakon je objavljen 7. veljače 2024., a na snagu je stupio osmoga dana od dana objave.
Od Matičina nacrta do Zakona
Zakon o hrvatskom jeziku nastao je na poticaj Matice hrvatske, na čelu s tadašnjim njezinim predsjednikom Mirom Gavranom.
Prvi nacrt zakonskoga prijedloga izradila je Matičina radna skupina kojoj je predsjednik bio prof. dr. sc. Mario Grčević, a članovi dr. sc. Tomislav Stojanov i akademici Stjepan Damjanović, Mislav Ježić i August Kovačec. Taj nacrt nije bio javno predstavljen.
U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 1. kolovoza 2023. predstavljen je nacrt prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku koji je nastao, kako su izvijestili iz Matice hrvatske, „nakon tromjesečnoga usuglašavanja stručnih službi Ministarstva znanosti i obrazovanja RH s Radnom skupinom Matice hrvatske za izradu nacrta Zakona o hrvatskom jeziku“. Dorađen, izmijenjen i dopunjen, novi je nacrt upućen u jednomjesečno javno savjetovanje (od 1. do 31. kolovoza 2023.), koje je imalo 323 komentara. Nakon prihvaćanja dijela prijedloga iznesenih u javnom savjetovanju, provedena su dva saborska čitanja (16. studenoga 2023. i 18. siječnja 2024.), 25. siječnja 2024. održana je rasprava, a 26. siječnja 2024. Hrvatski je sabor napokon donio Zakon o hrvatskom jeziku. Za Zakon je glasovalo 95 saborskih zastupnika, 10 ih je bilo suzdržano, a 17 zastupnika glasovalo je protiv.
O razlikama između usvojenoga Zakona i nacrta Zakona o hrvatskom jeziku koji je izradila Matičina radna skupina javnost je mogla doznati tek 8. svibnja 2025. iz pozvanoga predavanja prof. dr. sc. Marija Grčevića na zagrebačkom dijelu međunarodnoga znanstvenoga skupa „Stogodišnjica Stjepana Babića“.
|
Grčević je u uvodu svojega predavanja priznao da se nije htjelo naštetiti postupku donošenja Zakona o hrvatskom jeziku i da se zato u javnosti nije govorilo o razlikama između proglašenoga Zakona i nacrta koji je izradila Radna skupina MH-a. Te razlike nisu spektakularne, objasnio je predavač, ali ipak postoje i zanimljive su na više razina. Matičin je nacrt, primjerice, manji nego konačni zakonski tekst: 14 671 znak (s bjelinama) prema 16 835 znakova (s bjelinama). U nacrtu je devet zakonskih članaka raspoređeno u sedam cjelina, a u konačnom tekstu 20 zakonskih članaka raspoređeno u četiri cjeline. Prema nacrtu, naveo je Grčević, u zakonski je tekst trebalo ući da je hrvatski službeni jezik svih pravnih osoba i udruga u RH te da zbog zakonite uporabe hrvatskoga jezika nitko ne smije biti diskriminiran. U nacrtu je stajalo da Zakon o hrvatskom jeziku ne ograničava primjenu Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH i Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, a u konačnom je zakonskom tekstu dodano da ne ograničava ni primjenu zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj, što je zatražio saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Odbor je u svojem obrazloženju naveo da su u tom zakonu toponimi i na jezicima nacionalnih manjina pa bi to trebalo gledati, objasnio je Grčević, zajedno s čl. 15. st. 1. zakonskoga teksta: „Hrvatski toponimi (imena mjesta i zemljopisnih lokaliteta) dio su hrvatske jezične baštine i u svojoj se pojavnosti zaštićuju na svim razinama službene i javne uporabe“. U Matičinu nacrtu, nastavio je dalje nabrajati Grčević, stajalo je i da se javne obavijesti koje nisu na hrvatskom moraju izmijeniti u roku od pet godina, da se nastavni sadržaji koji se izvode na stranom jeziku trebaju izvoditi i na hrvatskom standardnom jeziku u mjeri koja jamči usvajanje hrvatskoga nazivlja i stručnoga izražavanja te da će se Strategija hrvatske jezične politike (sada: Nacionalni plan…) posvetiti i unaprjeđenju opisa hrvatskoga jezika u jezičnim priručnicima. Što se tiče Vijeća za hrvatski jezik, otkrio je predavač, Matičin je nacrt predložio da ono bude pravna osoba s javnim ovlastima (Vijeće je prema usvojenomu Zakonu savjetodavno tijelo Vlade RH pri Ministarstvu kulture i medija RH), da se njegovi članovi biraju u svojim matičnim ustanovama, da to budu istaknuti stručnjaci za hrvatski jezik, koji će sami birati predsjednika Vijeća, zamjenika i tajnika, i to na rok od jedne godine. Bilo je predviđeno i da članove Vijeća predlože tri fakulteta sa Sveučilišta u Zagrebu: Filozofski fakultet, Učiteljski fakultet i Fakultet hrvatskih studija (trenutačno je u Vijeću samo jedan predstavnik Sveučilišta u Zagrebu), a jednoga je kandidata, predstavnika Filozofskoga fakulteta, trebalo predložiti i Sveučilište u Mostaru. Matičina je Radna skupina u nacrt uvrstila, dodao je Grčević, i da tijela RH traže mišljenje Vijeća pri uspostavljanju i promjenama odredaba koje se odnose na službenu i javnu uporabu hrvatskoga jezika, da Vijeće određuje i razrješuje ustanovu koja će raditi na razvoju hrvatskoga nazivlja, da ono koordinira izradbom Strategije hrvatske jezične politike (Nacionalnoga plana…) te da daje mjerodavna mišljenja u svezi sa službenom i javnom uporabom hrvatskoga jezika. Nacrt je predviđao i kazne za prekršitelje, no samo primjenom Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o audiovizualnim djelatnostima, objasnio je Grčević. Dijela o lektorima i lektorskim uslugama u Matičinu nacrtu nije bilo. |
Grčević je u svojem predavanju ustvrdio da je sadašnji Zakon o hrvatskom jeziku jedan od najliberalnijih zakona te vrste, no da drukčiji možda nije mogao ni biti zbog onih koji su bili protiv bilo kakva zakona o hrvatskom jeziku. „Zakon o hrvatskom jeziku mijenjat će se i nadograđivati tijekom vremena. Inzistiranjem na pojedinim rješenjima u početnoj fazi, onemogućili bismo njegovo donošenje“, rekao je u zaključku predavanja.
Dva temeljna instrumenta provedbe Zakona: Vijeće za hrvatski jezik i Nacionalni plan hrvatske jezične politike
Prema Zakonu o hrvatskom jeziku Vlada Republike Hrvatske obvezala se u roku od šest mjeseci osnovati Vijeće za hrvatski jezik, a u roku od dvije godine, u suradnji s njim, donijeti Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera koji se odnose na zaštitu, osiguranje slobode uporabe i poticanje razvoja hrvatskoga jezika. Prva je obveza ispunjena, a druga još nije.
Vijeće za hrvatski jezik osnovano je 1. kolovoza 2024., a svoju je utemeljiteljsku sjednicu imalo 23. listopada 2024.
|
Predsjednikom Vijeća za hrvatski jezik imenovan je predstojnik Katedre za algebarsku i računalnu lingvistiku s Odsjeka za lingvistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marko Tadić (predstavnik Matice hrvatske), a članovima akademik Mislav Ježić (predstavnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti), ravnatelj Instituta za hrvatski jezik dr. sc. Željko Jozić, leksikografkinja iz Leksikografskoga zavoda „Miroslav Krleža“ dr. sc. Vlatka Štimac Ljubas, rukovoditelj Odjela bibliografskoga središta Nacionalne i sveučilišne knjižnice dr. sc. Lobel Machala, predstojnik Katedre za metodiku nastave hrvatskoga jezika i književnosti s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marko Alerić (predstavnik Sveučilišta u Zagrebu), dr. sc. Ivan Magaš s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, prof. emer. dr. sc. Diana Stolac s Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci (preminula 23. studenoga 2025.), prof. dr. sc. Ivan Trojan s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, prof. dr. sc. Katarina Lozić Knezović s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu (izabrana za potpredsjednicu Vijeća), voditeljica Katedre za hrvatski jezik „Ivan Zoričić“ Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli prof. dr. sc. Blaženka Martinović, prof. dr. sc. Irena Zovko Dinković s Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (predstavnica Hrvatskoga filološkoga društva), dr. sc. Snježana Husić (predstavnica Društva hrvatskih književnih prevodilaca), Ljiljana Culjak Vasić (predstavnica Hrvatskoga društva konferencijskih prevoditelja) i Marija Kaluđer iz Uprave za europsko i međunarodno pravo Ministarstva vanjskih i europskih poslova. |
Vijeće za hrvatski jezik ustrojeno je kao koordinacijsko i savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske, usmjereno na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskoga jezika. Sjedište Vijeća nalazi se u Ministarstvu kulture i medija, a članovi su imenovani na mandat od četiri godine.
Na mrežnim stranicama Ministarstva kulture i medija, kao ni na drugim službenim mjestima, zasad ne postoje javno dostupni podatci za kontakt s Vijećem za hrvatski jezik, poput adrese elektroničke pošte ili telefonskoga broja. Zbog toga, unatoč pristupačnosti predsjednika Vijeća prof. dr. sc. Marka Tadića, koji je spreman odgovarati na novinarske upite i govoriti o prijedlozima i planovima rada, u javnosti i dalje ostaje dojam da je to tijelo nedostupno.
Vijeće je od svojega osnutka posvećeno izradbi nacrta Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike. Ako taj dokument bude slijedio postupak kakav je imao i Zakon o hrvatskom jeziku, početni nacrt trebale bi preuzeti, doraditi i dopuniti stručne službe Ministarstva znanosti i obrazovanja, a nakon toga bi prijedlog bio upućen u javno savjetovanje. Vlada Republike Hrvatske trebala bi do 15. veljače 2026. donijeti Nacionalni plan hrvatske jezične politike, no s obzirom na to da prijedlog toga dokumenta još nije upućen u javno savjetovanje, teško je očekivati da će se to dogoditi u zakonom predviđenom roku.
Zakon o hrvatskom jeziku predstavlja prije svega normativni okvir, a njegova je temeljna vrijednost u uspostavi dvaju ključnih instrumenata provedbe: stručnoga tijela i strateškoga dokumenta. Upravo se posvećenim radom Vijeća za hrvatski jezik i izradbom kvalitetna Nacionalnoga plana hrvatske jezične politike stvaraju preduvjeti za dugoročnu, sustavnu i stručno utemeljenu skrb o hrvatskom jeziku.
Zasad – Zakon postoji, ali njegova stvarna i potpuna primjena izostaje. Čekamo kad će taj dvogodišnjak napokon početi pravilno hodati i jasno govoriti.
Irena Šupuković
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
