Kako je ime novomu papi?
Sinoć se nad Sikstinskom kapelom u Rimu pojavio bijeli dim i svečano je objavljena radosna vijest: Habemus papam – Imamo papu.
Koje je ime izabrao Papa?
Mnogi su se raspisali o imenu novoga pape. U izravnom prijenosu te večeri iz Vatikana hrvatski prevoditelji sa sigurnošću su govorili Lav. Tako piše većina portala i novina, ali neki hoće biti malo mudriji, izvorniji, pa bi radije rekli Leon. Tako se brzo pojavila dvojba: Lav ili Leon? U raspravu o tom brzo se uključio rektor bazilike sv. Antuna na zagrebačkom Sv. Duhu Ivan Marija Lotar. On pošteno prizna da mu je prirodnije zvati papu „Leon“ jer je živio u Italiji, ali kaže da se na hrvatskom jeziku kaže „Lav“. Mnogi su prenijeli i prihvatili njegovo mišljenje, iako nije sasvim jasno: u Italiji ne kažu Leon (što bi njemu bilo „prirodnije“) nego Leone. U raspravu se kao mjerodavna jezikoslovna ustanova uključio i moj dragi Institut za hrvatski jezik u Zagrebu, gdje sam i ja radio dvadesetak godina. Institut je odlučno pojasnio: „Evo zašto je papa Lav, a ne Leon“. Institut dalje kaže: „Papa je izabrao ime Lav XIV. Lik Lav u hrvatskim je tekstovima potvrđen od 16. stoljeća, još u djelima Šime Budinića i Jurja Barakovića, pa iz tradicijskih razloga dajemo prednost tomu liku u odnosu na lik Leon.“ Moj dragi Institut dobro tvrdi i obrazlaže zašto liku Lav dajemo prednost u odnosu na Leon. Je li Papa izabrao ime Lav i XIV.?
Što je Papa izabrao, a što nije?
Katolička Crkva još uvijek ima latinski jezik kao službeni. U latinskom jeziku postoji opća imenica muškoga roda leo. Ta se imenica u jednini ovako sklanja: N leo, G leonis, D leoni, Ak. leonem, V leo, Abl. leone. To u hrvatskom jeziku znači „lav“. Lav je vrlo ponosna, snažna, hrabra životinja. Sve su to pozitivna obilježja. Zbog svojih pozitivnih obilježja i hrvatske junake poput Petra Zrinskoga i Frana Krstu Frankopana nazivamo lavovima: „Gdje slobode sad su dani? Gdje su Zrinski, Frankopani? Gdje su ona lava dva?“ A kad se to može u prenesenom smislu reći za takve junačine, zašto ne bi moglo i za druge?! Zato je to postalo i ljudsko ime i pišemo ga velikim slovom Lav. U hrvatskoj junačkoj povijesti bilo je to dosta često ime. Znam jednoga takva Lava: Lav Žnidarčić. Lav može biti i krvoločan, opasan, okrutan. To nitko ne bi želio ni sebi ni drugima. Kad ljudima dajemo to ime, mislimo na pozitivna obilježja. U povijesti Katoličke crkve i pape su po svojoj želji uzimali ime Leo. Bilo ih je dosad 13 s tim imenom. U latinskom se to ime potpuno jednako sklanja kao i opća imenica leo. Od latinskoga imena Leo tvorimo G: Leon-is, D Leon-i, Ak. Leon-em, Abl. Leon-e. U genitivu imamo osnovu Leon-. Toj se osnovi dodaju nastavci za pojedini padež. Primjećujemo da je nominativ Leo kraći od osnove, nepotpuna osnova. Puna je osnova u genitivu. Upravo od te genitivne osnove nastalo je u hrvatskom ime Leon. Mi ga sklanjamo kako hoćemo.
Papa je izabrao ime Leo na latinskom jeziku. Sad znamo i kako se na latinskom sklanja to ime. Iako se osobna imena načelno ne prevode, ipak tako važna imena kao Isus, Marija, Josip, Petar, Andrija, Ivan, Jakov, Pavao, Matej, Marko, Luka itd. kao i istaknuta biblijska imena, zatim imena svetaca, apostola, vladara (kraljeva, careva…), pa i papa, prevodimo na hrvatski i prilagođujemo duhu hrvatskoga jezika. To zna biti znatno drukčije od izvornika: Joshua: Isus. I za Bog imamo u pojedinim jezicima vrlo različite riječi.
Kad ima više vladara ili papa s jednakim imenom, onda se nakon prvoga dodaju redni brojevi, pa se i prvi označi uglavnom rimskim brojem, ali može i riječju. Kraljevi i carevi ne mijenjaju ime, a pape mijenjaju. Oni sami odabiru ime, i to na latinskom jeziku. Papa je izabrao ime Leo. Budući da ih je bilo 13 s tim imenom prije njega, on mora biti XIV. Ime je izabrao, a redni broj mu je zadan: Leo XIV.: Habemus papam Leonem decimum quartum.
Budući da je latinski majka romanskih jezika, i ime pape ne će biti znatno drukčije nego u latinskom. Tako će npr. u talijanskom biti: Leone za Leo, Giovanni za Iohannes, Francesco za Franciscus itd.
U hrvatskom jeziku imamo u novije vrijeme dosta često ime Leo i Leon, a znatno rjeđe Lav. Leo može biti prema lat. Leo, ali može biti i skraćeno prema Leonard, Leopold. Ime Leon je čista latinska osnova. Ja bih ju naglašavao i sklanjao ovako: Lèōn, Leóna, ali bi me neki „ispravili“: Lȅon, Lȅona. Kad drugima ne smeta životinjsko podrijetlo imena Leo, Leon, nema razloga zašto ne bismo i mi „unaprijedili“ svojega lava, pogotovo kad ni papa Lav XIV. nema ništa protiv toga. Bolje je dati prednost hrvatskomu imenu Lav, pogotovo kad je davno to osobno ime potvrđeno u hrvatskoj tradiciji. Vjerujem da će ugled novoga pape Lava XIV. potaknuti da mnogi Hrvatići dobiju to ime, koje je Papa nakon toliko prethodnika s drukčijim imenom s razlogom i svjesno izabrao.
Robert Francis Prevost prvi je u povijesti papa Amerikanac. Ima dva državljanstva: SAD i Peru. Ugledni redovnik Reda sv. Augustina obavljao je vrlo važne službe uz misionarski rad. Bio je provincijal i u dva mandata poglavar Reda i prefekt Dikasterija za biskupe, a nedavno je postao kardinalom.
Iako Papi dosadašnje ime i prezime ne treba, reći ćemo i o tome nešto. Ime Robert germanskoga je podrijetla. U Hrvatskoj su ga uglavnom nosili stranci. Od 19 st. dosta je često hrvatsko ime. Ime Francis odgovara hrvatskomu imenu Franjo, koje je u vezi s etnonimom Francuz. Majka sv. Franje Asiškoga bila je Francuskinja, pa mu je zato otac dao ime Francesco – Francuzić. Prezime Prevost vrlo je zanimljiva priča. Doista slično zvuči kao naše prezime Preost. Zacijelo je prezime francuskoga podrijetla kao i Papa s očeve strane. I u latinskom postoji slična riječ praepositus, što znači pretpostavljeni, predstojnik. Nije slučajno Papa! U starijim hrvatskim kajkavskim tekstovima postoji riječ prepušt. Od toga je nastalo i prezime Prepušt, a od toga toponim Prepuštovec.
Sinoć sam s užitkom slušao najavu da će se uskoro pojaviti Papa i promatrao razdragano mnoštvo na Trgu sv. Petra. Ugodno sam iznenađen izborom imena: Leo XIV. Prve riječi pape Lava XIV. urbi et orbi bile su: „Predraga braćo i sestre, neka mir bude s vama!“ Zatim nas je sve usmjerio Majci Mariji u ozračju uskrsloga Krista i okupio nas kao svoju veliku obitelj u zajedničkoj molitvi Zdravo, Marijo… Na njegovu blagom osmijehu i držanju osjetilo se da je maloprije prošao kroz „sobu suza“ duboko svjestan težine križa koji mu je Gospodin namijenio. Zna dobro da će i dalje uskrsli Gospodin biti Glava Crkve i da snaga Duha Svetoga ne će izostati: „Ja ću biti s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 20) Vidim na portalu Bitno.net jedan naslov: Prvi papa koji je uzeo ime Lav bio je svetac koji je goloruk stao pred Atilu da obrani Rim. A ima još 12 LAVOVA!
Dragi papa Lave XIV., budi zdrav kao lav i vodi Crkvu Božju kroz sve bure i oluje!
Mile Mamić, jezikoslovac, Zadar