Zoran Vukman

Iza obzora

 Bog i (ne)vjera

Svijet kakav se prelama kroz mnoštvo slika o sebi samom – u sjaju, senzaciji, uzbuđenjima, Zemljastalnom diktatu novosti i novotarija – izgubio je svako čvrsto VjeraVjera mora postati do boli autentična, pročišćena ili je, u suprotnom, samo varka koja će biti vrlo brzo razotkrivena. Vjera koja se živi kao posljednja stvar na ovome svijetu, kao najsudbonosnije nešto, kao sama srčika bića koja upućuje na čovjeka i njegovo božansko ishodište, vjera je koja govori o budućnosti sa smislom, koja je čuvarica smisla postanka, postojanja i ispunjenja svrhe našeg putovanja u vječnost.vrjednosno uporište, svu jasnoću misli i postojanost identiteta. Sve može biti sve, i sve može biti ništa. Perspektiva lakoće promjene vizure i identiteta koja zastrašuje. Što nam u takvom okruženju može reći vjera? Što u takvom ozračju znači Bog? Već kao pojam nekima je smiješan i zastario, i kad mu se izruguju, izruguju se nečemu što smatraju nazadnim i mrtvim. Jaz između ateističke i teističke svijesti postaje sve veći – drukčiji jezici, drukčija semantika, izričaji, svjetonazori. Udaljavaju se kao dvije galaksije u svemiru.

U takvim okolnostima, vjera mora postati do boli autentična, pročišćena ili je, u suprotnom, samo varka koja će biti vrlo brzo razotkrivena. Vjera koja se živi kao posljednja stvar na ovome svijetu, kao najsudbonosnije nešto, kao sama srčika Upitnikbića koja upućuje na čovjeka i njegovo božansko ishodište, vjera je koja govori o budućnosti sa smislom, koja je čuvarica smisla postanka, postojanja i ispunjenja svrhe našeg putovanja u vječnost. Jer mi smo na putu, eshatološkom i kozmičkom. Svemir se širi i mi putujemo skupa s planetom na kojemu živimo i cijelom galaksijom.

Za Boga se ne može reći da je prisutan poput nas ni na način kao što smo mi prisutni. Bog naprosto jest, on je taj koji jest. Stara metafizika je odbačena u suvremenom svijetu koji se diči racionalizmom a zapravo je na području zdravog razuma i naravnosti života postao posve poganski iracionalan. Ništa ne može biti ni postojati samo od sebe i samo po sebi a da nije stvoreno. Tako očiti aksiom kojeg prepoznaje um, gurnut je u zonu sumraka kao spekulacija uma i ništa više od apstrakcije. Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev u Svetom Pismu se očituje kao Bog koji jest i koji čini da sve jest. Kako bi bez Njega moglo bilo što postati i biti? Za Boga se ne može reći ni da On negdje jest. Ne može mu se odrediti ni mjesto ni vrijeme, On je onkraj svega toga i svih naših pojmova.

Bože, gdje si?

Kad se pitamo – Bože, gdje si? – onda vapijemo, zašto se ne očituješ ponovno u svojoj slavi, gdje si, dođi, pomozi, Isuspojavi se, vapijemo za Njegovom blizinom, ali zazivamo i UpozorenjeGlad za Riječi Božjom je svojstvena čovjeku i nitko je ne može ugušiti, no jezivo zvuče riječi da je nigdje neće naći oni koji je ištu u te dane „tame i žalosti“ kako prorokuje Amos. Ove riječi nam mogu samo biti poticaj i upozorenje da nema ništa važnije negoli tražiti Riječ Božju više nego što tražimo kruh nasušni.Njegov intervencionizam u našu povijest. Mi vjerujemo u zaokruženost Objave ali ni Objava Boga ne ograničava. On čini i djeluje kako hoće. No mimo i protiv vlastite Objave nikad sigurno neće – Riječ Njegova je vječna, a u njezinu semantiku ulazi se sjedino duhovnim putem. Ako današnji čovjek ne mari više i ne drži do Njegove Riječi, do starine mudrosti, do proroka i Sina Božjega, zašto bi mu se Bog javio i rekao: evo me, tu sam...?

„Evo, dani dolaze – riječ je Jahve Gospoda – kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. Tumarat će od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se, ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći.“ (Amos,8,11-12) Ovo proroštvo zvuči zastrašujuće, najavljuje doba posvemašnje duhovne tame i pustoši na zemlji. Je li to vrijeme kad će se činiti da Boga nema, kad će utihnuti svjedoci i nestati vjere – jer i sam Sin Čovječji se upitao hoće li naći vjere na zemlji kad drugi pit dođe? Glad za Riječi Božjom je svojstvena čovjeku i nitko je ne može ugušiti, no jezivo zvuče riječi da je nigdje neće naći oni koji je ištu u te dane „tame i žalosti“ kako prorokuje Amos. Ove riječi nam mogu samo biti poticaj i upozorenje da nema ništa važnije negoli tražiti Riječ Božju više nego što tražimo kruh nasušni.

Zoran Vukman

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Pon, 20-11-2017, 03:09:01

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0053_Sestine_Zagreb.jpg
Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).