Proteklih dana novinske su agencije objavile dvije kratke, naizgled ne posebno zanimljive vijesti, iz zemljopisno udaljenih krajeva. Čitatelj bi mogao na prvi pogled zaključiti da se radi o bizarnostima, nepovezanim sa Hrvatskom. Objektivno, možda to i jest tako, no te vijesti barem kod nekih ipak pobuđuju asocijacije sa Hrvatskom ne tako davnom prošlosti ili sadašnjosti. One su djelići mozaika života Hrvatske kojeg želimo učiniti boljim svim njenim građanima, u istinski demokratskoj Hrvatskoj. I ove dvije kratke agencijske notice iz Kube i Kine podsjećaju nas da ne možemo tako brzo pobjeći od naše prošlosti, te da i sadašnjost baš ne kontroliramo i stvaramo sami.

1. vijest – Podrijetlo kao spas

Na internetskim stranicama HRT-a u utorak je osvanula vijest kako su pred španjolsko veleposlanstvo u red stale stotine Kubanaca, prvi dan nakon što je Španjolska počela primjenjivati novousvojeni Zakon o dodjeli državljanstva prema tzv. povijesnom sjećanju. Taj Zakon će omogućiti unucima španjolskih useljenika da predaju zahtjev za državljanstvo, što u slučaju Kube dovodi do gotovo 200.000 potencijalnih „novih“ Španjolaca. Iako je Kuba prekrasna zemlja u koju, usprkos udaljenosti, danas hrle tisuće turista iz dobro nam znanih razloga, iz te iste zemlje nastoji već desetljećima pobjeći svatko tko može, koristeći svaku priliku i sredstvo koje samo mašta očajnika može smisliti. Čovjeku ne treba puno mudrosti pa da zaključi kako je tomu razlog politički režim Fidela Castra, desetljetna primjena eksperimenta neuspješne implementacije ideologije komunizma. Konačni rezultat je devastirana Kuba, veliki broj indoktriniranih i izgubljenih ljudi, desetljeća zločina nad vlastitim narodom, ne samo zbog posvemašnje neimaštine na koju je bio osuđen živjeti, ne samo zbog otoka pretvorenog u veliki logor u kojem je prečesto kazna za neposluh bila smrt, već i zbog „zagađenog stanja duha nacije“. Šokantan podatak je kako je od 1959. godine i Castrova puča kojim je svrgnuo predsjednika Batistu s Kube emigriralo oko milijun stanovnika, što treba usporediti s današnjom (2005. god) procjenom od 11,5 milijuna stanovnika ovog karipskog otoka.

Padom komunizma u Europi očekivalo se kako će promjene brže zahvatiti i Kubu, no očito su strukture vlasti dobro pripremile i „amortizirale“ nezadovoljstvo većine stanovnika ovog ipak katoličkoga, a službeno ateističkog otoka. Hrvati tijekom cijelog XX st. također su permanentno, bilo zbog političkih, ideoloških i posebno ekspanzionizma s istoka, bilo zbog gospodarskih razloga (gospodarski su, dakako, bili posljedica političkih) morali napuštati domovinu i postajati „građani svijeta“. Hrvatska je populacija time zauvijek smanjena, gotovo na pola, imamo li u vidu da danas u svijetu živi gotovo jednak broj Hrvata kao u domovini. Neki bi ipak rekli kako smo u vremenima socijalizma „s ljudskim likom“ ipak „bez problema“ dobivali putovnice i tu činjenicu isticali kao veliki plus za bivši režim „najvećeg političara Hrvatske“, kako mu simpatizeri „tepaju“. Ipak, ti isti „zaboravljaju“, kakva su vremena bila od 1945. do 1964. glede mogućeg dobivanja putovnica. U tim vremenima Hrvati su, poput Kubanaca, smišljali mnoge maštovite načine izbjegavanja „blagodati“ života u domovini. I to se ne smije nikada zaboraviti, ma koliko „antifašisti šutjeli o tome“.

2. vijest – Zatvorska kazna zbog pušenja u vlaku

Hina prenosi od Xinhue „bizarnu“ vijest iz Kine po kojoj je jedan strastveni pušač u zahodu vlaka kriomice uživao u svom poroku, no na nesreću aktiviravši protupožarni alarm izazvao je pušeći i zaustavljanje vlaka. Na relaciji Peking-Tianjin u moderni vlakovima zabrane pušenja se često ignoriraju, jer, procjenjuje se, kako je ta pošast zahvatila gotovo polovicu kineskog muškog stanovništva. Kina je ogromno tržište s populacijom tenutno oko vjerojatno 1,3 milijarde ljudi, uz daljnju tendenciju porasta. Cijela Hrvatska, sa svojih 4,5 milijuna stanovnika, je u usporedbi tek jedan veći gradić u Kini, ali i takva je značajno tržište za plasman duhana i najvećim svjetskim kompanijama.

Osjetio je to i Hrvatski pregovarački tim za pristup EU, jer usprkos „Milinovićevog“ poskupljenja cigareta za 1 kn, inspiriranog „zdravstvenim“ razlozima, uvozne cigarete pod pritiskom međunarodne duhanske industrije moraju pojeftiniti. Hrvatska još jednom mora popustiti, kao u bezbroj pregovaračkih slučajeva do sada. Osobno, kao nepušač, svjestan štetnosti droge zvane duhan poželim da cigarete budu basnoslovno skupe, te stoga „nedostupne“ konzumentima, ili bar mladima koji su na putu da to nepovratno postanu. Ipak, svjestan sam da bi to samo „ojačalo“ konkurenciju na, danas, vrlo živom „crnom tržištu“ duhana.

U ovim vremenima, kada USKOK spektakularno u suradnji s državnim odvjetništvom provodi brojne akcije i uhićenja, od „akcije Indeks“, preko slučaja Fonda za privatizaciju, do napretka u slučajevima ubojstva vlasnika Nacionala Pukanića, još uvijek na „svom“ placu u Utrinama susrećem iste likove kao i prije 10-ak godina, kako u pola glasa nude povoljnije „cigarete“. Posluju, laički rečeno, više od desetljeća neometano, a tomu je tako jer ih nitko zaista i ne ometa. Zašto je tomu tako, svatko neka zaključi sam, no i to je djelić mozaika svakodnevne Hrvatske. Hoćemo li izmijeniti  napokon i taj kamenčić ovisi o nama, biračima.

dipl. ing. Damir Tučkar

{mxc}