Hrvatsko žrtvoslovno društvo održalo je 28. svibnja 2008 u Europskom domu u Zagrebu tiskovnu konferenciju s koje je odaslan Apel vlastima Hrvatske da se konačno primjene standardi Europe i na tretiranje zločina iz razdoblja komunističkog poretka. Predsjednik HŽD prof. dr. Zvonimir Šeparović, te poznati promicatelji istine o zločinima komunizma nad Hrvatima dr. Josip Jurčević i ing. Ante Beljo, pred malobrojnim posjetiteljima konferencije, s još malobrojnijim novinarima, nadahnuto su govorili i obrazlagali potrebu suočavanja s tom tamnom, prešućivanom stranom naše povijesti. Upravo zbog uznapredovanih procesa euroatlantskih integracija, a imajući u vidu Rezolucije Skupštine Vijeća Europe (2006 g.), HŽD je zatražilo ovim apelom vlastima da se konačno provedu kazneni postupci za još živuće osumnjičenike zločina tog razdoblja, kao da se zajedno sa Slovenijom provedu istraživanja svih masovnih grobnica pogubljenih Hrvata u Sloveniji, naravno i u Hrvatskoj, te konačno sačini što je moguće točniji popis svih žrtava totalitarnog komunističkog poretka.

Tretman same tiskovne konferencije je već viđen puno puta. Potpuno ignoriranje od strane TV kuća, najtiražnijih dnevnih tiskovina, a i površno jutrošnje pretraživanje internetskih portala daje isti rezultat. Neobjavljivanje bilo kakve informacije navodi na zaključak kako je ova tema ili potpuno neinteresantna hrvatskoj javnosti ili se namjerno skriva. Činjenice govore da za zločine razdoblja totalitarnog komunističkog režima, u razdoblju od 15. svibnja 1945 pa do pada „Berlinskog zida“ 1989. godine, u Hrvatskoj NITKO nije suđen. A netko je ipak bio kriv za, prema nekim, možda i skromnim procjenama hrvatskih žrtvi toga 45-godišnjeg mračnog razdoblja, ukupno više od 150.000 pogubljenja, što su prvih godina nakon 2. svjetskog rata provedena uglavnom bez suđenja ili uz suđenja koja su bila farsa. Začuđuje stoga potpuna novinarska „nezainteresiranost“, ali i gospodara medijskih carstava u Hrvatskoj, za i najmanjom novinarskom informacijom o apelu HŽD-a o potrebi implementacije jednog od europskih standarda i u hrvatsko društvo.

No, izgleda da primjena toga standarda, iskazanoga rezolucijom 1481 Vijeća Europe, kojima se osuđuje komunizam, posebno s aspekta svih mogućih najgrubljih povreda ljudskih prava, nije po volji trenutnim političkim moćnicima. Stoga, potpuno ignoriranje ove konferencije od medija i ne čudi, pa podsjećanje na to razdoblje, njegove zločine i žrtve, ostaje na inicijativi malobrojnih udruga i pojedinaca. Istovremeno, svjedoci smo „kumrovečkoga dana mladosti“ gdje se otvoreno i potpuno nekažnjeno, ističu komunistički simboli srp, čekić i petokraka, crvene marame, pjevaju pjesme u čast propale države, armije koja je 90ih razarala Hrvatsku, uz maršalsku idolopokloničku ikonografiju. Stavovi „antifašista“ o razdoblju komunističke strahovlade, medijski su bezrezervno prenošeni, počesto i afirmativno komentirani.

Kao što je i predsjednik RH povodom Bleiburškoga komemorativnog skupa izjavio kako se on neće tamo pojaviti „dok se ne utvrdi tko je, poimence, tamo i zašto stradao“, HŽD je u svom Apelu i zatražilo izradbu, u okviru istraživanja „svaka žrtva ima svoje ime“, popisa svih žrtava komunističkog totalitarnog režima. Valjda će „inicijativa“ predsjednika Mesića i dovesti do potpore države ostvarenju tog neophodnog projekta, za konačno „zatvaranje“ povijesnih tema iz naše svakidašnjice. Protok vremena ide u prilog onima koji bi ove teme zauvijek ostavili ispod „tepiha“, kao što su ih i držali tijekom 45 godišnje diktature, no masovna grobišta (stratišta) Hrvata u Sloveniji, Hrvatskoj, ali i BiH, moraju biti dostojno obilježena, znanstveno verificirana i upisana, ne samo u „pamćenje“ naroda, što vremenom blijedi, već i u povijest naroda, što ostaje zauvijek zapisana.

dipl. ing. Damir Tučkar

{mxc}