Idejna pomutnja

'Više nema Saveza za Europu!' – panično je ovih dana objavila Jadranka Kosor. Kako nema?! Što se dogodilo?! Umro?! Raspao se?! Pomele ga ulice i trgovi?! Ili ga je možda razvrgnuo bezazleni transparent Volim Hrvatsku – ne u EU?! Nitko ne zna što se dogodilo. Ali što je, tu je. A Hrvati su uljudan, sućutan narod. Na vijest da više nema Saveza za Europu mnogi su duboko uzdahnuli. I pristaše i protivnici. Što sad? Što će sada vlast i oporba nuditi narodu? Čemu će se narod protiviti?

Doista, velik bi to bio gubitak. Veličinu toga gubitka može dočarati samo usporedba današnjega Saveza za Europu i njegove suprotnosti - negdašnjega saveza za Hrvatsku. Neka mi stoga bude dopušteno podsjetiti da je ideja hrvatske državne samostalnosti i suverenosti 25. lipnja 1991. pod vodstvom Franje Tuđmana okupila više nego dvotrećinsku većinu narodnih zastupnika. Tada je to bila moćna ideja. Dapače, vrlo moćna. No brzo ju je, već na razmeđu XX. i XXI. stoljeća, nadjačala Mesićeva i Račanova ideja hrvatske državne nesamostalnosti i nesuverenosti. Ta se ideja god. 2004. pod Ivom Sanaderom tako rasplamsala da je zahvatila sve – beziznimno sve – narodne zastupnike! Osobito je očarala tadašnjega HSP-ova vođu Antu Đapića. Poslije je taj „starčevićanac" posve ozbiljno tvrdio da je osnutak Saveza za Europu najveći uspjeh 5. saziva Hrvatskoga sabora.

Još u svibnju prošle godine glavne su crte suvremenoga hrvatskog domoljublja bile strah od Bruxellesa i vjernost Bruxellesu. U Bjelovaru se tada, na poziv HSP-a, sastala oveća skupina domoljubnih muževa radi zajedničkog izlaska na izbore. Nazočna su bila i dva učena kandidata s prošlih predsjedničkih izbora. Dekor su sastanku bili portreti Ante Starčevića i Franje Tuđmana. Tužan dekor. Prijeporna je naime bila samo ideja hrvatske državne samostalnosti i suverenosti. Nitko od sudionika, osim dvojice-trojice čudaka, nije bio pripravan za tu ideju žrtvovati ni lulu duhana. A, gle sada! Izvršni predsjednik HSP-a Daniel Srb iznenada objavi da se njegova stranka protivi ulasku Hrvatske u Europsku uniju!

Vijest je odjeknula kao grom iz vedra neba. Neki kažu: Kakav grom? To je predizborni bubanj! Sad, bilo ovako ili onako, malo je vjerojatno da je Srb svojim postupkom izazvao mrtvozorničku tvrdnju gospođe Kosor s početka teksta. Ali, opet, tko zna? U hrvatskoj su politici moguća svakakva čuda. Možda je Savez za Europu nekakvo totalno - da ne kažem totalitarno – tijelo. Možda ga na životu održava samo sveukupnost saborskih zastupnika. U takvu slučaju, otpadne li samo jedan član, na primjer zastupnik Srb, nužno propada cijelo tijelo.

Da, svašta je moguće. Ali na žalost nije tako. Dugo je Savez za Europu vodio Hrvatsku iz pokore u pokoru. Pod njegovom se upravom Hrvatska odricala svoga suverenog prava na moru, činila teritorijalne ustupke, uhićivala svoje ratne junake, izručivala ih tuđinu i sama osuđivala, a svoje strateške tvrtke prodavala strancima u bescjenje, pozitivno diskriminirala svoje zatornike, ubojice i palikuće, pokajnički hrleći natrag u krvavu idilu Zapadnoga Balkana. Na posljetku je Savez za Europu bezobzirno prilagodio njezin suverenistički Ustav svojim integracionističkim potrebama i tako je doveo „na prag" Europske unije. Odatle joj sada otvara jasnu perspektivu. Hrvatska će, veli njezin predsjednik Josipović, i kada uđe u Europsku uniju, voditi proeuropsku politiku, a to u našem slučaju znači – regionalnu politiku.

Gospođa se Kosor međutim našla u škripcu. Njezin tihi saveznik, gradski gerilac iz Glavica, najednom fućka na Savez za Europu! Hoće odmah izbore, a referendum o pristupu Europskoj uniji nakon izbora. U tomu ga podupiru predsjednik Josipović i tzv. oporba, a Friščić i Pupovac također slute da bi trula kruška vlasti mogla pasti u drugo krilo. Dotle suverenisti javno spaljuju integracionističke stranačke zastave i samu – nepostojeću, ali svetu – zastavu Europske unije. I ozbiljno pitaju Vladu: Tko je, na osnovi kojega zakona, tom zastavom okitio sve hrvatske državne ustanove?

U toj idejnoj pomutnji ostali su bistri samo Abendblattovi domoljubni kolumnisti i oni domoljubi koji se spremaju na sljedećim izborima preuzeti vlast. Prvi – pameti usprkos – šire teze „Ipak bolje EU nego Balkan" i „Hrvatskom ulasku u Europsku uniju najviše se protivi Srbija". Drugi - bez imalo srama - proglašuju zauzimanje za samostalnu i suverenu hrvatsku državu izdajom Hrvatstva.

Gospođa Kosor nema dakle razloga za paniku. Dok je škuda, bit će Juda.

Benjamin Tolić
hrsvijet.net