Branitelji i vlast

Devetnaestu obljetnicu međunarodnopravnog priznanja Republike Hrvatske i trinaestu obljetnicu povratka hrvatskoga Podunavlja iz srpske okupacije u hrvatski ustavnopravni poredak obilježili su prosvjedi hrvatskih branitelja protiv hrvatske državne vlasti.

U Bosni je tjedan dana prije te obljetnice na zahtjev srpskoga Interpola uhićen Tihomir Purda, vukovarski branitelj i negdašnji zatočenik srpskih logora. Srbija je Purdu optužila da je god. 1991. u Vukovaru počinio ratni zločin i zatražila njegovo izručenje. Ali, kako su službena Srbija i službena Hrvatska u zadnjih desetak godina uspostavile srdačne odnose, dva su se ministarstva pravosuđa dogovorila da pravosudni postupak protiv Purde vodi hrvatsko pravosuđe pod srpskim nadzorom.

Hrvatska se vlast drži kao da je zaboravila tko je godine 1991. temeljito razorio Vukovar, pobio, prognao, odveo u zarobljeništvo tisuće i tisuće Vukovaraca. Zato se i ne pita: Otkud sada srpska jurisdikcija u Vukovaru? Nije li Vukovar u Hrvatskoj? Ako je u Hrvatskoj ratovala JNA, a ne Srbija, otkud u Srbiji toliki logori za Hrvate? Ako se danas Srbija odriče svoje negdašnje vojske, zašto u Purdinu slučaju postupa po odluci njezina suda?

Ta pitanja možda ne muče sve hrvatske branitelje. Ali sve ih uznemiruju optužbe zbog ratnih zločina. Oni znaju da su gotovo svi istaknutiji sudionici Domovinskoga rata već zaglavili u haaškim, hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, srpskim tamnicama. A vide: Vrijeme teče, ali teče i proizvodnja hrvatskih ratnih zločinaca. Eto, nedavno je programska ravnateljica Amnesty Internationala Nicole Duckworth otjerala u zatvor Tomislava Merčepa. Sada pritišće Vladimira Šeksa. A označila je i Davora Domazeta Lošu. Ta ludost ne će sama od sebe stati ni kada se zatvori Haaško sudište. A pravosudno mrcvarenje karlovačkog branitelja Mihajla Hrastova zorno pokazuje kako će posao toga sudišta obavljati hrvatski sudovi.

Hrvatski su branitelji zbog toga izašli na ulice i trgove. Oni javno optužuju hrvatsku državnu vlast da ih je izdala. Traže da se napokon obustave „neosnovani progoni", da država zaštiti njih i njihove obitelji.

Vlast na tu optužbu odgovara mudro. Predsjednik Države Ivo Josipović ne vidi razloga da se branitelji osjećaju izdanima. On se njima ponosi jer su svojim zauzimanjem i žrtvovanjem stvorili državu. Stoga im poručuje: Nitko ne će progoniti branitelje koji su časno branili domovinu. Ali pred hrvatskim će pravosuđem odgovarati svi koji su se ogriješili o zakon. Hrvatska, veli, ne će biti slijepo crijevo Europe, nego ravnopravna 28. zvijezda Europske unije. Slično zbori predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Branitelji su, ističe ona, uz prvoga hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, najzaslužniji za slobodnu i suverenu hrvatsku državu, kojoj se danas smiješi članstvo u Europskoj uniji. Predsjednik Sabora, slavni haiku pjesnik Luka Bebić, s neznanih se razloga ovaj put odmaknuo od obljetničke poezije.

Argumenti su vlasti i etički, i patetički, i logički - šuplji. Etički: Josipović i Kosorica sretna su Titova djeca, koja danas - kao krajnji korisnici Domovinskoga rata - štite Udbine ubojice. Patetički: Josipovićeva „zvijezda" blizanka je kokarde na partizanskoj kapi, koju je ljetos slavio na četničkomu sajmu u Srbu, a Kosorica je svoga Tuđmana davno zasjenila slavom Ive Sanadera („Kud Sanader, tud i ja!"). Logički: Hrvatska može u Europskoj uniji biti ravnopravna samo s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Kosovom. Stoga nuditi tvorcima slobodne i suverene Hrvatske svijetlu budućnost u Europskoj uniji može samo netko tko ili ne zna što govori ili temeljito prezire zdravi razum tih ljudi.

A Domovinski rat, izvorište naše slobode i neovisnosti? Njegovu je slavu definitivno izdala i prodala politika vođena pod geslom „Europska unija nema alternative" kada je - na zahtjev iz Bruxellesa - četnike promaknula u državnu vlast i otvorila trajni lov na hrvatske branitelje.

Što dakle? Hrvatskomu branitelju i ponosnu Hrvatu samo slobodna i samostalna Hrvatska nema alternative. A kako danas stvari stoje, krajnji je čas da takvi ljudi - nasuprot Savezu za Europu, koji čine sve stranke zastupljene u Saboru – stvore Savez za Hrvatsku. Samo se tako može na sljedećim izborima otkupiti izdana i prodana slava Domovinskoga rata. Drugog puta nema.

Benjamin Tolić