Umro je Đuro Brodarac....umro je jedan od nas

„Na početku promjene, Domoljubi su rijetki ljudi, hrabri ljudi, pa i omrznuti ljudi, prezreni ljudi. Svi ih gledaju ispod oka, u strahu, ne znajući što očekivati.

Nakon pobjede i dostizanja cilja, pridružuju im se i oni bojažljivi, iliti "oprezni", jer tada biti Domoljub više ne košta - ništa.“

Mark Twain - 1904. g.

Nadodao bih na to i sljedeće...

„Lako se danasHrvatom zvati po rođenju, no Hrvatom biti, lako nikad nije.Biti Hrvat znači žrtvu, znači borbu za slobodu, znači odricanje i otpor protiv pola svijeta. Biti Hrvat znači čuvati i braniti vjeru,tradiciju i običaje. Biti Hrvat znači biti nepokolebljiv pred protivnikom u očuvanju stečevina 13 stoljeća hrvatstva, nastalog na kostima naših pradjedova i naših otaca.“

Danas je umro jedan od organizatora obrane hrvatskog naroda, sin Domovinskog obrambenog rata i otac hrvatske slobode Banovine, ratnik u ratu koji su nam nametnuli jugo-komunistički otpadnici, potpomognuti srbo-četničkim paravojnim formacijama unutar teritorijalnih granica Republike Hrvatske.

Umro je Đuro Brodarac....umro je jedan od nas.

Umro je zatvoren u vlastitoj Domovini, izdan od onih kojima je zajedno sa svima nama omogućio slobodu. Jer bez njega i nas, oni danas bili bi nitko i ništa, nikad ne bi mali moć vladati jer su oduvijek bili slugani. U bivšoj Jugoslaviji nisu bili ništa drugo osim sitnih drukera i cinkaroša za UDBU. Sitnih sjecikesa koji su u taj i slične zatvore oduvijek slali Hrvate, sa ciljem i interesom pribavljanja sitne političke zaštite i materijalne koristi.

Kad su, kako kaže izreka, stvarni Domoljubi, hrabri i rijetki ljudi, poput Đure Brodarca i mnogih drugih, a opet malobrojnih Domoljuba, vodili bitke protiv agresora za hrvatski narod i naš teritorij, današnji politički vođe su iza skuta pokojnog predsjednika Tuđmana obavljali sitne zadaće za Hrvatsku, ali kako danas izgleda krupne za sebe i svoje mentore, udbaše ,orjunaše, strance i kvazi Hrvate koji su to samo po interesu.

Nakon pobjede i dostizanja cilja. stvorivši slobodnu i nezavisnu Hrvatsku, broj domoljuba, broj onih koji sebe smatraju ratnicima drastično je porastao. Zašto? Zato što otada biti domoljubom ne košta ništa, nakon boja zvati se hrvatskim braniteljem ne iziskuje i ne košta ništa.

Na površinu nakon pobjede isplivali su ratni profiteri, salonski generali, sluganska pera, novonastali tajkuni i mnogi drugi koji Hrvatsku nisu željeli niti su se za nju borili. I, između ostalog, zatvorili su Đuru Brodarca. Čovjeka, teškog bolesnog, zatvorili su u osječki zatvor, u ćeliju u kojoj je bilo više od 40 stupnjeva, nakon što je sud odbio sve zahtjeve obrane da bude u kućnom pritvoru zbog teškog zdravstvenog stanja. I, Đuro Brodarac je umro, ubili su ga.

Za njih je on bio samo jedna stavka zatvaranja poglavlja 23. Za nas je on bio i zauvijek će ostati legendarni junak Domovcinskog rata, obrane Siska i cijele Banovine. Nas je, generale, na sreću, daleko više! Generale Brodarac, neka Vam je vječna slava i hvala. Počuvali u miru Božjem i nek' Vam je laka hrvatska zemlja.

Mario Maks Slaviček
Akcija za Bolju Hrvatsku