Pioniri, partijaši, titoisti
Bit će kako ovih dana mladež u Varaždinu, koja je u pionirskim uniformama slavila svoju maturu, nije o ovoj povijesnoj činjenici informirana kroz povijesne knjige i truli neo-jugoslavenski obrazovni sustav koji negira istinu i činjenice, kako iz Drugog svjetskog rata, tako i istinu o Domovinskom obrambenom ratu iz 90-ih.
Ostaje na obitelji i roditeljima i nama koji znademo tu istinu prenositi ju na mlađe naraštaje. Istine radi. Uzimajući u obzir ovu činjenicu valjalo bi se upitati tko je iz sustava odobrio nekažnjeno promicanje simbola totalitarnog Titovog sustava i zašto policija nije reagirala kao što bi recimo reagirala da su maturanti imali odore iz vremena NDH ili napis Za dom spremni.
Čini se kako zakon ne vrijedi jednako za sve i svakoga, i to je itekako zabrinjavajuće Borili smo se za izlazak iz te ideologije i protiv takvih simbola i porazili ih u ratu. Tko nam ih i zašto nameće u miru? Što time doziva i za čime teži? Držim kako je to izrabljivanje i zlorabljenje slobode i demokracije koju smo roditeljima, učiteljima i tim maturantima svojom krvlju stvorili mi, hrvatski branitelji. Mi koje su tim činom i oni i državni aparat i sustav uvrijedili i obezvrijedili.
Zašto to kažem i o tome pišem? Evo samo zbog jedne od činjenica s kojima se ti i takvi, reći ćemo Hrvati, ne žele suočiti ili ih oni koji su to dužni nisu naučili, pa neka ih podsjetim čije oznake I ikonografiju su stavili na pleća i glavu, a možebitno i u glavu. Treba li za to kriviti državu, roditelje, učitelje ili djecu, na svakom je od Vas zaključiti.
Obračun s "hrvatskim smradom"
Možda niti djeca, niti roditelji, niti učitelji nisu znali ovo, ili pak jesu ali im je svejedno Ako su za tu ikonografiju, Tita i Partiju, nisu za Hrvatsku, zašto to mislim, pišem i kažem, prosudite sami, ja samo citiram: "Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima natjeranim od tajne policije OZNA-e na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala iz Srbije, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije, i Koste Nađa, ratnog zločinca za kojim je bila raspisana tjeralica u Njemačkoj.
U tom govoru je poručio Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’
Za Tita su zarobljeni vojnici, civili, žena i djeca u bijegu bili – ‘hrvatski smrad’.
Na tom ‘smradu’ taj patološki ubojica i njegovi sljedbenici izgradili su PartijaPartija je mutirala, partizani sve mlađahniji, pa primaju penzije i sa 14 godina starosti, a Tito se poput zombija, iako već poodavno raspadnut kao i Jugoslavija, pokušava od nekih antihrvatskih snaga oživjeti, korak po korak, mic po mic, što kroz medije, što kroz šalu i parodiju, a bome i kroz politiku a ovo posljednje je za Hrvatsku i Hrvate držim najopasnije.svoju državu. Da, pjevalo se tada: “Slovenija ne treba kiše, Hrvati je svojom krvlju natopiše”.
Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’ (Vjesnik od 25. svibnja 1945).
Partija je mutirala, partizani sve mlađahniji
Iz ovoga bi trebala biti jasna pouka svakome tko hrvatski i hrvatstvo promišlja, živi, diše i piše, kako ne bi na se odjenuo titovku, crvenu maramu i veličao tu komunističko-partijsku ikonografiju i režim iz kojeg smo se 90-ih krvlju i ratom otrgli i oslobađali. Jesmo li se oslobodili? Danas, više od četvrt stoljeća raspada nekima neprežaljene Jugoslavije, Tita i Partije, čini se kako nismo.
Partija je mutirala, partizani sve mlađahniji, pa primaju penzije i sa 14 godina starosti, a Tito se poput zombija, iako već poodavno raspadnut kao i Jugoslavija, pokušava od nekih antihrvatskih snaga oživjeti, korak po korak, mic po mic, što kroz medije, što kroz šalu i parodiju, a bome i kroz politiku a ovo posljednje je za Hrvatsku i Hrvate držim najopasnije.
Blagoslovljeni svi Vi koji živite i dišete hrvatsku budite Bogu vjerni - za domovinu spremni, jer još Hrvatska ni propala dok mi živimo, nije propala, ali nije ni slobodna kako smo željeli. Vrijeme je nama hrvatskim vojnicima, hrvatskim braniteljima, žrtvovati se ponovo. Zbijmo redove, pomolimo se, tražeći među nama ono što nas spaja, a ne što nas razdvaja a to je da spasimo Hrvatsku, našu Domovinu za našu djecu, mi druge nemamo.
Mišlju, perom, riječju i djelom, vaš Hrvatski vojnički red Čuvari Domovine.
Mario Maks Slaviček