Bez istine i dobrote sloboda se pretvara neobuzdanost

Općenito je poznato da postoje različiti stavovi prema državi i institucijama društva ovisno od osobne, etničke i nacionalne kulture. Klasična etika označava te stavove pojmovima pojedinih krjeposti: poštenje, pravednost, istinoljubivost, smisao za opće dobro...

Socijalno-etička istraživanja omogućuju da pobliže odredimo odnos vjernika i nevjernika prema državi kao instituciji koja je nužno potrebna za normalan i uspješan život svih državljana. Jedna od bitnih zadaća države jest da organizira obrazovanje i odgoj za svoje buduće članove. Kod toga igra veliku ulogu takozvana „slika čovjeka“ koja služi državnim institucijama kod određivanja sadržaja i ciljeva obrazovanja i odgoja. Slika čovjeka je kao orijentacija, kao putokaz u traženju sredstava, modela, projekata kojima se treba i može ostvariti cilj odgoja i obrazovanja.

Očito je da je razlog velikodušne spremnosti pomagati i na drugoga misliti odgoj po načelima i principima katoličke vjere, konkretizirane i oblikovane u socijalno-etičkom nauku Crkve. Najkraće i ujedno najpreciznije rečeno: katolički odgoj oslobađa od egoizma i osposobljava za altruizam. Za društveno područje, za državu, vrijedi princip supsidijarnosti koji traži najprije aktiviranje vlastitih snaga i sposobnosti prije nego se uputimo na traženje pomoći od države, od prijatelja sl. Solidarnost sa slabima je zapovijed ljubavi bližnjega. To je temeljna orijentacija katoličkog odgoja.

Vjernici su učinkoviti borci za napredak

Takvo načelno shvaćanje života je odraz njihove vjere da je Bog postavio čovjeka da obrađuje i izgrađuje svijet na njegovu slavu. Takve ideje nedostaju čovjeku nevjerniku. Istraživanja pokazuju da je religioznost, da je kršćanska vjera jedan od bitnih čimbenika u stvaranju načelnih društveno-etičkih i svjetonazorskih stajališta na dobro za čovjeka, za društvo i za čitav svijet.

Iz širokog razmatranja rezultata socioloških istraživanja načelnih stavova i usmjerenja u oblikovanju vlastitog i društvenog života otkrivamo da u stvari ateisti zastupaju iste vrjednote koje zastupaju i kršćani, ali u slabijem intenzitetu i u manjem kvantitetu. Zapravo su ateisti u svom neprijateljstvu prema katoličkoj vjeri u proturječnosti sa samim sobom. Oni nisu svjesni da su mnoge etičke stavove, norme i vrijednosti baštinili iz kršćanske kulture. Visoka humanistička etika sa svojim normama, s pravima i vrijednostima jedna je od implikacija kršćansko-katoličkog gledanja na svijet i oblikovanja društva.

Današnji čovjek, u prvom redu nevjernik, ponaša se prema Katoličkoj crkvi i katoličkoj vjeri kao plodovi na stablu koji tvrde da svoju ljepotu i dobrotu dobivaju snagom svojih modela i metoda razvoja, a ne iz korijena života u dubini zemlje koje je postavilo kršćanstvo na tlu Europe prije dvije tisuća godina. Obrazovani protivnici Crkve i kršćanstva to dobro znadu, i zato rade svim silama na tome da se stablo kulture s plodovima kršćansko-humanističkih vrjednota odvoji od korijena kršćanske tradicije.

Operativni pojmovi za djelovanje te rušilačke volje su poznati znanosti: laicizam, modernizam, sekularizam. Sadržaj tog rušilačkog programa je opisan jednom rečenicom: cjelokupnom društvu (svijetu) dati potpuno novo usmjere-nje: „usmjerenje bez Boga“. To je učinjeno s početkom prije par stoljeća i, kako stvari stoje, taj program dobiva konture svojega dovršenja u našim danima.

Posljedice političke volje: stvoriti društvo i državu bez Boga

Kada mislimo o posljedicama ateističkog usmjerenja života, onda imamo u vidu najprije cjelokupno društvo. Sociološka istraživanja odnose se na jednu cjelinu, a ne na pojedince. Stoga, nikako ne tvrdimo da nema određeni broj ljudi ateista s visokim etičkim usmjerenjem života. Ovdje zastupamo tezu da je društvo s ateističkim usmjerenjem života gotovo po zakonomjernosti ugroženo negativnim posljedicama u svom razvoju. Razlog tome leži u činjenici da moralnost i smisao za sistem etičkih vrjednota nema izvor u strukturi čovjeka nego izvan nje.

To potvrđuje znanost iako ona nije u stanju reći što je to što treba doći „izvana“ čovjekove strukture da bi čovjek mogao živjeti kao moralno biće. Za teologiju i za kršćanstvo je to „izvana“ Bog s kojim čovjek živi u uskoj povezanosti vršeći Božje zapovijedi. Bitno je ovdje spomenuti da te zapovijedi, koje dolaze od Boga, potpuno su u skladu sa spoznajom ljudskog razuma koja potvrđuje da sadržaj Božjih zapovijedi - Deset zapovijedi - odgovora volji i osjećaju čovjeka za biti pravi istinski čovjek na putu k zadovoljstvu i sreći života

Doživljaj bezbroj ateista to potvrđuje. Evo jednoga koji izjavljuje: „Kada sam ušao u koncentracijski logor, bio sam ateist, i kada sam izašao iz njega, bio sam kršćanski vjernik. Postalo mi je jasno da jedan narod bez religiozne povezanosti s Bogom, ne može imati niti poštenu vladu niti trajno napredovati u dobru.“ Jedan od velikana izgradnje nove Europe nakon Drugog svjetskog rata Konrad Adenauer (katolik kao i druga četvorica: De Gaulle, De Gasperi, Spack, Schuman) tumačio je „vraćanje u najgore barbarstvo“ njemačkog naroda kao posljedicu otpada od kršćanske vjere. Bio je uvjeren „da napuštanje kršćanskog temelja konačno ugrožava Europu propašću budući da etički zakoni imaju korijen u religijskom tlu“.

Ovo i iskustvo bezbrojnih pojedinaca u životu potvrđuje znanstvenu spoznaju: etika, koja nije podupirana dubokom normativnom snagom jedne obvezatne religije, teško će biti prihvaćena od društva i bit će kratkoga vijeka. Apelirati na razum i na odgovornost čovjeka, i ne reći kome odgovarati i zašto baš njemu, naime Bogu, ostat će bez učinkovitosti. Nije čudo da mudri ateisti radije žive u društvu gdje su kršćani u većini nego gdje su sekularistički ateisti u većini.

Dakle, razum i iskustvo potvrđuju tezu: kršćanstvo nije samo korisno za društvo, nego je ono element za izgradnju dobrog društva i svestranog razvoja čovjeka kojega se društvo ne smije odreći. Znanstveno osigurana spoznaja glasi: postoji korelacija između vjere, religije i duševnog zdravlja, između moralnog stila života, pomirenog života u društvu i poštivanja čovjeka kao osobe.

Sve jača sekularizacija društva, sve slabiji moral

Istraživanja su pokazala da postoji pozitivan utjecaj kršćanske vjere na moralno oblikovanje ljudske osobe i društva. Kakav utjecaj ima sekularizacija, shvaćena kao život bez kršćanske vjerske svijesti, na moralno-etički profil ljudi i društva? Istraživanja dokazuju opravdanost teze da sekularizacija u koaliciji s ateizmom vodi k padu morala društva i da je prema tome krivac za različite krize i konflikte u današnjem društvu.

U kriznu sliku današnjeg društva ubraja znanost: nasilje i kriminalitet mladeži, ubojstva i brutalno nasilne prema običnim građanima, ritualni vandalizam, nepoštivanje državnih vlasti, mobing na radnom mjestu, agresivne i lažne reklame, korupciju svake vrste, varanje na sportskim natjecanjima, doping i drogu u sportu, izbjegavanje obrazovanja, aktivne eutanazije i masovne pobačaje, promiskuitet, masovne rastave braka, nespremnost na rađanje djece, veliki porast duševnih poremećaja i bolesti, samoubojstva, dramatične krize financija većine država, lijevi i desni ekstremizam, netolerantnost, nezanimanje za politiku, traženje užitka pod svaku cijenu, širenje praznine i besmislenosti života.

Naravno da ne postoji stopostotna sigurnost da svi ovi fenomeni imaju direktni uzrok isključivo u svjetonazoru sekularizma i ateizma... No, jedno je sigurno: ovaj sklop zaista zabrinjavajućih pojava u društvu nastajao je u svjesnom mijenjanju tradicionalnog sistema kršćanskih vrjednota u korist takozvanih vrijednosti napretka i sloboda čovjeka. To se događalo i to se i danas događa agresivnom propagandom internacionalnih agencija i udruga. Tko ne može prepoznati u ovim zastrašujućim pojavama propadanje i raspad morala, za koji su se borili najsvjetliji umovi čovječanstva, i to ne samo kršćanske provenijencije, taj je postao osobno simptomom toga raspada. Naravno, on će argumentirati dijalektički i ustvrditi da je po njegovim mjerilima i kriterijima više manje sve u redu s „naprednim“ sistemom vrjednota. Još će nadodati staru izreku da ukus svakog pojedinca treba poštivati kada se radi o vrijednostima. Isto tako traži se potpuna sloboda u umjetnosti. Posljedice toga stava smo doživjeli ovih dana.

dr. Josip Sabol