Osobne želje nisu isključivi izvori prava

Revolucija u znanstvenoj misli moderne sadržavala je u sebi skriveno obećanje da će čovjek moći pomoću znanja odstraniti sve probleme koji mu stoje na putu ostvarenja potpune slobode. Konkretno to znači da će čovjeku stajati na raspolaganju sva sredstva za njegov slobodni razvoj. Modernom čovjeku će konačno uspjeti razriješiti suprotnost između slobode i poslušnosti, naravno u korist slobode. Slobodu se razumijeva kao mogućnost činiti što netko hoće odnosno da ne mora činiti što ne će.

Poslušnost je simbol za suprotno: čovjek mora činiti što ne će odnosno mora činiti što hoće drugi. Taj „Drugi ima različita lica i imena: roditelji, odgojitelji, učitelji, treneri, konačn održava sa svojim institucijama: izvršnom, zakonodavnom i juridičkom vlašću. Naravno, u konačnosti je taj Drugi sam Bog i Crkva. Svi oni traže poslušnost: izvršenje naloga, zapovijedi, zabrana.

Mnoštvo izvora poslušnosti

Zanimljivo je kod toga da se ispuštaju mnogi drugi izvori poslušnosti: reklame, moda, duh vremena, politička korektnost, vlastite strasti i navike, guru, zvijezde, kultura, običaji. Ako bi se netko htio osloboditi od svakog oblika poslušnosti za volju slobode, brzo će doživjeti da mu ta sloboda donosi opet druge oblike poslušnosti.

Morat će zaključiti da je oslobođenje od sviju oblika poslušnosti pravi neprijatelj slobode. Stoga je mudro zapitati se kod slogana „hoću raditi što želim“ što je to zapravo što želim i zašto baš to želim?

Recimo: karijeru, uspjeh, bogatstvo, čast, moć, sreću. Za svaku od spomenutih vrijednosti treba se slobodno odlučiti, treba ostati vjernim, dakle poslušnim, toj i takvoj odluci, treba poštivati proces i proceduru na putu do postignuća cilja. Uzevši sve ovo zajedno dolazimo do spoznaje da je svaki čovjek prisiljen poštivati određenu stvarnost koja postoji prije nego je donio odluku da ju ostvari. Očito je da je neodrživa definicija slobode koja izjednačuje „činiti što hoću“ s pravom slobodom.

Pravila za ostvarivanje slobode

Stoga je mudro držati se nekih pravila kod ostvarivanja slobode. Prvo pravilo traži: ne povjeravati se onome koji obećava slobodu, a da jasno ne otkrije od čega te hoće osloboditi. Drugo pravilo je saznati kolika je cijena te nove slobode? Politički gledano: osloboditi se od diktatora može prouzročiti rat sa svim strašnim posljedicama. Ili: ne vjerovati onome koji obećava razne vrste sloboda pomoću industrijalizacijsko-tehnoloških dostignuća, a da ne otkrije negativne posljedice tog napretka kako za čovjeka tako i za prirodu. On nije istinoljubiv jer ne poštuje činjenice: objektivnu istinu o stvarnosti.

Objektivna istina o stvarnosti nam poručuje da nema blagostanja bez ograničenja jer je priroda pod zakonom ograničenosti jednako kao što je i život pod zakonom ograničenosti, naime pod zakonom prolaznosti.

Usprkos ove evidentne spoznaje ima ljudi koji nisu voljni prihvatiti stvarnost kakva ona u sebi jest. Oni si umišljaju da je to protiv njihove slobode koja je jedino jamstvo da čovjek bude čovjek. Tako misle i naprežu sve svoje intelektualne snage da stvore uz pomoć države mehanizme koji ih podržavaju u toj njihovoj iluziji izrečenoj u imperativnoj tvrdnji: „imam pravo na to da se moje želje ispune“.

Osobne želje postaju pravo

Kada su studenti svom cijenjenom profesoru filozofu prigovorili da se njegove tvrdnje ne poklapaju s činjenicama, on je povišenim filozofskim glasom odgovorio: „Tim gore po činjenicama“. Mnogi znakovi danas govore o tome da ima sve više grupacija u modernom društvu čiji protagonisti imaju veliki problem sa stvarnošću na pojedinim područjima života.

Oni stavljaju svoje javno djelovanje pod programsku osobnu volju da se eman-cipiraju od svake stvarnosti u ime totalne slobode koju vide u tome da im se od strane države omogući ispunjenje njihovih želja snagom zakona. Drugim riječima to znači da oni traže ni više ni manje nego da njihove želje postanu pravo ne samo za njihove simpatizere i istomišljenike nego za čovjeka kao takvog. Kao primjer navodimo gender pokret i rodnu teoriju.

Rodna teorija i gender pokret u sukobu sa slobodom

Protagonisti gender-ideologije ne prihvaćaju evidentnu stvarnost na postojećem području spolova, braka, obitelji. Ta činjenična stvarnost ne odgovara njihovim željama. Hoće da se to izmjeni silom zakona i to na taj način da se njihove ideološke želje kodificiraju kao prava čovjeka svuda po svijetu. Podmuklijeg udara na državu, na sustav prava kao institucije normalnog života i konačno na sveobuhvatnu istinu i sustav vrijednosti o čovjeku i svijetu do danas čovječanstvo nije vidjelo.

Kada takve protunaravne irealne ideje i želje nađu zagovornike u redu političara i nositelja vlasti, stvaraju se prava koja su u biti neprava: nijekanje postojećih prava. Ubiti nevinoga čovjeka je čin protiv prava na život čovjeka. To je zločin protiv čovječnosti. Država koja to dopušta, prestaje biti država prava i pretvara se u „zločinačko udruženje“. Država koja priznaje tobožnje individualno pravo na pobačaj, sudjeluje na zločinu protiv čovječnosti. Još gore: država se odriče svoga dostojanstva kao institucija čuvanja života svakoga svoga građanina prepustivši pojedincima ili grupacijama da oni po svojoj volji vrše „izbor na život i smrt“ nerođenoga čovjeka. Takva država izdaje samu sebe. Ona nije u skladu s naravnim pravom niti s Božjim pravom.

Revolucije za slobodu - početci uništenja slobode

U opasnu grupaciju ljudi jednoga društva spadaju nadalje politički utopisti koji se ne žele pomiriti s postojećom političkom stvarnošću nego se bore sa svim sredstvima, uključujući nasilje i ubojstva (revolucionari) za ostvarenje „novog svijeta“, njihovog društva i novog čovjeka po njihovom nacrtu.

Strahote poznatih revolucija u povijesti su poznate. I njihovu srž čini volja ne prihvatiti stvarnost kakva jest i želja osloboditi se od te stvarnosti i stvarati novu stvarnost po svom nacrtu i svojim željama. Revolucionari za slobodu nisu u stanju shvatiti da njihove akcije oslobođenja uništavaju slobodu milijuna drugih. Psihološki gledano se tu radi o psihopatskim pojedincima ili grupacijama koji ostvaruju svoju slobodu kroz uništavanje slobode svih drugih čim dođu na vlast. To im je prvotna želja i namjera: doći na vlast da svoju „slobodu“ - bila ona na području politike ili kulture - nametnu svima drugima.

Istinsko, dobro, lijepo, pravedno - granice slobode

Čovjek s razvijenim smislom za stvarnost dobro znade da ljudska sloboda postoji samo u različitim granicama. Razvoj slobode kroz povijest sastoji se  baš u tome da se te granice slobode proširuju ili sužuju pod slobodnom voljom daljnjeg razvoja dobrog, lijepog, pravednog, istinitog. Pretpostavka tome jest stvarna egzistencija čovjeka otvorenog duha i srca za dobro, za lijepo, istinito i pravedno, jednom riječju: za ljubav Boga i bližnjega.

dr. Josip Sabol