Snage nijekanja i prikrivanja potpune istine o komunizmu

Hrvatski katolički narod znade: poniznost, velikodušnost,praštanje su kršćanske krjeposti. Boriti se za čast Boga i vlastitog dostojanstva imperativ je istine o Bogu koji je preduvjet života u miru, slozi i pravednosti. Iz rečenoga slijedi da su zajedništvo i stabilnost danas problematično dijete hrvatske nacije i nezavisne hrvatske države radi nepostojećeg konsenzusa u bitnim principima politike i u bitnim vrjednotama moralno-etičkog i filozofskog svjetonazora.

Nešto goreg i razarajućeg ne može pogoditi jednu naciju! Na žalost, upravo to je pogodilo hrvatsku naciju i zbog toga pati! Razloga za zabrinutost i frustriranost nacije ima veliki broj. Podsjetimo na samo neke događaje nedavne prošlosti.

Zločini Bleiburga, Hude jame, Macelja, Križnoga puta...

Žrtve komunističko-partizanskih zločina Hude jame u Sloveniji i mnogih otkrivenih i još neotkrivenih jama u Hrvatskoj se obilježavaju i pokapaju dostojno s pijetetom kako traži kršćanski i opće ljudski moral, a javnost u Hrvatskoj - televizijska, novinarska, sveučilišna, akademska, umjetnička, stranačka, državna - šuti, i to ne zato što zbog žalosti nema riječi jer zbog suza ne može pisati nego zato što nije zainteresirana, jer ne prihvaća istinu, zato što se boji pravorijeka savjesti, zato što hoće izbjeći kajanje i traženje oprosta, zato što političke i kulturne grupacije i dalje hoće bez grižnje savjesti pripadati političkim i gospodarskim centrima moći u Hrvatskoj...

Ne tako davno se morala zaustaviti izgradnja žičare na Sljeme jer su došle na površinu kosti žrtava partizanskih odreda koji su svojim zločinima ispunili nedavno otkrivene mnoge jame ubijenih na području Zagreba, a javnost u Hrvatskoj šuti! Redovito povodom slavljenja pojedinih zbivanja, primjerice Oluje iz Domovinskog rata, otvara se pravi rat novinara, umjetnika, političara, službenika SPC protiv legalne, moralne obrane hrvatske domovine, protiv branitelja. Taj rat, nazovimo ga „rat mozgova u režiji emocija mržnje i osvete“, vodi se već 30 godina na tlu Hrvatske nezavisne države. A javnost u Hrvatskoj šuti!

Javnost šuti ne znajući da je taj „rat mozgova iz mržnje i osvete“ pogubniji za egzistenciju i učinkovitiji u uništavanju nacionalnog bića nego rat s oružjem. Rat s oružjem, Domovinski rat, trajao je nekoliko godina završivši čistom pobjedom „Spremnih“ braniti svoj dom. „Rat mozgova mržnje i osvete“ s oružjem ideja, propagande laži i neistina traje već 30 godina i može trajati „vječno“ budući da se „mozgovi“ kao vojnici toga rata nalaze u stanju dubokog zasjenjenja i tamnog zamagljenja pripremljenog od svojih svemoćnih komandira imenom „Mržnja“ i „Osveta“.
Sotona - začetnik laži, mržnje, osvete

Treba znati: “Mržnja“ i „Osveta“ su djeca jednoga bića, jednoga izvan naravnog reda postojećeg bića, lukavog i snažnog, poznatog većini kultura. Ime mu je Sotona. Sveta knjiga Biblija naziva to biće: lažac, mrzitelj i neprijatelj čovjeka (čovječanstva) od početka. Zar će Hrvatska „vječno“ šutjeti i trpjeti u strahu i ponižavanju jer nema dovoljno hrabrih moralnih i intelektualnih autoriteta koji bi stali na kraj nositeljima mržnje i osvete?

Hrvatska ne smije šutjeti. Hrvatska se mora braniti i obraniti od ove neprekidne agresije nošene i hranjene mržnjom i osvetom dijela svojih vlastitih sugrađana. Ovdje se mora obraniti ono najviše: suverenitet, nezavisnost hrvatske države i identitet hrvatskoga naroda. Sve ove iznesene činjenice obilježavaju aktualno stanje duše i duha hrvatskog čovjeka.
Traži se intelektualna i moralna ozbiljnost i odgovornost

Što drugo reći nego da je to stanje u Hrvatskoj najveći izazov za humani, znanstveni, politički i katolički duh hrvatskoga čovjeka zadnjih stoljeća. Taj izazov preklinje sve poštene, istinoljubive i mirotvorne ljude u Hrvatskoj: sada je čas da konačno stvorite potpunu istinu o sebi kao hrvatskom narodu, o sebi kao katoličkom narodu, o sebi kao miroljubivom, u slobodu i pravdu zaljubljenom narodu jer Vi to jeste.

Sada je čas da pred Europom posvjedočite snažnim političkim potezima da hrvatski narod kao narod nije nikada slobodno prihvatio nijedan totalitarni režim, pa tako niti komunistički režim niti komunističko-ateistički svjetonazor. Zbog toga je podnio strahovite žrtve.

I konačno: sada je čas da se razradi i znanstveno oblikuje potpuna istina o zločinima Titovih partizana i komunista nad hrvatskim narodom nakon rata i za vrijeme komunističkog režima do 1990.godine. Sada je čas da se argumentirano zapiše i objavi tko su te političke snage – partije ili stranke, pojedinci ili udruge - u današnjoj Hrvatskoj koje su sudjelovale u komunističkim zločinima, koje su bile nositelji komunističkog režima kroz pedeset godina, koje i danas veličaju vođu-diktatora nazivima ulica i najljepših trgova gradova po Hrvatskoj, i konačno koje se u svojem političkom djelovanju služe komunističko-marksističko-ateističkim svjetonazorom usprkos deklaracijama osude tog svjetonazora kao uzroka najvećih zločina protiv čovječnosti u povijesti svijeta.

Zar nije ponižavajuće za hrvatsku naciju da je morala nemoćna i u strahu do naših dana promatrati kako te političke snage zle prošlosti do danas uspijevaju držati zaključane arhive i tako se bez posljedica predstavljati pred licem Europe kao demokrati, kao uvjereni borci za ljudska prava? U stvari te snage prošlosti rade na restauraciji komunističko-političkog i svjetonazorskog sustava.

Politika „Mi ili Oni“ onemogućuje zajedništvo

Kakvo zajedništvo je moguće s tim ljudima? Oni sami ga ne će jer zagovaraju nedemokratsku politiku po principu „Mi ili Oni“. „MI“, to će reći partija, štovatelji vođe, antifašisti, graditelji socijalističke SFRJ, stvaratelji socijalističkog čovjeka, stvaratelji raja na zemlji i društva bez Boga, mrzitelji katoličkog morala.

I „ONI“, to će reći hrvatski narod, Katolička crkva, katolički vjernici, hrvatska kulturna baština, hrvatski domoljubi, hrvatski branitelji Domovinskog rata, nezavisna država Hrvatska.

Koliko je iz reda „MI“ u politici, u kulturi, u znanosti koji još danas intelektualno i emocionalno pripadaju tom „MI“ i koji taj „ONI“ ne prihvaćaju intelektualno-humanom iskrenošću i poštenjem nego možda samo tolerancijom punom prezira, nego samo skrivenom čežnjom da će mnogo toga iz reda „ONI“ skoro nestati iz društvene svijesti? Na tome oni iz reda „MI“ marljivo rade po svim institucijama gdje su još nazočni, i naravno u najvišoj instituciji ako dođu na vlast.

Kada to spominjemo, onda to nije suočavanje s hrvatskom prošlošću nego s hrvatskom aktualnom sadašnjošću. Tu je izvor i korijen uzaludnog vapaja za zajedništvo hrvatskog naroda kojega za sada nema i, bojim se, da ga tako brzo ne će niti biti. Zašto tako mislimo? Zato što nismo raščistili pitanje istine o komunističkoj vladavini, o totalitarnoj komunističkoj vladavini nad hrvatskim narodom. I zato što ljudi komunističkog svjetonazora i nakon pada komunizma u Europi (1989.) i nakon stvaranja nezavisne države Hrvatske drže pod kontrolom centre političke, kulturne, znanstvene i gospodarske moći u Hrvatskoj.

Neučinjena lustracija - povijesni propust

Kratko i jezgrovito: ovo je danas još stvarnost zato što se nije dogodila lustracija u Hrvatskoj! Komunisti su inače provodili specijalnu lustraciju održavajući se na vlasti. Lustracija komunističkog tipa se usudila dignuti osvetničku ruku na najviši autoritet, na Božji autoritet u osobi zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca. On im je prorekao brzu propast, njima i cjelokupnom svjetskom komunističkom pokretu. Tako se i dogodilo.

Teološki rečeno: zločinačka komunistička lustracija „darovala“ je hrvatskoj naciji sveca čijom žrtvom i svetošću očuvala se Katolička crkva i s njome hrvatska nacija od planiranog uništenja od strane komunista. To su putovi Božji. U to je Stepinac vjerovao. I zato se ispunilo njegovo geslo: U Te se ufam, Gospodine, i ne ću se postidjeti do vijeka. Bog je postidio za svu povijest čovječanstva njegove progonitelje: komuniste.

dr. Josip Sabol

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.