Ispit savjesti prije izbora i nakon izbora

Ako svjesno analitički promatramo stanje našeg društva, sa spontanim prihvaćanjem nam saboldolaze na pamet dva pojma političke etike: pojam jedinstva i pojam vrjednota kao temelja društva. Politološki rečeno: živimo u svijetu i društvu gdje se bore za prevlast politička ljevica i politička desnica oko toga što je istina, što je moralno dobro, što je štetno za društvo, što je napredno, što usrećuje i što je konačni cilj života i svijeta.

Zbog spoznajno-moralnog relativizma je društvo zapadnog svijeta duboko i nepomirljivo razdvojeno baš u stavovima prema temeljnim vrjednotama koje čine sadržaj općega dobra čijem ostvarenju je zadužena legalna politika. U ta dva pojma su ljudi uvijek polagali nadu da će se društveni problemi ipak moći rješavati u jedinstvu duha i misli u bitnim vrjednotama i ciljevima, i u solidarnom djelovanju kod praktičnog rješavanja društvenih problema.

Političari i politika su naša sudbina

Nažalost, današnje stanje društva govori o tome da svijest jedinstva i sloge gotovo više ne postoji. Jedinstvene volje o usmjerenju današnjeg i sutrašnjeg razvoja društva nema. Ništa nije unaprijed određeno niti osigurano jer je sav život ovisan o subjektivnim uvjerenjima i osjećajima, i o interesima pojedinih skupina unutar društva. To je posljedica zajamčenog prava na individualni stil života i na subjektivno shvaćanje moralne dobrote i spoznaje istine.

Živimo također u vremenu u kojem naš gotovo cjelokupni život ovisi o politici koju provode više ili manje profesionalni političari. Politika i sposobnost političara su, dakle, naša sudbina u pozitivnom i negativnom smislu. Budući da je tome tako, zahtjeva zrela politička svijest građana birača da kritički prosuđuju političare postavljajući pitanja o njihovoj intelektualnoj sposobnosti i o moralnom integritetu i njihove osobnosti. Na spoznaji o tome će donijeti odluku koga će birati.

Utjecaj moralno-etičkog usmjerenja na politiku

Moral i svjetonazor, naime, imaju tu moć da bitno utječu na kreiranje konkretne politike. Čovjek liberalno-materijalističkog svjetonazora ostvarivat će drukčiju politiku nego čovjek konzervativno-tradicijskog usmjerenja. Čovjek nevjernik će se zalagati za donošenje drukčijih zakona nego čovjek vjernik. Različitost njihovih stavova dolazi političardo izražaja na poseban način kod etičkih i moralnih pitanja, primjerice kod aktualnog pitanja o abortusu, eutanaziji, obitelji.

Političar koji ne prihvaća postojanje objektivnog moralnog reda, konkretno naravnog zakona i Božjeg zakona, nego moral smatra produktom svijesti aktualnog stanja razvoja društva, zalagat će se za donošenje drukčijih zakona nego političar kršćanskog gledanja na svijet. Kršćanin katolik je uvjeren da postoji objektivni moralni red kojeg je Bog Stvoritelj objavio kroz povijest čovječanstva i kojega je usadio u naravno-prirodni red, primjerice u savjest čovjeka.

Birači, dakle, mogu svojim izborom osigurati provođenje one politike koja je u skladu s njihovim osobnim svjetonazorom u svim pitanjima života: u pitanju etike i morala, u pitanju kulturne tradicije, u pitanju gospodarstva. Jednom riječju: birači odlučuju o tome na kojim vrjednotama će se oblikovati nacionalni i društveni razvoj države, i kakvi odnosi će vladati među ljudima u društvu. Što su, dakle, birači odlučiti na ovim izborima, pokazat će rezultati.

Stoga postavljamo opravdano sociološko-psihološko pitanje: kako je to moguće i što se događalo sa sviješću katoličkog hrvatskog naroda, prije svega s njegovom političkom sviješću da nije uzeto u obzir pitanje svjetonazorskog usmjerenja kod izbora kandidata za najviše državne službe? Naravno, sve ovo je također teološko-ekleziološko pitanje o stanju vjere katolika Hrvatske, o svijesti njihove odgovornosti za „res publica“, za opće dobro, iz snage žive vjere i na osnovi njihovog vjerničkog gledanja na svijet.

Naša civilizacija u razvoju „kao da Boga nema“

Katolik žive vjere dobro zna o negativnom utjecaju agnosticizma, relativizma i ateizma na današnju civilizaciju. Taj utjecaj dolazi osobito do izražaja u oblikovanju temeljnih vrjednota društvenog života. Kriza tih vrjednota i kriza morala imaju uzrok u spomenutoj duhovnoj orijentaciji života. O tome nam svjedoče mnoga istraživanja društvenih znanosti.

Pred tom činjenicom postavlja se pitanje bi li došlo do krize vrjednota i morala, i općenito do krize današnje civilizacije pavaoda su kršćanski katolički vjernici živjeli svoju vjeru i time učinkovito utjecali na oblikovanje društvenog i političkog života, specijalno u društvu, koje većinski čine deklarirani vjernici kao u nas u Hrvatskoj?

Jesu li katolički i kršćanski vjernici spremni prihvatiti tvrdnju socijalno-kulturoloških znanosti da je kriza vjere i Crkve također uzrok sveopće krize današnje civilizacije? Izgleda da smo ovu krizu civilizacije prouzročili i mi kao kršćanski vjernici ostvarujući u našem životu jadikovku Pavla Apostola izrečenu vjernicima Korinćanima: „Ako neživa glazbala, svirala ili citra, ne daju razgovijetna glasa, kako će se razabrati što se to izvodi na svirali ili citri? Ili ako trublja daje nejasan glas, tko će se spremiti na boj? Tako i vi, ako jezikom ne budete jasno zborili, kako će se razabrati što se govori? Govorit ćete u vjetar“ (1 Kor 14,7-9).

Ove riječi - izrečene recimo prije dvije tisuće godina - pogađaju stanje današnje Crkve, dakle nas vjernika. Kada bi se samo radilo o nejasnoći govora nas vjernika u društvu! Katolička Crkva je bila i jest svjesna da se radi o mnogo dubljoj problematici u pitanju odnosa vjernika prema svijetu i društvu, nego samo o nejasnom govoru. Radi se o pitanju slabe ili jake vjere, indiferentne ili nikakve vjere... Svako područje života: područje kulture, područje znanosti, područje gospodarstva i područje politike trebalo bi poprimiti obrise vrjednota kršćanske vjere društveno-političkim radom i političkim zalaganjem vjernika u traženju odgovora na pitanja egzistencije.

Vjernici su pozvani snagom svoje žive vjere usmjeravati razvoj društva za volju općeg dobra i na zadovoljstvo svih građana. Ako se to ne događa, društvo i sustavi države bit će zahvaćeni sveopćom krizom. To logično slijedi iz navedene tvrdnje. Društvo se zaista nalazi u dubokoj gospodarskoj i moralnoj krizi. To je dokaz da vjernici ne ispunjavaju dovoljno političku odgovornost koja bi bila primjerena istinama i socijalnim načelima katoličko-kršćanske etike.

Antikršćanski smjer politike u EU

Zbog te nedosljednosti nas vjernika događa se da na društveno-političkom području provode liberalno-materijalističke snage svoje projekte oblikovanja svijesti ljudi u smjeru shvaćanja života koje je često suprotno kršćanskom shvaćanju crnoživota, i time, prema našem uvjerenju, štetno za dobri razvoj društva. Zbog naše slabe vjere i zbog naše političke apstinencije današnje društvo je usmjereno u suprotnom pravcu kršćanskog gledanja na svijet: usmjereno u pravcu kojega su papa Ivan Pavao II. ,Benedikt XVI. i papa Franjo prepoznali kao pravac „ u civilizaciju smrti“.

Sociološka znanost to potvrđuje na svoj način kada ističe da je temeljni problem demokratskog društva činjenica da je moralni i kulturni sistem najslabiji dio trostrukog sistema demokratske države. Moral i kultura su podređeni najmoćnijem sistemu, a to je gospodarstvo. Tu je izvor samorazaranja društva, započevši s razaranjem duhovno-političke elite društva. Gotovo isto uči Papa svojim riječima kada tvrdi: „Odluke za određene oblike proizvodnje i potrošnje donose do izražaja određenu kulturu kao sveopće razumijevanje života… Nije težnja za boljim životom loša, nego je loš onaj stil života koji propagira da je život tada bolji kada je upravljen na „imati“, a ne na biti“ (CA 36). Upravo takav stil života programski zastupaju liberalističko-materijalističke snage u društvu. Takvo usmjerenje našeg života nije nepromjenljiva sudbina.

Odgovornost katolika za političko-kulturni razvoj društva

U demokraciji određuju birači o svom usmjerenju života. Teško je i pomisliti da većina hrvatskog katoličkog pučanstva želi sebi i svojoj djeci da budu „prisiljeni“ oblikovati svoj život prema programu liberalističko-materijalističko-ateističkog shvaćanja života zacrtanog u „rodnoj ideologiji“. To se može spriječiti jedino političkom borbom za prisvajanjem političke moći u usmjeravanju razvoja društva.

Katolici i svi kršćanski vjernici trebaju znati da su slobodni demokratski izbori jedno od najučinkovitijih sredstava izborievangelizacije u demokratskoj i pravnoj državi. Ljubav Boga i ljubav bližnjega traži kao dokaz naše vjere da se učinkovito politički angažiramo u oblikovanju takvog društva u kojem će vladati pravednost, ljubav, mir i poštivanje osobne slobode. To su znakovi Božjeg kraljevstva.

Svojim društveno-političkim zalaganjem vjernici će pomoći da budu ostvarene takve strukture društva i države koje će spriječiti da u našim kućama žive osamljeni, žalosni ljudi; da se na našim ulicama događaju razbojništva, krađe, vrijeđanja; da se tradicionalne kršćanske i humane vrjednote preziru. Vjernici će konačno učiniti ono najvažnije: glasovanjem osigurati izbor onih političara koji žive i rade u svjesnoj odgovornosti pred Bogom i ljudima. Političar, svjesno odgovoran pred Bogom, vršit će svoj posao na očuvanju svega stvorenog i na razvoju života, posebice ljudskog života, od začeća do smrti kojeg omogućava Bog Stvoritelj i Spasitelj. Političar vjernik zna da će za svoju politiku polagati račun Bogu (usp. 2Kor 5, 10).

Kome će polagati račun političar nevjernik? Političar vjernik zna da vrjednote kao što su demokracija, vladavina prava, socijalna država, poštivanje ljudskih prava mogu biti ostvarivane pod jednom pretpostavkom: da su građani spremni provoditi život na temelju kreposti koje klasična filozofija naziva kardinalnim, a to su: razboritost, pravednost, umjerenost, hrabrost, i na temelju prve i najviše kreposti kršćanstva: na ljubavi Boga i bližnjega. Čovjek koji namjerno, svjesno i slobodnom odlukom živi kao da Boga nema, nalazi se u opasnosti gubitka svoje čovječnosti. Gdje nema u društvu mjesta za Boga, tu brzo nestaje mjesta i za čovjeka.

dr. Josip Sabol

Ned, 19-05-2024, 13:19:23

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.