Abortus kao temeljno pravo žene čini Europsku uniju nemogućom

Francuska je postala prva zemlja na svijetu koja je ustavom zaštitila pobačaj. Zastupnici u sabolNarodnoj skupštini i senatori velikom većinom podržali su taj potez sa 780 glasova za, dok ih je protiv bilo 72. Francuski predsjednik Emmanuel Macron obećao je zaštititi abortus od bilo kakvih budućih pro-life pokušaja zaštite života. Nakon glasovanja, Macron je najavio da će amandman biti službeno uvršten u ustav u petak, 8. ožujka, na Međunarodni dan žena. Naglasio je da je odluka parlamenta “francuski ponos” i “univerzalna poruka”. “Proslavimo zajedno novu slobodu zajamčenu u ustavu”, napisao je Macron u poruci objavljenoj na X.

Tijekom ovogodišnjeg Hoda za život u Parizu, oko 20.000 ljudi pozvalo je zakonodavce da odbace amandmane koji bi ustavom omogućili pobačaj. ”Unoseći ga u ustav, ljevica želi pobačaj učiniti svetim. Od zločina, abortus je postao banalan medicinski čin. Ljevica ga sada nastoji učiniti temeljnim pravom, nadređenim svakom drugom pravu”. Pobačaj je najčešći uzrok smrti u svijetu. Godine 2023. ubio je 44,6 milijuna ljudi-djece. Za mnoge ljude, ne samo u Francuskoj, ta je vijest povod za ples i radosno pjevanje. Užasno! Što može grijeh učiniti od čovjeka!

Kratke misli za osobno razmišljanje

Francuska je članica EU. Ovim činom javno priznaje da je ona laicistička država ukinuvši svaku vezu s kršćanstvom i kršćanskim Bogom u revoluciji 1789. godine. Ona se ultimativno usprotivila prijedlogu drugih država Europe da se u Ustavu EU spomene kršćanstvo kao korijen europske kulture i riječ Bog kojemu narodi Europe duguju odgovornost. Tako EU nema do danas pravog ustava niti državničku svijest o Bogu i kršćanskim vrjednotama. (Druge države EU imaju to u nacionalnim ustavima, npr. Njemačka: „u svijesti odgovornosti pred Bogom…“). Jednom riječju: Francuska država zastupa način života - etiku i moral – koji nema temelj u kršćanskom vjerovanju ni u prirodnom pravu. Očito je ponižavajuće za ostale države EU da jedna od njih smatra abortus - ubojstvo djeteta - temeljnim pravom. Kakva je to zajednica država u kojoj jedna od njih smatra „pravo na abortus francuskim ponosom“, dok druge to pravo ne priznaju jer je protiv dostojanstva čovjeka i protiv Božjeg i prirodnog prava na život svakog čovjeka?

Što nam je donijelo 21. stoljeće?

Dvadeset prvo stoljeće nam je pripremilo dva bitna događaja: prvi događaj nas je oslobodio od iluzije da smo kao moderni, sekularno orijentirani građani, konačno osigurali „tisućljetni“ mir kao plod „prosvijećenog razuma“ koji je stvorio politiku dijaloga među narodima. I drugi događaj - ovih dana - oslobodio nas je od iluzije da je čovjek konačno postao etičko-moralno biće snagom svoga „razuma“ emancipiranog od tobožnje objave Boga u osobi Isusa Krista i francuska revolucijanjegove Crkve. Europa danas stoji na rubu mogućeg trećeg svjetskog rata - atomskog rata - i u isto vrijeme donosi Parlament jedne velike europske nacije dobro pripravljenu odluku da je ubojstvo djeteta u njezinoj utrobi temeljno pravo žene, nošeno isključivo njezinom slobodom bez svakog ograničenja.

Prvi nas događaj „prisiljava“ na svjesni život po načelu: „ako hoćeš mir - spremaj se za rat“. Drugi nas događaj prisiljava na beskompromisnu duhovnu borbu za obranu „kulture života“ protiv revolucionarnog duha „civilizacije smrti“. „Radit ćemo neumorno i beskompromisno na tome da ovo najviše dostignuće u razvoju ljudskih prava: pravo žene na ubojstvo djeteta, bude prihvaćeno od svih država u EU i u svijetu“, izjavio je predsjednik Senata.

Masa ljudi oduševljeno je pljeskala i pjevala po ulicama ponosnog Pariza, pod osvijetljenim tornjem Eiffela s velikim transparentom: Moje tijelo - moj trbuh – moj izbor - vjerojatno pjevajući Marseljezu. Očito je: čitava je Francuska osjećala te noći da ona piše povijest Europe; da se ponavlja „duh“ revolucije 1789. godine: duh slobode – bratstva - jednakosti. Možda se po koji Francuz ipak podsjetio i onoga što je donio duh revolucije Francuskoj i Europi tijekom revolucije: potoci krvi pobijenih kontrarevolucionara, najviše katolika; pojava Napoleona i rata u Europi. Možda se sjetio da je tzv. „Novo doba“ donijelo sa sobom i Oktobarsku revoluciju, Prvi svjetski rat, pa Drugi svjetski rat… Milijuni ljudi gube živote… Sve to nakon revolucionarnih pokreta i obećavanja ljudskih prava… Metoda dijeljenja: Jedni dobivaju - drugima se oduzimaju ljudska prava.

Bog Stvoritelj dijeli i daruje prava i nitko drugi

Pitamo se: kako je moguće da francuski parlament dodjeljuje ženi kao njezino „temeljno pravo“ da oduzima život svome djetetu? Upravo je ovdje ta figura na djelu: dajem tebi pravo i oduzimam zbog toga drugome njegovo pravo na život. vjeraA pravo na život svakog čovjeka u svakoj situaciji i statusu je temeljno univerzalno, prirodno (naravno) i Božje pravo. Pravo koje Bog stvoritelj daje svakome čovjeku. Pravo koje ni jedan čovjek - bio on kralj, narod, predsjednik, parlament, partija… - ne može ukinuti ni jednom čovjeku, a da time ne počini zločin.

Upravo to se usudio Parlament Francuske učiniti: usudio se dati punomoć ženi da oduzme drugome pravo na život po svojoj volji. Strašno i neshvatljivo! Prvo pitanje: u ime koga ili čega je to Parlament ili predsjednik učinio? U ime „duha revolucije“? Povijest nam potvrđuje: jest, bilo je takvih poteza u povijesti: u ime i punomoći revolucije padale su glave milijunima. Sve govori o tome da će toga biti i u budućnosti, i to zbog toga što ima ljudi koji se prave „bogovima“ pošto ne priznaju da postoji jedan Bog i Stvoritelj svijeta. Taj i takav čovjek govori sebi i svojim pristašama: ja ne priznajem nikakvog Boga, nikakvo prirodno pravo koje pripada svakom čovjeku. Povijest potvrđuje da je tim putem krenula francuska nacija revolucijom 1789... Na tom smjeru stoji i danas? Stoga predsjednik Republike Macron javno ispovijeda da baš on i njegova nacija imaju to poslanje da „prisile“ sve druge nacije EU i svijeta da idu istim putem, putem francuske nacije u dodjeljivanju prava ženi da po slobodnom izboru ubije dijete u svojoj utrobi odnosno i posljedično da dijete u majčinoj utrobi nema pravo na život.

Zavjera šutnje sredstava za komunikaciju o 45,6 milijuna žrtava abortusa

Izgleda da je pogodno polje za sijanje tih i sličnih ideja već jako dobro pripremljeno. Kako inače rastumačiti i razumjeti sljedeću činjenicu: Zašto su milijuni abortusa u svijetu (45,6 milijuna na godinu) samo obična vijest, a ne skandal prvog reda koji bi milijune ljudi morao tjerati na ulice da prosvjeduju protiv ovog zločina protiv čovječnosti? Obični površni odgovor glasi: pa ljudi imaju različito mjerilo u prosuđivanju iz različitog stajališta radi li se o embriju koji je čovjek ili pak tek samo jedan stupanj razvoja prema postanku čovjeka. Odakle im takve percepcije, odakle im takva uvjerenja, takve predrasude i opsesije iako znanost uči da se radi od prvog časa začeća o čovjeku i ni o kom ili ničem drugom nego o čovjeku koji je svim bićem upravljen da dođe na svijet i da postane jedan od nas? Odakle tako duboka primitivnost u moralnom argumentiranju u korist pobačaja: Moje tijelo – moj trbuh - moj izbor - moje temeljno pravo koje mi je darovao Parlament francuske republike na Međunarodni dan žena 8. ožujka 2024.?

Priznati čin abortusa temeljnim pravom je protiv demokracije

Ovdje žalost i zgražanje nisu dovoljni. Ovo stanje „duha vremena“ traži od svakog građanina da se prikloni odlučnoj borbi protiv ove modernističke religije pojedinih skupina iz elita svijeta, pojedinih uglavnom lijevih i liberalnih političkih nogestranaka u svakoj državi, pa i u Hrvatskoj. Trebamo znati: ova stajališta nisu u ime demokracije nego su protiv demokracije. Ovi ljudi misle totalitaristički i u duhu filozofije isključivosti: ili mi ili oni. Ili čak teoretskom ekonomijom: Što je moje vlasništvo, a dijete jest moje vlasništvo dok je u mojoj utrobi - time mogu ja-žena - raspolagati po volji, pa i ubiti. To je moje tijelo, njime raspolažem po svojoj volji. Ako tako razmišlja i politička elita Francuske; ako tako argumentira najviše političko tijelo Republike Francuske u stvaranju prava na abortus proglašavajući ga temeljnim ustavnim pravom, onda moramo reći da se radi o najvećoj zabludi na području filozofije prava. Ljudski filozofsko-teološki duh zajedno sa savješću i srcem kulture Grčke i Rima, i kasnije kršćanstva, oduvijek je znao i poučavao: ljudsko dostojanstvo počiva na redu temeljnih prava koja su ugrađena u bitnost čovjeka kao volja Stvoritelja i koja su zbog toga neuništiva i neizbrisiva. Prvo temeljno pravo jest pravo na život čovjeka od prvog časa začeća pa do posljednjeg daha života ovdje na zemlji. Pravo na život ne smije biti stavljeno u pitanje nikakvim preduvjetima.

Država prava mora štititi pravo na život svakog čovjeka

Država ima bitno poslanje u odgovornosti štititi pravo na život svakog čovjeka. To je temeljni razlog da država uopće smije postojati vršeći vlast i donoseći zakone s ciljem da se svako temeljno pravo čovjeka provodi u život. Ako to država ne čini donoseći neka druga prava - primjerice pravo na abortus - ta država gubi legitimitet svog postojanja. Ta država postaje nasilnik, udruga uzurpatora. Izgleda da je taj najdublji moralni pad moguć samo nakon prolijevanja rijeka ljudske krvi u ime revolucija: Francuske, Oktobarske i nakon dva svjetska rata. Sva su ova događanja bila moguća jer su revolucionari sebe postavili „bogom“.

Gdje nema mjesta za Boga Isusa Krista, nema mjesta ni za čovjeka

Iz religiozno-teološke perspektive zaključujemo: zastupati prikazana ideološka stajališta u pitanju abortusa je posljedica gubitka i nestanka svijesti o Bogu Stvoritelju. Izgubljen je osjećaj za vječnost. Izgubljen je osjećaj o ljudska prava deklaracijaodgovornosti pred Bogom nakon smrti. Sve oko čovjeka poprima status sredstva za ostvarivanje ciljeva čovjeka. Sve je dopušteno ako koristi čovjeku i to ne čovjeku kao ideji, nego konkretnim ljudima, grupama ljudi, pa čak i pojedincima u ostvarivanju njihovih želja. Sve to pokriva „religija ljudskih prava“ utemeljena na filozofskom relativizmu i materijalizmu! Država i politika su pale na služenje tom i takvom čovjeku. Država, Sabor čini da je pravo ono što je korisno, a ne što je moralno dobro i etički ispravno. Umjesto da država štiti pravo na život, ona žrtvuje pravo na život nerođenog za volju specijalnog načina života pojedinih grupacija društva ili pojedine osobe. Katolički vjernik je, kako stvari stoje danas, jedan od rijetkih boraca za prava na život svakog čovjeka, posebno još nerođenoga. Ljudska prava, ako nisu ukorijenjena u Božjim zapovijedima, nemaju životnu snagu ostvarenja. Uzalud deklaracije, ustavi, državne institucije, udruge za ljudska prava.

dr. Josip Sabol

Ned, 19-05-2024, 12:50:08

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.