Predsjednički izbori – za koga glasati!?

Evo, nakon prikupljanja najmanje deset tisuća valjanih potpisa podrške od strane građana, iskristalizirali su se - kandidati koji i službeno idu u utrku za položaj trećeg po redu Predsjednika RH. Barijera od deset tisuća potpisa, svakako je usmjerena protiv onih koji dosada nisu bili na vlasti ili u politici, protiv onih iza kojih ne stoji nikakva velika stranka, a mogu biti i pametni i pošteni, i vrlo sposobni, ali nažalost iza njih ne stoji ni „pošteno zarađen kapital“, niti organizacija ljudstva koju može upregnuti u svoj izborni pohod. Oni nemaju šanse, jednostavno zato jer nisu u liniji koja tamo vodi.

Sada se svi moramo staviti u položaj građana ili birača koji „moraju“ dati svoj glas, a još ne znaju kome bi ga dali niti zašto bi ga nekome dali, osim da ispune svoju građansku dužnost i iziđu na izbore.

Prvo pravilo glasanja ili odabira kandidata jest – ne dati glas onome tko žarko želi pobijediti, tko je opsjednut vlašću. Ne dati vlast onome tko je želi, već onome tko je zaslužuje. Među kandidatima ima i onih koji već sad najavljuju vladanje i puna dva mandata. Recite sami sebi, ne znamo ni što se može još danas dogoditi, ni sutra, a kamoli za nekoliko godina. Nikada ne bih želio imati predsjednika koji misli da će već sada pobijediti i za drugi mandat. To je izazov... koji niti jedan pametan čovjek ne bi izustio...! Jer je to izazivanje sudbine. Takav je slučaj čak i u Bibliji obrađen.

Konačno, najmanje je važno za kojeg kandidata glasamo, nevažno je da li je šarmantan, zgodan, slatkorječiv, i td. Ključno je kod odabira kandidata kakva struja, kakva grupacija stoji iza njega. Nijedan kandidat sam ne može vladati, vladat će struja koja ga je iznjedrila. Nažalost, ni na ovim izborima, zbog neorganiziranosti širokih kršćanskih slojeva naroda, opet nemamo kadidata – za kršćanskog vladara, a niti zajedničkog kandidata domovinske i iseljene Hrvatske, čovjeka koji bi po svojoj životnoj i političkoj filozofiji bio predsjednik svih Hrvata svijeta, a mogli smo ih imati oba i to u jednoj te istoj osobi.

Eventualnim prolaskom lijevog kandidata na Pantovčaku ništa se bitno ne bi promijenilo, u tom slučaju i dosadašnji građanin-predsjednik čak ne bi ni otišao od tamo, on bi se samo metamorfozirao u građanina-savjetnika novom predsjedniku. Ali zato bi se vjerovatno na javnu i političku scenu mogle užurbano početi vraćati prikaze crvene prošlosti i buditi se reliqvije jugokomunizma (pod lažnim nomenom „antifašizma“!) za kojeg mislismo da je mrtav, da je nestao dolaskom slobodne Hrvatske, ali smo se očito prevarili.

Ostao je njihov duh prezira prema i Crkvi i križu i svemu onome što on simbolizira, prema hrvatskom katoličanstvu kao tisućuljetnoj vjeri i tradiciji i stupu opstojnosti hrvatskog naroda. A u ovoj zemlji ovog se momenta katolicima osjeća oko 90% populacije. Nastavilo bi se, ono što je nedavno i najavljeno, na širokom planu, unatoč rezolucijama EU Parlamenta, rehabiliranje „vrijednosti“ bivšeg režima, a potpuno zatomljavanje vrijednosti Domovinskog rata, a samu Crkvu gurnuti na marigine društvenih zbivanja i sl. To bi se tada zvalo – Nova pravednost!

Izborom kandidata „gospordarstvenika“ kojemu nitko ne zna otkud mu toliko bogatstvo, a 1990.g nije imao ništa, otvara se mogućnost i njemu i struji koja ga gura da se ubrzano još bolje potkože, jer se još uvijek može jamiti, samo malo sofisticiranije, a ne više onako primitivno privatizacijom ili pretvorbom kao dosad da to svi vide. Tko stoji iza takve koncepcije nikada ne bismo saznali, ali bismo ubrzo to osjetili na vlastitoj koži. Tamo ambicije sežu dalje od autokratskih. Zato oprez!

Kandidat velike stranke, nekad deklarirane kao najdomoljubnija i državotvorna, obzirom da je zadnjih godina, po mišljenju mnogih nekadanjih njenih pristaša, dobrano izgubila takve atribute, glasajući za njihovog kandidata zapravo više ne znamo za kakvu opciju, za kakvu struju glasamo, jer su postali pomalo i nepredvidivi i nacionalno posave nepouzdani. Geslo - Ponosna i europska Hrvatska. ( Moram priznati da mi nije jasno kako istovremeno Hrvatska može biti ponosna i biti u EUropi?! Još nas nitko u cjelokupnoj našoj povijest i nije tako i toliko puta ponizio i izmaltretirao kao ova suvremena EUropa.)

Glasajući za gradski holdinski karijerizam, za kandidata koji pod svaku cijenu želi vlast, a zapravo po nekima bježi od prezaduženog gradskog holdinga, vjerojatno i prezaduženog samog grada, a možda i od moguće kaznene odgovornosti jer se u medijima spominje i 265 podnesenih kaznenih prijava, što nikada nije demantirano. To ostavlja duboki trag sumnje ili u istinitost toga ili u nesposobnost i nevoljkost Državnog odvjetništva da postupi po tim prijavama.

Uz ove kandidate od kojih svaki samouvjereno misli da će baš ON pobijediti, i da je upravo ON miljenik izbornog tijela, postoji još cijela plejada onih kandidata koji nemaju nikakve šanse za pobjedu, osim kandidata Hrvatskog kulturnog vijeća Prof. Dr. Miroslava Tuđmana i eventualno Prof. Dr. Josipa Jurčevića.

Tuđmanova kandidatira je nekako posebno intrigantna i sa strane nekih elemenata kojiu mu idu u prilog, ali i elemenata koji mu ne idu u prilog. Sve ovisno o tome kako tko na to gleda.

No, kako sam na početku ovog teksta spomenuo da je manje bitan sam kandidat, da je najvažnija struja koja iza njega stoji. Po tom pitanju Dr. Tuđman je u izrazitoj prednosti pred svim kandidatima upravo i najviše zbog struje koja ga gura. Riječ je o Hrvatskom kulturnom vijeću koje objedinjuje oko 1250 vrlo uglednih imena iz kulture, znanosti i umjetnosti, iz domovine i iseljeništva, a koja struja je kristalno čista u svakom pogledu i provjereno domoljubiva, ali i dovoljno kritična i sposobna da u prelomnim trenutcima zauzme ispravan čvrst politički stav, kojeg bi njihov kandidat kao izabrani predsjednik morao respektirati.

Osim toga ovu moju tvrdnju potvrđuje i njegov govor kojeg je održao 07. studenog 2009.g u Dvorani Lisinski, iz kojeg se nedvojbeno vidi da iza tog programskog teksta stoji tim eksperata iz različitih oblasti. Iz čega se može izvući pouzdan zaključak da njihov kandidat prihvaća kolektivnu pamet koja je uvijeg jača i sagledivija od pojedinačne.

Kao najbolji lakmus papir ponašanja nekog predsjedničkog kandidata kao budućeg predsjednika RH je njegov sadašnji odnos prema Hrvatima u BiH. Onaj kandidat koji bezdušno prepušta Hrvate u BiH njihovoj sudbini, morate znati da neće voditi ni neku, pa niti najmanju, brigu ni o Hrvatima u samoj Hrvatskoj, ako bude izabran. S time budite načisto!

U cjelokupnoj, ovoj skoro dvadesetogodišnjoj, povijesti obnovljene Hrvatske države, na brojnim izborima rijetko kad smo imali priliku glasati za najboljega, već smo glasali za najmanje lošu izbornu varijantu, što će po nekim biti slučaj i sa ovim izborima. To znači da se u politici ipak ponašamo pragmatično.

Mislim da je Hrvatsko kulturno vijeće postavilo dobru političku koncepciju, koju bi trebali i morali prepoznati birači domovinske i iseljene Hrvatske, jer druge predsjedničke koncepcije za Hrvatsku, ako ih uopće kod sviju i ima, su uglavnom slabije i nedefinirane i teško da će biti kohezioni faktor koji nam toliko danas treba kao nikad do sada u slobodnoj Hrvatskoj, a posebno da ne govorim o kohezionom faktoru između domovinske i iseljene Hrvatske i njihovom svestranom institucionalnom povezivanju...!

Ali svakako da bih bio objektivan do kraja, moram istaći i Prof. Dr. Josipa Jurčevića koji je ostavio izvanredan dojam na sučeljavanju predsjedničkih kandidata i na osobnom planu možda je i najjači kandidat. Dr. Josip Jurčević mogao bi postati nova zvijezda ovih izbora.Tako da mogu slobodno reći da zasada u moj najuži izbor ulaze upravo ova dva kandidata, ,jedan više zbog struje koja ga gura, a drugi više na osobnom planu. Vidjet ćemo kako će se stvar dalje razvijati.

Ali bilo kako bilo neki kandidati su već na prvom sučeljavanju, kao u ringu u prvoj rundi, sami sebi zadali udarac, od kojeg će se teško više oporaviti. Neki pričajući priče kakvu Hrvatsklu vide (idealnu kao u nekom snu) ako pobijede, a pritom ne spominjući mehanizme i sredstva kako to postići ili kako to realizirati. Postavljaju se potpuno nerealno, kao da je to samo stvar želje koju oni eto imaju, a ne stvar procjene, taktike i strategije i bezbroj drugih nepredvidivih faktora koji pozitivno i negativno mogu djelovatu na putu prema ostvarenju toga cilja.

Posebno mi upada u oči da nijedan kandidat ne nudi svekoliku reformu države, u svim segmentima gdje je nefunkcionalna i nepravedna, a poglavito mahom zaostaju u namjerama da se energija iseljene i energija domovinske Hrvatske spoje u zajedničku sinergiju bez koje se Hrvatska ne može pokrenuti.

Ovaj moj tekst je odgovor na one komentare, uvijek meni dragih čitatelja mojih kolumni i ljubitelja moje umjetnosti, od kojih su neki imali određene prijedloge, ali im odgovaram da bez pratećih uvjeta i pozadine nitko kao pojedinac ništa ne može učiniti, pa se to odnosi i na mene. Ali zato nadam se da će i ovaj put u velikom broju proniknuti u - moja izborna razmišljanja i promišljanja.

Bilo kako bilo moj osnovni savjet biračima glasi – ne vjerujte medijima, ni njihovim anketama! Glasajte za one koje mediji prešućuju, a prešućuju one koji žele dobro Hrvatskoj, a da pri tome nisu interesno umreženi.

Mile Prpa
Portal Hrvati Amac