Hrvatske predsjedničke razdjelnice

Kako će izgledati Hrvatska nakon inauguracije svoga trećeg po redu predsjednika RH koja bi se trebala održati 14. veljače 2010 .g?! Prvi ili drugi krug glasovanja potpuno svejedno. Čak i ime predsjednika je nevažno. Ali je za to važna politička struja koja ga je dovela na mjesto predsjednika RH.

Tko god dođe na to mjesto, u ovome povijesnom, a možda i sudbonosnom trenutku za Hrvatsku, zaokrenuti će hod Hrvatske u svome pravcu, u pravcu, ovisno koja politička i interesna struja pobijedi. Taj hod može biti i pozitivan, ali mnogo je vjerojatnije da će biti negativan za Hrvatsku i njenu budućnost.

U ovom povijesnom trenutku Hrvatska se nalazi na raskrsnici, na razdjelnici na kojoj se otvaraju tri različita puta njene budućnost, i na njoj je da izabere i što god da izabere to je – put bez povratka!.

Pobjedom „lijevih“ koja će, zbog neorganiziranosti domoljubnih i kršćanskih strujanja, najvjerojatnije odnijeti pobjedu u drugome krugu, i time za dugi period u hrvatskoj učvrstiti neformalni – kineski sustav vlasti, koji će se temeljiti na vlast komunista (ne institucionalno, već suštinski), a kako je riječ „komunist“ nepopularan termin, oni sebe nazivaju „antifašistima“ – a to bi značilo daljnje idejno razaranje hrvatskog društva, njegove tradicije, njegovih povijesnih i domoljubnih vrijednosti, ukidanje svih vrijednosti oslobodilačkog Domovinskog rata i njegovu masovniju daljnju kriminalizaciju suđenjem na domaćim sudovima, skidanje križeva i sl., a naglašavanje „vrijednosti“ NOB-a, JBT-a, „antifašizma“, potpuno eliminiranje dijaspore iz bilo kakve veze sa Hrvatskom, jače povezivanje, sve do opasnih granica, sa susjednim državama ex Jugoslavije, nekontrolirano useljenje stranog stanovništava i sl. Ukratko to bi bio definitivni poraz hrvatske Hrvatske. Ono što je dobila u ratu, izgubila bi u miru. O karakteru takve buduće nehrvatske Hrvatske dalo bi se napisati i podebelu knjigu. (Temeljna sposobnost političara je – predviđanje.)

Druga varijanta hrvatskog puta u budućnost, jest vlast „kumova“ tj. organiziranog kriminalnog nadzemlja koje bi preuzelo sve strukture vlasti u svoje ruke – dolaskom na predsjednički položaj njihovog kandidata, a takve ćete prepoznati po njihovom dosadašnjem radu i ogromnom privatnom kapitalu kojeg su oni stekli „sposobnošću“, „uspješnim“ vođenjem državnog gospodarstva i sl. Oni bi Hrvatsku umrežili s međunarodnim kriminalnim miljeom, radi jačanja vlastite pozicije. Za njih ne bi postojala nacionalnost, niti vjera. Od ovakve struje treba se itekako bojati, jer je vrlo opasna i politički poput kameleona prilagodljiva i Hrvatska od nje nema ništa, baš ništa dobro očekivati.

Treća varijanta – izbor katoličkog (kršćanskog) vladara je vrlo obećavajuća, ali nažalost teže izvodiva, jer strukture koje to predlažu su neorganizirane, raspršene i njihova podrška je na nivou apstrakcije, a ne na nivou konkretne pomoći konkretnom čovjeku u konkretnoj situaciji. Ove varijante se pribojavaju svi, oni koji i sada vladaju, drugi kandidati, ali i oni koji bi željeli da se to ostvari. Prvi jer bi izgubili brojne političke pozicije, ili ih ne bi ni dobili, a time i lagano stjecanje materijalnih vrijednosti, a ovi drugi..., ne znam zašto bi se i oni trebali bojati?!

Zašto se svi bojite? Bojite se sami sebe! Politici prekrajanja i uređenja naše Hrvatske po volji i interesima manjine, treba jednom reći – dosta! Sad je vrijeme, sad ili više nikada da jednom zauvijek to učinimo, da Hrvatsku uredimo po mjeri i interesima ogromne većine naroda, kako domovinske jednako tako i iseljene Hrvatske. Ponavljam - Ili sad ili više nikad! U politici se nikada ne zna što donosi dan, a što noć. Ako izaberemo promašenu osobu, da ne kažem političku struju, bilo ideološki ili na neki drugi način, možda će ta osoba trebati donositi i sudbonosne odluke za naš narod. A onda jao si ga nama!

Zašto se svi se ponašaju kilavo - i narod u domovini, i dijaspora i Hvidra i sve braniteljske udruge?! Umjesto da u tome imaju glavnu riječ, oni su se prepustili vodi da ih nosi niz rijeku pa gdje ih donese. Hod gusaka u maglu – je i nezainteresiranost, apatija, mišljenje da će to sve netko drugi riješiti. A podrška „crkve“ za katoličkog vladara je podrška samo na nivou apstrakcije, na nivou teorije.

Umjesto da svi priskočimo u pomoć nekom kandidatu kojeg neslužbeno prihvatimo kao potencijalnog svenarodnog vladara, a svi se ponašamo kilavo, nezainteresirano kao da se ne radi o našoj sudbini i sudbini naše djece. Takav kandidat bi prošao u prvome krugu glasovanja i to s više od 6o% glasova, ali izričito pod jednim i najvažnijim uvjetom – ni pod koju cijenu ne smije biti iz dosadašnjih ofucanih i u narodu omraženih političkih struktura, iz struktura istrošenih političara. Ne smije biti predstavnik istrošene politike, već čovjek iz naroda, iz duše naroda koji će donijeti Hrvatskoj novi duh poleta, koji će otvoriti nove horizonte i nove vizije naše budućnosti.

Takvog kandidata se s pravom pribojavaju političke strukture koje predstavljaju manjinu naroda, jer su ideološki ili interesno obojene. Kod takvog kandidata oni nemaju što tražiti, oni nemaju šanse proći, pa ni drugi nezavisni kandidati! U protivnom – ako bi to bio kandidat postojećih političkih struktura, stići će prigovor naroda – Svi ste vi isti! I došlo bi do velike apstinencije birača! I sve bi palo u vodu.

Mile Prpa
Hrvati AMAC

{mxc}