Živi se boje mrtvih

 

Bura, bura! Sad će grunut bura...! Pjevao je Maksim Gorki najavljujući u svojoj, inače prekrasnoj pjesmi u prozi - Pjesmi o Burevjesniku – nastup revolucije! Tada su se živi bojali živih! Danas u Hrvatskoj, još uvijek na ruševinama komunističkog sustava, sustiže nas vrijeme kad se živi počinju bojati mrtvih! Ne svi živi i ne od svih mrtvih. Kao robovi grijeha mnogi se u Hrvatskoj počeše pribojavati svojih žrtava, i to onih iz doba njihove iluzionističke mladosti od prije već više od šezdeset godina. Kada, u ime revolucije, koja ih je uvjeravala i u nepostojanje Boga, pa je bilo sve dopušteno – ljudski život nije vrijedio nit' jedne čahure, a poglavito ako se radilo, kako su oni mislili o životu nekoga tko je uz to „klasni“ ili „narodni neprijatelj“. Već tisućama godina sve humanističke filozofije i sve religije svijeta nas uče da je ljudski život nešto najdragocijenije, nešto najsvetije, nešto u što se ne smije dirati. Živi i pusti i druge da žive! To je geslo već stoljećima poznato. U svojoj knjizi Filozofija čovjeka išao sam za čitavi stupanj još i dalje kazavši – „Živi i življenjem svojim i druge snaži...!“

Žrtve komunizmaVidite, ali raspon ljudske dobrote i ljudskoga zla kreće se, simbolično kazano - od osobe izrazito pune čovječnosti s jedne strane (od na primjer sv. Antuna) pa sve do - osobe izrazito pune nečovječnosti do ( na primjer jednog Hitlera ili nekoga njemu sličnog), s druge strane. Kao što se u prirodi raspon mirisa kreće od čudesnog ugodnog mirisa jednog zumbula ili jorgovana pa na drugom polu do - nekog nepodnošljivog smradeža, neke strvine ili nešto slično. Po našim djelima, simbolično kazano, svi se mi, beziznimno svi, nalazimo na nekoj poziciji izmeđa ta dva spomenuta čovjeka, ili još slikovitije između ta dva mirisa, vrlo ugodnog i vrlo neugodnog. Svaki na svome mjestu kako svojim životom zaslužuje. A kako živimo u vlastitoj slobodnoj volji, taj izbor svakome je u potpunosti osoban.

Ali strah od vlastitih žrtava, je nešto što se nosi u samome sebi i što se više ide prema kraju života taj strah je sve veći i sve nepodnošljiviji. I za žaliti je sve one koji su to, bez obzira na bilo kakvo pravdanje, sami sebi priuštili, sami su postali rob grijeha jer su razarali tuđe živote. U svome životu nisu poštivali tisućljetne tekovine humanističkih filozofija i religija svijeta o najvećoj vrijednosti života. „Ne bojte se onog koji uzima tijelo! / Gle, otac i majka odgoje mladića,/ trudom i mukom kroz življenje cijelo. /U trenu ga netko ustrijeli kao ptića./ /A mi i dalje živi i u svijetu jačem, /i ubojice naše za nama će stići./Ali za tijelom našim grcat' će plačem,/ ko roblje grijeha, ne mogu ni prići.“ (Citati iz knjige M. P. Ecce homo iz psalama 200. i 201.)

Ali strah od mrtvih na osobnom, a ne na kolektivnom planu, je potakla i činjenica, da se u Sloveniji, u Hrvatskoj i drugdje na mnogo mjesta same kosti masovno počele izranjati iz zemlje, kao da je došlo njihovo vrijeme, dižu se mrtvi i optužuju žive. Kao da se ponovno čuje krik života pred smrću sa tisuća stratišta, kao da sve vapi za ..... pravdom. Ali pravde nema nit' će je biti, barem ne ove ljudske. Makar se radilo o biblijskom pogromu naroda, i tragičnom uništenju gotovo cijele mladosti našeg naroda, i to uglavnom u doba mira. Pravde nema pa makar se radilo, a radi se u potpunosti o neusporedivo najvećoj tragediji hrvatskog naroda u cjelokupnoj njegovoj povijesti. Nema je zato jer u toj kategoriji ubojica postoji internacionalna solidarnost, da dosad nitko iz komunističkog svijetonazora nije odgovarao pred zakonom, pa ma što da je napravio. Kao najveća nepravda u povijesti svijeta – njih je pravda u potpunosti mimoišla. Zato nemojte gajiti iluzije, jer su oni svi zaštićeni antifašizmom kao svjetonazorom, kao neprobojnim plaštem i interesima Velike Britanije, koja nagrađuje i brani sve one koji su se borili u ratu na njenoj strani, beziznimno sve i uopće je ne interesira što su prema nekome drugom napravili.

Ali radi povijesne istine, istine kao istine, može se ne znam koliko netko ljutiti – istina će uvijek izbiti na vidjelo. Ne može se sakriti grad koji se nalazi na brdu. (Krist) Ali zanimljivo je reagiranje, već dobrano i nervoznog, našeg Predsjednika na izmaku mandata, koji u svojoj životnoj filozofiji ne prizna ravnopravnost žrtava. Za jedne, za one koje je napravila druga strana, ne njegovog svjetonazora, ne vrijede nikakva pravila – žrtve na toj (crvenoj) strani sve su, po njemu - beziznimno sve nevine, a vojska koja je to napravila je sva, beziznimno sva, kriva do zadnjeg vojnika. A kako se radi o stotinama tisuća pripadnika vojske, koji su bez ikakve osude ili suda okrutno pogubljeni u doba mira, a isto tolikoko, ako ne i više i civila svih uzrasta, od male djece do staraca od ruke crvenih, što nije samo slučaj s Hrvatskom. Po njemu, dakle svi su krivi i pravedno je što su pogubljeni. I u njihove grobove se ne smije dirati, već to treba prepustiti povijesničarima i njihovom kabinetskom radu.

Pitam vas, u koju bismo ideologiju, u filozofiju koje ideologije smjestili takvo razmišljanje prvog čovjeka vlasti u Hrvatskoj. Filozofija fašizma je plitka da tako nešto u nju stane, filozofija komunizma, je isto tako plitka da bi i u nju stale takve monstruozne postavke. Ne želi ni čuti da je to zločin. Dakle činjenica da je u miru na najokrutniji način pogubljeno nekoliko stotina tisuća nenaoružanih vojnika i civila svih uzrasta - po njemu nije zločin, pa niti najmanji. Danas bi se teško našao bilo koji pripadnik njemačke vojske iz Drugog svjetskog rata, koji se ne bi složio da ono što je radio Hitler da se radilo o teškom zločinu genocida i sl. Mislim da je njemačka nacija danas u tome potpuno jedinstvena. Odavanje pieteta žrtvama u Bleiburgu, gdje je pristiglo desetak tisuća ljudi iz svih krajeva Hrvatske i Europe, i koje je proteklo u miru i dostojanstvu i u molitvi uz služenje sv. Mise naziva – Dernekom (nekom proslavom gdje se ljudi zabavljaju, nekakvim sajmištem)! Pravdanje i podržavanje tog zločina je jednako njegovom izvršenju. Postoji još biblijska misao – da je zločinac jednako onaj koji je zločin učinio, kao i onaj koji zločin pravda, ili ga skriva . O ljudi moji, zar je to moguće....?

Kao istinoljubivim ljudima dužnost nam je javno kazati, upravo u obrani antifašizma, da takav monstruozni zločin, koji predstavlja pravi biblijski pogrom naroda i to svoga vlastitoga, nema niti može imati niti najmanje veze sa antifašizmom. Antifašizam je kao svjetski pokret - pokret života, a ne pokret smrti. U Europi, gdje su bili istinski antifašisti, došlo je do momentalne istinske slobode, a takvih masovnih stratišta kod njih nigdje i nema, pa nemaju što ni iskapati. A eventualni krivci na drugoj strani ako ih je bilo - bili su su suđeni i kažnjeni dovođenjem pred lice pravde. Doista, što je previše, previše je i od jednog Mesića....! Kako su na našim prostorima same od sebe posvuda počele masovno izranjati kosti iz zemlje, i sve izlazi na bjelilo dana, i progovaraju...i optužuju...! Počeo je izmed oblaka i mora gordo lebdjeti, više ne vjesnik Bure, već vjesnik Istine, sad nalik na bijelu munju. Klikće on i njegov kliktaj više ne žudi buru, ni snagu gnjeva, ni plamen strasti već silnu vjeru u pobjedu Ljubavi, konačnu pobjedu istine, pa i na ovim našim prostorima!

Mile Prpa
Portal Hrvati Amac

{mxc}

Ned, 26-04-2026, 22:12:47

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2026 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.