Kroz cjelopkupnu hrvatsku povijest, kroz nauk katoličke crkve kao vjere naših otaca, kroz čovjekoljublje i domoljublje kojemu smo se brojnim naraštajima podučavali na živim primjerima iz prošlosti preko; Petra Svačića, Zrinskih i Frankopana, Stjepana Radića, Stepinca, preko heroja Sigeta, Gvozdanskog i Vukovara i nebrojenih drugih koji stoje kao moralni stupovi i koji su u ogrlici svenarodnog trpljenja, sjali kao najsjajniji biseri mučeništva za domovinu i narod, i to su postali žrtvujući ono najvrednije – svoj vlastiti život, za Domovinu, Istinu i Krst časni – za dobrobit svog naroda. Danas imamo antipod tih likova, (pravu opreku onima koji su svojom žrtvom, poštenjem i istinoljubivošću kroz cijelu povijest svojim likom i časnošću svijetlili narodu), imamo one koji žrtvuju, ne sebe za dobrobit domovine, već žrtvuju segment po segment domovine za svoje interese, svoje karijere, svoj osobni politički probitak, za svoju vlast – sve po sistemu - žrtvuju cijelog vola zbog jednog šnicla kojeg će osobno od tog žrtvovanja dobiti. Zbog takvih gotovo da smo postali izgubljen i dezorijentiran narod, zbog takvih dobrano smo postali plijen međunarodnih makro otimača, zbog takvih nam propada i Sunčani Hvar, i Dalmatinka, Pliva, Končar, i nebrojena druga nekad na balkanskim prostorima dominirajuća poslovna i proizvodna gospodarstva.

Zbog takvih na putu smo da postanemo prva i prava globalizacijska kolonija, ponajprije moralna, bez dostojanstva, bez sigurnosti u sama sebe, bez snage otporima svud prisutnim stranim nasrtajima i otimačinama. Po pravilu, da bi se nad nekim vladao – treba ga prethodno i poniziti! Zbog takvih smo zapustili hrvatsku dijasporu, kao da diljem svijeta ne živi još jedan (brojčano gotovo identičan) - hrvatski narod, kojega vežu duboki korijeni sa svojm matičnim braćom. Treba li nam čovjek koji če nas voditi i koji će imati drugačiju boju lica od dosadašnjih političara?! Zbog takvih smo ostavili na cjedilu i na brisanom prostoru naše sunarodnjeke u Bosni i Hercegovini, i gotovo da ih vodimo prema njihovom nestanku. Zbog takvih smo ponizni i klanjamo se Zapadu onom istom koji nam želi samo sve uzeti i iscijediti iz naše domovine sve što iti malo vrijedi, zbog takvih smo izgubili ZERP, nešto što nam otvoreno priznaje međunarodno pravo mora. Zar još uvijek ima onih koji to ne vide?

Zbog takvih je u zemlji sve više enormno bogatih pojedinaca, a široke narodne mase ostaju u siromaštvu, nesigurnosti, nesigurnosti radnog mjesta, nesigurnosti mirovine, nesigurnosti zdravstvenog osiguranja! Nesigurnosti svojih štednih uloga. Zbog takvih smo ostali bez svojih banaka, bez svojih telekomunikacija, bez naftne industrije, a uskoro najvjerojatnije ostat ćemo i bez brodogradilišta, a u skoroj budućnosti i bez šuma, izvora voda, dijelova obale, poljoprivrednog zemljišta i sl. Zbog takvih ili zbog ugleda u njih, posvuda se raširilo bezakonje, korupcija, kriminal. Zbog tog bezakonja ohladnjela je ljubav mnogih. Ohladnjela je ljubav za prijatelja, za čovjeka, za domovinu, da ne kažem i za Boga. Zbog takvih smo doživjeli sveopću kriminalizaciju naših svetinja – kriminalizaciju naše borbe za goli opstanak, kako ove najnovije tako i one kroz povijest. Zbog takvih ne smijemo dostojanstveno istražiti i sahraniti ni naše mrtve iz nedavne tragične povijesti. Zbog takvih, naši branitelji su gurnuti na rub zbivanja, na mariginu društvenog života, prepušteni sami sebi, razočarani u ideale za koje su se borili, dižu sami na sebe ruke, a to više ne smijemo dopustiti. Zbog takvih ne možemo obuzdati već masovni kriminal i korupciju, ne možemo stati na kraj narko-dilerima i umreženom kriminalu, koji se iz kriminalnog podzemlja uzdigao u kriminalno nadzemlje – u strukture vlasti, školstva, gospodarstva i slično, visoko u institucije.

Zbog takvih ne možemo uvesti red na našim cestama gdje svakodnevno plaćamo strašan danak u krvi svojim vlastitim životima i životima naše djece. Zbog takvih „hrvatska“ sredstva priopćavanja više niti malo ne sliče na hrvatska. Na TV-u uvijek se pojavljuju samo lica kojima je svaka Hrvatska trn u oku. Zbog takvih na našim tv ekranima nemamo odgojnih programa (a za djecu baš nikakvih) već samo „kulturu pištolja i nasilja“, pa se čudimo otkud je nasilje doselilo i na naše ulice i u naše domove. Zbog takvih sve više nam pada natalitet, jer su hrvatsku majku i ženu rodilju po čitavi dan vezali za ropsko radno mjesto, da robuje kapitalu, ponajčešče stranom. Zbog takvih nikako ne možemo postaviti na zdrave noge naše pravosuđe, da bude učinkovito, stručno i nadasve pravedno Zbog takvih nismo proveli lustraciju ni u najblažem obliku, i slobodno se može reći da još samo u Hrvatskoj vlast nisu izgubili udbaški kadrovi, već su se samo pretopili u „reformiste“ i u „antifašiste“. Zbog takvih treba li nam hrvatski Obama?!

Treba nam nova boja politike!

Treba nam – Obama – i narodu i gospodarstvu, da zaustavi svaku daljnju rasprodaju strancima mukotrpno stečenih narodnih dobara, a dozvoli im stjecanje suvlasništva samo dokapitalizacijom ili green field investicijama (potpuno novom izgradnjom) i sl. Treba nam – Obama – i zaposlenom i nezaposlnom da stvori radnu sigurnost, radno zakonodavstvo koje će jednako štititi i poslodavca ali i zaposlenog. U radu nam treba partnerski odnos, a ne ropstvo i potčinjavanje. S jedne strane siromaštvo, a s druge strane ekstremno bogaćenje. Treba nam - Obama – jednako i siromašnima i bogatima, treba nam za cjelokupno stanovništvo potpuno zdravstveno osiguranje. Da svaki hrvatski državljanin bez obzira da li je zaposlen ili nezaposlen, da li je školarac, radno aktivan ili je umirovljenik treba imati potpuno besplatno zdravstveno osiguranje. Treba ukinuti zdravstvenu knjižicu i umjesto nje koristiti osobnu iskaznicu. A teret financiranja zdravstva dobrim dijelom treba skinuti s leđa proizvodnje i staviti ga na teret potrošnje, prvenstveno na poreze na krupniji kapital, na luksuznu robu, jahte, skupe automobile, vile, na visoke plaće i sl.

Treba nam – Obama – da ponovno uvede red na naša sveučilišta i da šlolovanje bude dostupno i siromašnom i bogatom. U obrazovanju naroda ne smije biti diskriminacije, a plaćanje školarine je najveća moguća diskriminacija, i onemogućuje daljnji razvoj prirodno inteligentnije siromašne djece. Treba nam - Obama – i domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj, da oba njena pluća dišu istim zrakom, da oba njena oka ne gledaju razroko jer smo mi jedno narodno tijelo, pa trebamo biti baš u svemu i jedna narodna duša i trebamo jedni druge pratiti i međusebno se pomagati. Treba nam - Obama – i vlastima i narodu, da se sredstva priopćavanja stave u službu naroda, u služnu Domovine, i da budu pod kontrolom naroda, da budu mediji prosvjetiteljstva i istine, i da se sa istih makne neprekidna „kultura pištolja i nasilja“. Mi smo kršćanski narod koji treba njegovati kulturu ljubavi i istine, a ne kulturu nasilja. U tom smislu zagovaram i državnu televiziju. Treba nam – Obama - i braniteljima i invalidima Domovinskog rata, da im se vrati ljudsko i svako dostojanstvo koje im je oduzeto, i da im se dade i iskaže zahvala za njihovu žrtvu, bez koje ne bi bilo ni nas, ni naše Domovine.Treba nam – Obama – i našim haaškim optuženicima i njihovim obiteljima, koji će jasno reći svjetskoj političkoj javnosti, mi nismo zločinci, mi smo se samo branili protuv brutalnog agresora, a optužbe protiv nas su iskonstruirane u bolesnoj glavi sulude haaške tužiteljice, što se bjelodano vidi iz njene knjige Gospođa tružiteljica – da je opsjednuta progonom i diskriminacijom na nacionalnoj i političkoj osnovi i da je „oplemenila“ kulturu nekažnjivosti tom diskriminacijom, bez i najmanjeg oslonca u činjenicama. Ona sramoti i međunarodnu pravdu.

Trebamo hrvatskog Obamu

Treba nam – Obama – i majci i djetetu zaštita, trudnici i rodilji, ali i zaposlenici rigoroznim radnim zakonodavstvom zaštititi majčinstvo i tako omogućiti koliki toliki porast nataliteta. Treba nam – Obama – i Jasenovcu i Bleiburgu, i svemu onome što ta dva pojma simboliziraju, da se konačno tamo utvrdi istina bez dodavanja i oduzimanja mrtvih od onog kako se stvarno dogodilo, i da jednom to što se dogodilo prestane dijeliti naš nacionalni korpus na dva nepomirljiva tabora, koja će se inače naraštajima sporiti o onome što se dogodilo. Treba nam – Obama – i Pantovčaku i Banskim dvorima, ponajprije da paze što javno govore, ali i da se narodna politika ne vodi rašljama, da se ne vodi dvoglavo svatko u svome smjeru. Ukratko - Treba nam nova boja politike! Politika koja će se prioritetno oslanjati na vlastite narodne snage i na sposobnost i intuitivnost hrvatskog čovjeka kako onoga u domovini, a jednako tako i onoga u dijaspori. Politika koja će štititi prirodna, gospodarska i kulturna bogatstva domovine kao cjeline, ali i u svakom njenom najmanjem segmentu, da ta bogatstva i dalje ostanu naša ili barem pod našom kontrolom.

Treba nam takva politika koja će voditi računa o svakom hrvatskom građaninu i u domovini i svijetu, takva politika koja će istraživati i podupirati mlade sposobne kadrove u gospodarstvu, u kulturi, u umjetnosti. Treba nam takva politika gdje će financijska kontrola rigorozno pratiti utrošak sredstava poreznih obveznika na svim nivoima – od onog lokalnog pa sve do državnog proračuna. A protiv prekršitelja poduzimate brze i unčikovite mjere. Treba nam takva politika koja će štiti ugrožene kategorije stanovništa i njihov kakav takav standard. Treba nam politika, ne politika socijale, već politika funkcije, funkcije gospodarstva i funkcije svih društvenih djelatnosti, pa i onih socijalne kategorije. Treba nam paternalistički odnos prema narodu i njegovim problemima. Trebamo hrvatskog Obamu Zato, na predstojećim izborima, to lice, tog našeg hrvatskog Obamu ne tražimo u postojećim strukturama vlasti, a ni oporbe jer ga tamo zasigurno nećemo naći, niti da ga fenjerom tražimo.

Mile Prpa
Hrvati Amac

{mxc}